• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Snaga tišine

30,00

Protiv diktature buke


Nakon odlično primljene knjige istih autora, kardinala Roberta Saraha i novinara Nicolasa Diata „Bog ili ništa“, ova je knjiga posvećena tišini, s jedne strane kao temeljnome preduvjetu vjere i boravka u Božjoj nazočnosti, a s druge strane kao obrani od, kako je već u podnaslovu istaknuto, „diktature buke“.Razgovor je posvećen papi emeritusu Benediktu XVI, „velikom prijatelju Božjem, učitelju tišine i molitve“, zatim mons. Raymondu Mariju Tchidimbu, negda nadbiskupu Conakryja, „zatvoreniku i žrtvi okrutne strahovlade“ te na koncu „svim bezimenim kartuzijancima, koji gotovo tisuću godina traže Boga“ i na čijoj se tišini nadahnjuje i kardinal Sarah.
Knjiga obiluje dubokim uvodima i divnim svjedočanstvima kršćanskog života i snage tišine, a veliki povod za ovaj razgovor bilo je iskreno kardinalovo prijateljstvo s mladim kartuzijancem Vincentom-Marie de la Resurrection koji je, prikovan uz bolesničku postelju, živio „u potpunoj nebeskoj šutnji“. Susret s tim redovnikom i snaga koju je na kardinala Roberta Saraha ostavila ta šutnja bila je povod za razgovor o važnosti tišine u ljudskome životu. „Snaga tišine ne bi nikad bila nastala bez brata Vincenta. Pokazao nam je koliko je tišina u koju ga je bolest uronila omogućivala da sve dublje ulazimo u bit stvari. Božji razlozi su uvijek tajanstveni. Zbog čega je stavio na tako teška iskušenja toga radosnog dječaka koji nije tražio ništa? Čemu bolest tako okrutna, tako silovita, tako bolna? Zašto se dogodio taj uzvišeni susret između jednog kardinala iz crkvenog vrha i bolesnika zatvorena u sobi? Tišina je osolila tu povijest. Tišina je bila dizalo prema nebesima“, piše uvodno novinar Diat.
Ova knjiga čitatelja će uvesti u čudesan i zanosan svijet tišine ispunjen Bogom, a za praktičnu pobožnost nudi i nevjerojatno lijepe „Litanije poniznosti“ koje je, nakon povlačenja s dužnosti državnoga tajnika Svete Stolice, sastavio kardinal Rafael Marry del Vala.

Ljubav zove

21,24

Isus se ukazuje sestri Josefi Menendez i poziva sve ljude na pravu ljubav


„Svakoga tko pročita ove moje riječi dotaknut će vatra ljubavi moga Presvetoga Srca“, kaže u o ovoj knjizi Isus, koji se toliko puta ukazao sestri Josefi Menéndez kako bi nam dao Poruku svoje veličanstvene ljubavi. Riječi koje ćemo ovdje pročitati imaju snagu pretvoriti nas u malu djecu. One imaju snagu prosvijetliti nas, pročistiti, ojačati, učiniti nas ljudima koji uistinu mogu voljeti, koji u sebi nose snagu i zanos istinske sreće i spremnost na velika djela. Ljubav koja će nas obasjati sa stranica ove knjige učinit će da, u ovome zahtjevnom vremenu u koje nas je Bog stavio, a u kojemu ljudi vape za istinom i ljubavlju, što prije odgovorimo na poziv Ljubavi i ispunimo svoje poslanje, u kojem god da zvanju živimo.
Čitam knjigu o Spasiteljevoj objavi sestri Jozefi Menéndez. To je jednostavna i ponizna redovnica, ali joj se Spasitelj ukazao. Mnogo je pretrpjela. Više puta osjećala se bačena u pakao. Đavao ju je odvodio iz kora na očigled sestara i mučio je…, a Isus joj reče: „Da sam našao slabije stvorenje od tebe, njega bih izabrao za tu službu, da trpljenjem zadovoljava za tolike grešnik“. Tako sam i ja ne jedanput pomišljao, a zašto sam baš ja postao zagrebački nadbiskup? Odgovor: slabijega nije bilo, pa je Gospodin izabrao mene, da se ne pohvali nijedno stvorenje, nego očituje moć Božja.
Blaženi Alojzije Stepinac

Škola molitve 3.

