• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Tko ljubi ne ostaje u smrti

8,90

Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu


Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.

Meditacije o pripravi na posvetu Isusu Kristu po Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 8


Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 2


Poznato je da je sveti otac Papa Ivan Pavao II. kao mladić čitao Raspravu i da se u svom papinskom geslu “Totus Tuus – Sav tvoj” nadahnuo na Raspravi (br.216 i 233). S Papom Ivanom Pavlom II. i marijanskom enciklikom Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka, Montfort je zadobio najviše crkveno priznanje u današnje vrijeme. “ U tom smislu među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam na lik sv. Ljudevita Mariju Grigniona de Mnotforta koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti” (Redemptoris Mater br.48).
Raspravu je napisao jedan svetac, a ona je formirala druge svece. Mnogi danas u traženju smisla, okreću se prosvijetljenim učiteljima dalekog Istoka, magima, prosvijetljenim karizmatičarima, djelatnicima okultnog svijeta, ili slijede posljednju modu vremena. Montfort nam nudi jednostavni čisto evanđeoski put Isusu po Mariji. Vodi nas putem posvete i nasljedovanja Isusa i Marije. Ovaj spis govori o Mariji Majci Isusovoj ali samo zato da nas ona vodi svome Sinu Isusu Kristu i po Kristu k Ocu u Duhu Svetome. Onome koji uđe u duh posvete ona donosi mir, radost i poticaj da svjedoči za kraljevstvo Isusa Krista.

Snaga zahvaljivanja

10,00

Kako slavljenje i zahvaljivanje Bogu mijenja živote!


Prva knjiga Merlina R. Carothersa, „Od zatvora do zahvaljivanja” (Prison to Praise), promijenila je živote tisuća ljudi koji su iskusili novu snagu i duhovnu pobjedu. Knjiga „Snaga zahvaljivanja” svojevrsno je svjedočanstvo načela iz knjige „Od zatvora do zahvaljivanja.” Ona donosi prikaz čudesa nastalih dosljednom primjenom biblijske istine: Bog sve izvodi na dobro.
"Snaga zahvaljivanja" jednostavno i jasno objašnjava kako slavljenje i zahvaljivanje Bogu djeluje u svakodnevnom životu.
U knjizi „Snaga zahvaljivanja” autor donosi osobna iskustva i priče ljudi koji su primijenili načela hvale Bogu i izražavanja zahvalnosti kako bi preokrenuli teške situacije i pronašli radost i snagu usred izazova. Carothers ističe da pozitivan pogled na Boga i život može preobraziti način na koji se suočavamo s problemima i preprekama.
Carothers također naglašava da je hvalospjev oblik molitve i komunikacije s Bogom. Vještine prepoznavanja i cijenjenja Božjih blagoslova u svakodnevnom životu mogu donijeti obilje i blagostanje. Knjiga također ističe da promjena perspektive i usmjeravanje na pozitivne aspekte života mogu pozitivno utjecati na naše emocije, odnose i fizičko zdravlje.
"SNAGA ZAHVALJIVANJA jedna je od najčitanijih knjiga unutar Katoličke karizmatske obnove. U njoj autor ne samo da ističe važnost zahvaljivanja, nego kroz Sveto Pismo i vlastito iskustvo pokazuje njegovu čudesnu snagu."
Kardinal Raniero Cantalamessa

