Rezultati pretraživanja za: Glas Koncila

Maske bogova u svjetlu vječne mladosti Božjega lica

Nova knjiga istaknutog autora dr. Tončija Matulića, izdana povodom Godine vjere. Riječ je o djelu koje propituje nevjeru u svjetlu vjere i Božje riječi, a koje se odvija, prema autorovim riječima, "tako da smo nevjeru pozvali u goste na čašicu razgovora pa s njom zapodijevamo popodnevne razgovore u četiri oka". Taj razgovor ponajprije znači dobronamjeran, dobrohotan i prijateljski odnos i pristup, zbog čega je nevjera kao gošća uvijek na prvom mjestu, dakle ispred naše vjere. No to znači i iskren, otvoren, kritički i samokritički, a na nekim mjestima čak i beskompromisan govor o obmanama i lažima iznesenima uime nevjere. Knjiga, uz opširan uvod i zaključak te dodatna kazala, sadrži ukupno devetnaest poglavlja, raspoređenih u pet dijelova, u kojima autor kritički analizira i promišlja nevjeru i vjeru u četiri oka. U prvome dijelu o nevjeri i vjeri promišlja se u povijesnome kontekstu hrvatske narodne i crkvene zbilje, dok ih se u drugom dijelu tematizira u kontekstu suvremenih izazova, kao što su takozvana nova religija nove znanosti ili scijentistička religija New Agea te fenomen novoga ateizma i agnosticizma. Zatim u trećem dijelu Matulić otvoreno i beskompromisno raskrinkava lažne bogove materijalizma, komunizma, suvremene idolatrije, oholosti i nihilizma, kako bi se prepoznalo pravo Božje lice, koje je božanskim sjajem čudesno zasvijetlilo u licu Isusa iz Nazareta. U sljedećem, četvrtom dijelu promišlja se o nevjeri i vjeri kao mogućem uzajamnom "čistilištu", u smislu shvaćanja nevjere kao izazova i provokacije vjeri, bilo da je riječ o neuklonjivim sumnjama i kušnjama vjere ili pak o teološkim pokušajima prevladavanja nevjere u zagrljaju vjere. Zadnji, peti dio knjige posvećen je trenutku kad vjera nadilazi nevjeru te se sama pokušava uzdići do nove razine shvaćanja otajstva Boga trojstvene ljubavi. Na kraju, umjesto zaključka, nalazi se meditativno promišljanje, pod naslovom "Utjeha vjere", u kojemu se Matulić obraća nevjernicima i vjernicima te poručuje da "Božja utjeha ne poznaje granice niti ima kraja", a za čovjekovu dušu "nema boljega lijeka od utjehe vjere". Svojim posljednjim djelom Matulić daje svoj doprinos aktualnoj društvenoj raspravi o vjeri, na svjetskoj ali i hrvatskoj razini. Promišljajući iz perspektive osobne vjere, odgovara na poziv pape Benedikta XVI. da se razdoblje Godine vjere posveti razmišljanju o vjeri, da bi se svim vjernicima u Kristu pomoglo da osvijeste i osnaže svoju vjeru, posebno u trenutku duboke promjene koju živi suvremeno čovječanstvo. Knjiga će biti izazov i poziv na dijalog nevjernicima, dok će vjernicima ponuditi neke odgovore na masovnu pojavu nevjere i ravnodušnosti prema Bogu u sadašnjim vremenima krize Boga. Ovaj Matulićev rad nije nikakav klasični traktat o grijesima protiv vjere, premda obogaćuje dosadašnji diskurs na tom području, niti je zajaženi govor protiv onih koji drukčije misle i vjeruju, a ponajmanje je oholo dociranje nekakvog posjednika svih vjerskih tajni i istina, nekoga koji kao da vjeru ima "u malome prstu". Svjestan u potpunosti darovanosti vjere, autor svojim promišljanjem postaje slavitelj i svjedok tog dara kojega bi rado podario drugima, osobito onima koji iskreno muku muče s pitanjem svih pitanja: Postoji li Bog? (Šimun Bilokapić) Autor je svojom pomnom analizom vremena i društva pokazao da je koncilsko kršćanstvo ono koje uz pomoć Duha Svetoga razabire i tumači "razna mišljenja našega vremena" te ih prosuđuje "u svjetlu riječi Božje, kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uočiti, bolje shvatiti i prikladnije izložiti" (GS 44).