• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Josemaria Escriva

Sveti Josemaría Escrivá rodio se u Barbastru u Španjolskoj 09. siječnja, 1902. godine. Imao je petero braće i sestara: Carmen (1899.-1957.) i Santiago (1919.-1994.) i tri mlađe sestre koje su umrle još kao mala djeca. Roditelji, José i Dolores, dali su djeci dubok kršćanski duh.
José Escrivin posao je propao 1915., pa je pronašao drugi zbog kojeg se cijela obitelj preselila u Logroño. U Logroñu kao adolescent, Josemaría je osjetio po prvi puta poziv, potaknut otiscima golih stopala fratra u snijegu, osjetio je da Bog traži nešto od njega, ali nije znao točno što bi to bilo. Mislio je ako postane svećenik, da će tako otkriti njegov plan koji treba ispuniti. Počeo je svoje pripreme za svećeništvo u Logroñu, a nastavio ih je u Zaragozi.
Josemarijin otac je umro 1924. i ostavio ga kao glavu obitelji. Nakon ređenja 1925., počeo je svoju ministerijalnu službu na seoskoj župi i postdiplomski studij u Zaragozi. Biskup je 1925. Josemariji dao dozvolu da preseli u Madrid te da obrani doktorsku disertaciju iz Prava.
Dana 2. listopada, 1928. tokom meditacije Josemaría je uvidio što Bog traži od njega: da utemelji Opus Dei, put posvećivanja u svakodnevnom radu i u ispunjavanju svakodnevnih kršćanskih dužnosti. Od tog trenutka u svom radu nosio je ovu zadaću, istovremeno je nastavio svoju ministerijalnu službu, posebno među bolesnima i siromašnima. Kroz ove prve godine Opusa Dei, učio je na Sveučilištu u Madridu i predavao kao profesor da može uzdržavati svoju obitelj.
Kad je građanski rat izbio u Madridu, njegov religiozni osjećaj natjerao je Josemariju da služi kao svećenik te da seli od mjesta u mjesto i traži izbjeglice. Napokon je uspio napustiti glavni grad Španjolske i nakon teškog bijega preko Pirineja, smjestio se u Burgos. Kad je rat završio 1939. vratio se u Madrid i konačno završio svoju disertaciju iz Prava. U narednim godinama napisao je mnogo članaka o laicima, svećenicima i religiji te nastavio snažno razvijati Opus Dei.
Godine 1946. Josemaría se preselio u Rim. Tokom godina u Rimu doktorirao je teologiju na Lateranskom sveučilištu i postavljen je od Pape Pija XII. za konzultora dviju vatikanskih kongregacija kao počasni član Pontifikalne akademije i počasni prelat.
Često je putovao iz Rima u različite europske zemlje, jednom prilikom i u Meksiko da proširi Opus Dei i na tim mjestima. Tokom godina 1974. i 1975. bio je na dva duga putovanja po zemljama Latinske Amerike, gdje se susreo s velikim grupama ljudi i razgovarao s njima o kršćanskom pozivu na svetost.
Monsinjor Escrivá je umro u Rimu 26. lipnja, 1975. U vrijeme njegove smrti, Opus Dei je postojao u desetcima država i dotaknuo je tisuće života. Nakon njegove smrti tisuće ljudi i više od trećine biskupa, poslalo je pismo u Rim tražeći od Pape da otvori kauzu za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju.
Papa Ivan Pavao II. beatificirao je monsinjora Escrivu 17. svibnja, 1992. na Trgu Svetog Petra u Rimu. Ceremoniji je prisustvovalo oko 300 000 ljudi. "S nadnaravnom intuicijom", kazao je papa u svojoj homiliji,"blaženi Josemaría zauzeto je propovijedao univerzalni poziv na svetost i apostolat."
Deset godina kasnije, 06. listopada, 2002. Ivan Pavao II. kanonizirao je utemeljitelja Opusa Dei na Trgu Svetog Petra pred mnoštvom ljudi iz 80 zemalja svijeta. U njegovom obraćanju onima koji su došli na kanonizaciju, Sveti Otac je rekao: "Sveti Josemaría je bio izabran od Boga da proglasi univerzalni poziv na svetost i naglašavanje važnosti svakodnevnog rada i uobičajenih aktivnosti kao puta prema svetosti. Možemo reći da je bio svetac svakodnevice."

Author's books

Prijatelji Božji

5,99

Homilije


Osim njegovih teoloških dijela poznate su čitateljstvu njegove duhovne knjige koje su prevedene na mnoge jezike među njima je i ova knjiga koja je izašla tek nakon njegove smrti. U njoj razlaže na vrlo praktičan način potrebu dosljednosti kršćanskog života. Zahtjev je upućen svakom kršteniku, svaki krštenik je pozvan na svetost i potrebno je da svoje vrijeme tijekom svakodnevnog života prožme Kristovim evanđeljem, surađujući pri tom s Božjom milošću, tako će kršćani po svojoj osobnoj svetosti duhovno obogatiti cijelo čovječanstvo i doprinijeti boljitku ovoga svijeta.