Gospodine nauči nas moliti

9,90

Škola molitve – Očenaš i hvalospjevi


Druga godina priprave ususret Jubileju 2025. jest Godina molitve. Papa Franjo pozvao je vjernike da intenziviraju molitve kako bi se dobro pripremili za proslavu tog milosnog događaja i iskusili snagu Božje nade. Predloženo je da se na biskupijskoj razini organizira „hodočašće molitve“ u smislu tečajeva ili „škole molitve“ za cijeli Božji narod. Cilj je da vjernici svoje molitve dožive kao osobni dijalog s Bogom i da promišljaju o vjeri i zauzetosti u današnjem svijetu. Molitva sažima: radost, zahvaljivanje i hvalu. Čovjek je ujedno molitelj, tražitelj i onaj koji kuca.
Isus je molitelj i na putu, dok javno djeluje i putuje prema Jeruzalemu, poučava i učenike kako treba moliti. Nije to mnogo riječi, nego obraćanje Ocu jednostavnom pohvalom, zahvalom i molbom: Očenaš. To je temeljna molitva koja kao nijedan drugi novozavjetni tekst nije toliko poznat kao Očenaš.
No Isusova je povijest usko vezana s hvalospjevima. Ovdje su razmišljanja na temu hvalospjeva kao dubokoga izričaja molitve, kao što su: Veliča (Magnificat), Blagoslovljen (Benedictus), Šimunov hvalospjev: Sad otpuštaš (Nunc dimittis). Znakoviti su svakako i neki psalmi kao izričaj duboke molitve. Sve to čini „školu molitve“.

Mjesec dana s dušama u Čistilištu

8,00

Razmatranja, objave, svjedočanstva


Dragi čitatelju!
Ne postoji neka pobožnost draža Bogu, a nama korisnija od one za duše u Čistilištu. Na žalost, o tome brinemo vrlo malo! Sveti Franjo Saleški s bolom je govorio: “Ne mislimo dovoljno na naše pokojne!” Jadni naši pokojnici, mi smo ih napustili! Dakle, više pobožnosti i smilovanja za jadne duše u Čistilištu!
Na nesreću, kako malo moderni svijet misli na smrt! Oni znaju jako dobro da je život kratak, pa ipak žive kao da nikad neće morati umrijeti. Znaju da svakim dahom kojim dišemo, da se približavamo korak po korak smrti, pa ipak se podaju dražima, poslovima, zgrtanju bogatstva, trče kao ludi za častima polažući u to svu svoju sreću, i dok tako iz svjetske taštine ne štede novac, putovanja, preporuke, i sve vrste napora, za dušu što čine? Ništa! Nemaju vremena, govore, kao da je njihovo spasenje nevažna stvar, dok nam je Gospodin uputio ove svečane riječi: Što ti vrijedi, o čovječe, dobiti sav svijet ako izgubiš dušu? Braćo, vratite se samima sebi i razmišljajte da ćete ubrzo morati ostaviti svoje dužnosti i časti, koje ste tako žarko željeli, te da ćete drugima morati ostaviti sve te kuće, posjede, ona bogatstva kojima ste posvetili vaša srca. Mislite na to kršćani: jednoga dana i za vas će sve biti gotovo, i za vas će doći smrt, i naći ćete se bez dobrih djela, puni grižnje savjesti. Tada ćete osjetiti potrebu da uredite stvari s Bogom, ali fizičke boli, pogotovo one duhovne usadit će u vama strašni nemir, te će se tako vrlo lako dogoditi, da nećete ništa popraviti. Jer vrijeme stvoreno za zadovoljštinu radi nereda savjesti, nije u vrijeme smrti već za vrijeme života.
Možda se uvjeravate da imate još mnogo godina provesti tu na zemlji, te da imate vremena misliti na vječnost, i na vaše vječno spasenje? Na taj način, o vi kršćani, padate u najgore đavolske zamke, i možda ćete s vremenom završit tako da odete u Pakao! Naprotiv, mislite kako sutra nije u vašoj moći, i da će vam smrt doći kada se najmanje nadate. Ja dolazim, govori nam ona, dolazim brzo, dolazim samo jedan puta, dolazim kada se najmanje nadate!
Pa i sam Isus reče nam: Budite spremni, jer ja ću doći kao noćni tat. A Duh Sveti: Sjeti se četiriju posljednjih stvari: smrt, sud, Raj i Pakao!
Razmatrajte o tim riječima i odlučite da ćete početi od ovoga časa činiti sve što je potrebno da si osigurate dobru smrt.
Ova je knjiga sažetak drugih većih knjiga i sadrži primjere, svjedočanstva, ukazanja i objave svetaca, kako bi se lakše čitala, razmatrala i prakticirala ova pobožnost. Dao Bog da to sve bude na što veću slavu Božju i za olakšanje i oslobođenje duša iz strašnih muka Čistilišta.
Preporuka: Ovu knjižicu čitajte kroz mjesec dana. Svaki dan zasebno pratite litanijama ili nekom drugom molitvom za duše u Čistilištu.
Autor