2,65

Dar jezika


Dar jezika je izvanredna Božja ponuda onima koji “previše rade, a premalo mole”, onima koji su toliko zauzeti poslom za Boga, da ne stignu moliti. Svaki vjernik želi da mu molitva bude plodonosna.
Često smo u nedoumici kome se trebamo moliti, te kako, što, i koliko dugo trebamo moliti. Također, često nismo sigurni čuje li Bog i prihvaća li našu molitvu. Kad se služimo darom jezika, ne trebamo sumnjati da je ono što govorimo dobro, jer je to nadahnuto Duhom Svetim i događa se u Duhu Svetom koji po krštenju boravi u našem nutarnjem čovjeku (srcu).

Škola molitve 1.

2,65

Upoznati i doživjeti Boga


Molitva je susret čovjeka s Bogom. To je susret čitavog čovjeka s Bogom. Zato molitva osim razuma poznaje i volju i emocije. Molitva je susret koji ispunjava, oslobađa, liječi, usmjerava, podiže, tješi, umiruje, razveseljava, kroti, krijepi… Molitva je proces po kojem čovjek postaje svet (cjelovit – usađen u Boga). Molitva je mnogo više od izgovaranja naučenih riječi i formula.

Spasenje dolazi od Židova

19,91

Uloga židovstva u povijesti spasenja od Abrahama do drugog dolaska


Ova knjiga govori o ulozi židovstva i židovskog naroda u Božjemu planu spasenja čovječanstva, od Abrahama do drugog dolaska, kako je otkrivaju katolička vjera i temeljito ispitivanje povijesti. Ona će i Židovima i kršćanima omogućiti dublje razumijevanje židovstva, i kao religije i kao središnje komponente povijesti spasenja.
Knjiga istražuje jedinstvenu i središnju ulogu židovstva u sudbini svijeta i dokumentira da napadi na Židove i židovstvo tijekom cijele povijesti nisu bili ukorijenjeni u kršćanstvu nego u onim silama koje su najžešći neprijatelji kršćanstva. Ova knjiga duboko dotiče, između ostalih, i ova područja: mesijanska proročanstva u Starom zavjetu, istinske protukršćanske korijene nacističkog antisemitizma, poveznice između nacizma i arapskog antisemitizma, teološke spoznaje poznatih Židova koji su se obratili na katoličanstvo i ulogu Židova u Isusovu drugom dolasku.

Ukrali ste mi srce

19,91

Novi životopis sv. Ivana Bosca


Svaki je čovjek dijete svoga vremena. Sredina u kojoj živi uvjetuje ga i utječe na stvaranje njegove osobnosti. Većina redovito slijedi već uhodane putove svakidašnjice. Rijetki su pojedinci koji pokušavaju i uspijevaju nadrasti i prerasti te okvire i snagom svojih proročkih zamisli i ponašanja unijeti u život doista nešto novo. Takvi ne podliježu zakonu prolaznosti i zaborava. Njihov život i poruka ostaju svevremenska vrijednost. Sveci su upravo takvi. "Nikad ne zastarijevaju", kako u jednoj prilici reče papa Ivan Pavao II. "Oni ostaju uvijek svjedoci mladosti Crkve. Nikad ne postaju ličnosti prošlosti, muževi i žene od jučer. Naprotiv, oni su uvijek muževi i žene sutrašnjice, ljudi evanđeoske budućnosti čovjeka i Crkve, svjedoci budućeg svijeta."