Rođeni smo i nikada ne ćemo umrijeti

9,95

Svjedočanstvo Chiare Corbelle Petrillo


Chiara Corbella Petrillo umire u dvadeset i osmoj godini života od karcinoma na jeziku, otkrivena u petom mjesecu njezine treće trudnoće. Odgađa liječenje kako bi rodila dijete. Čini to radosno, izgovarajući svoj "evo me", misleći prije svega na dobro djeteta koje nosi. Chiarin životni put, kao i onaj njezina supruga Enrica i sina Francesca (te njegove starije sestre i brata, koji su već postali stanovnici neba), dotaknuo je tisuće ljudi u Italiji i šire. Može li život žene koja umire ostavljajući iza sebe muža i sina posvjedočiti da je život nevjerojatan dar? Da nasljedovati Krista i u patnji otvara put prema svjetlosti?
Ova knjiga govori o Chiarinu životu, donoseći svjedočanstva onih koji su ju poznavali i koji su s njom dijelili duboko iskustvo vjere. Knjiga govori i o životu žene i majke koja se pred smrću nije predala, već je postala znak nade za svakog čovjeka. Knjiga koja je pred vama nije samo priča o životu jedne žene koja je umrla na glasu svetosti. Knjiga je to o ljubavi prema životu, o životu općenito. Prateći život Chiare Corbelle Petrillo, učimo kako živjeti s pouzdanjem u Božji plan, kako odnos s Bogom svaku situaciju okreće na dobro, kako Crkva hrani vjeru pojedinca i kako Bog može preobraziti život ako smo otvoreni djelovanju njegove milosti.

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.

Salezijanska duhovnost

9,29

14 razmatranja i produbljenja salezijanske duhovnosti


Središnja točka promišljanja jest vrijednost koju imaju Krist i vjera u sadašnjim prilikama i prema tome svijest o originalnosti koju kršćani moraju steći da bi bili kvasac u ovom svijetu koji ulazi u treće tisućljeće: sekularno, tehnološko, pluralističko, liberalno, ujedinjeno i podijeljeno. Knjiga će biti korisna svim evangelizatorima i odgajateljima. Juan Edmundo Vecchi (1931-2002), Argentinac, osmi nasljednik don Bosca u vodstvu Salezijanske družbe. Dao je snažan kulturalni poticaj u praćenju Salezijanske obitelji u pastoralnoj službi osjetljivoj i pozornoj na znakove vremena.

Lectio divina

6,64

Susret s Bogom u njegovoj riječi


"Susret s Bogom u njegovoj riječi" ideja je vodilja za lectio divina. Stoga je taj izraz ujedno i okvirni tekst ove knjige. Knjiga je napisana za onoga koji želi započeti težak i oduševljavajući put Božje riječi koji vodi k Bogu. Knjiga je panoramska i kompletna sinteza misli koje predlažu bibličari, egzegete i duhovni učitelji o temi lectio. Kao polazište služe neke sigurne postavke. U pristupu Bibliji, "lectio divina je najbolji put, zato što je to put koji Crkva prakticira već vjekovima. To je savršeni način za - skupni i osobni - susret s Božjom riječju... Dobro prakticiranje lectio divina nije nešto što se događa samo po sebi. Valja se odgajati za lectio, budući da je važno ostvariti je u njezinom izvornom smislu". (Cesare Bissoli)
1 2 4