U Tvojoj prisutnosti – za nju

19,91

Uživaj mir u Njegovoj prisutnosti


Knjiga nas uvodi u iskustvo prisnoga, osobnoga poznavanja Boga. Iz toga iskustva proistječe život koji možemo zvati životom u izobilju. Taj život ne ovisi ni o kakvim životnim okolnostima nego isključivo o našemu osobnom odnosu s Bogom. Najveća je vrijednost ovog djela to što čitatelja uvodi u svijet razmatranja na vrlo jednostavan način – u molitvu koja je nužna da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da se slijedi Krista (v. KKC 2705-2708; KKC 2655, 2688). On je neprestano prisutan a mi smo kada to svjesno želimo biti. Ova je knjiga tu želju probudila u milijunima ljudi.

Ovo je dan što ga učini Gospodin

18,95

Misli za svaki dan u godini


U ovoj knjizi autor nastoji jednostavnim i shvatljivim riječima progovoriti o Bogu. Izbor tekstova - meditacija promiče unutrašnju sabranost i pomaže čitatelju u potrazi za istinom i mudrošću. Razmatranja, njih 365, prate iz dana u dan crkvenu godinu uključujući i "jaka" vremena Došašća, Božića, Korizme i Vazma. Namjera je ovih tekstova - meditacija da uvedu čitatelja u svijet molitve u kojem će susresti Onoga koji je veći od svih riječi.

Dječak koji je susreo Isusa

18,32

Segatashya iz Kibeha


Ovo je najveća priča koja do sada nije bila ispričana, priča o dječaku kojemu se ukazivao Isus i koji se usuđivao postavljati Isusu razna pitanja koja zaokupljaju čovječanstvo već više od dvije tisuće godina.
Dječak se zvao Segatashya. Bio je nepismen pastir, rođen u siromašnoj poganskoj obitelji u jednom od najzabačenijih dijelova Ruande. Nikada nije išao u školu, nikada nije ni vidio Bibliju niti je ikada kročio nogom u crkvu. Jednog ljetnog dana 1982., dok se odmarao pod jednim drvetom, čuo je snažan i divan glas, koji mu je rekao da je on Isus i upitao ga bi li krenuo u misiju u kojoj bi govorio čovječanstvu o tome kako može doći u Raj. Segatashya je bio iznenađen i istodobno ushićen. Rekao je Isusu da hoće, ali pod uvjetom da mu Isus odgovori na sva njegova pitanja – o vjeri, vjeroispovijesti, smislu života, Raju i Paklu. Isus je pristao pa je dječak Segatashya krenuo na jedno od najčudesnijih putovanja u modernoj ljudskoj povijesti. Često su ga optuživali da je šarlatan, a ponekad bi ga i pretukli, ali su njegovo nevino srce i moćna duhovna mudrost osvojili i najciničnije kritičare. Ubrzo je taj dječak, koji nije znao ni čitati ni pisati, počeo raspravljati o teologiji sa znanstvenicima te davati savjete svećenicima, veleposlanicima, biskupima i predsjednicima država. Postao je toliko popularan u Ruandi da je Katolička crkva odlučila istražiti njegovu priču. Svi liječnici i psihijatri koji su ga pregledavali i ispitivali potvrdili su da svjedoče čudu. Zahvaljujući riječima i jednostavnim istinama koje je taj nepismeni dječak prenosio ljudima, gdje god bi došao i govorio, tisuće se ljudi obraćalo.
Prije njegove smrti u genocidu u Ruandi 1994.g., Osam je godina putovao po više afričkih zemalja, razgovarao s Isusom i pitao ga ono što svi mi želimo znati: Zašto smo stvoreni? Zašto moramo patiti? Zašto se nesreće događaju dobrim ljudima? Kada će biti kraj svijeta? Postoji li život poslije smrti? Kako možemo doći u Raj? Odgovori na ova i mnoga druga životno važna pitanja nalaze se upravo u ovoj knjizi, koja donosi neobičnu životnu priču dječaka Segatashye.

Gospa Kibeška

17,92

Marija govori svijetu iz srca Afrike


Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, a isto se dogodilo i vidiocima na ostalim mjestima ukazanja kao što su Fatima i Lurd. No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima. Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.
Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo. Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog krvoprolića i masovnog ubijanja. Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.
1 2 9