• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Teologija

Evolucijska slika svijeta i kršćanstvo

12,61

Kozmologija i antropologija u svjetlu prirodoznanstvenih, filozofskih i teoloških razmišljanja


Mnogi prirodoznanstvenici, posebno fizičari i astrofizičari, kreću se u prostoru između religijskoga i materijalističkoga shvaćanja, uviđajući i nevjerojatnu harmoničnost u razvoju svijeta i svemira koja upućuje na racionalnu i kreativnu stvaralačku snagu. Novija teologija, više se bavi pokušajima oblikovanja slike svijeta i pojma Boga kakvi bi bili prihvatljivi i današnjem čovjeku, a što nije u sukobu s Biblijom ako se ona ne shvaća kao prirodoznanstvena knjiga. Da usklađivanje slike svijeta s današnjim znanstvenim spoznajama nije samo stvar teologa nego i Crkve u cjelini, pokazuje otvorenost prethodnog i sadašnjeg pape za dijalog sa znanošću. To je sučeljavanje s nepobitnim činjenicama bez kojih se ne može graditi ozbiljan dijalog.
Ova knjiga želi upozoriti upravo na to da katolička filozofija i teologija ne izbjegavaju sučeljavanje sa znanstvenim poimanjima svijeta, ali i na to da ne prihvaćaju scijentističku ideologiju, koja se proglašava zamjenom za religiju. Kako bi jasnije to došlo do izražaja,u knjizi je napravljen i povijesni pregled kozmologije i antropologije sa svrhom da se upozori na to da je čovjek oduvijek bio zainteresiran za shvaćanje sebe, svijeta i one Snage koja je pokrenula čitav stvaralački proces.

Nevjera i vjera u četiri oka

23,89

Maske bogova u svjetlu vječne mladosti Božjega lica


Nova knjiga istaknutog autora dr. Tončija Matulića, izdana povodom Godine vjere. Riječ je o djelu koje propituje nevjeru u svjetlu vjere i Božje riječi, a koje se odvija, prema autorovim riječima, "tako da smo nevjeru pozvali u goste na čašicu razgovora pa s njom zapodijevamo popodnevne razgovore u četiri oka". Taj razgovor ponajprije znači dobronamjeran, dobrohotan i prijateljski odnos i pristup, zbog čega je nevjera kao gošća uvijek na prvom mjestu, dakle ispred naše vjere. No to znači i iskren, otvoren, kritički i samokritički, a na nekim mjestima čak i beskompromisan govor o obmanama i lažima iznesenima uime nevjere. Knjiga, uz opširan uvod i zaključak te dodatna kazala, sadrži ukupno devetnaest poglavlja, raspoređenih u pet dijelova, u kojima autor kritički analizira i promišlja nevjeru i vjeru u četiri oka. U prvome dijelu o nevjeri i vjeri promišlja se u povijesnome kontekstu hrvatske narodne i crkvene zbilje, dok ih se u drugom dijelu tematizira u kontekstu suvremenih izazova, kao što su takozvana nova religija nove znanosti ili scijentistička religija New Agea te fenomen novoga ateizma i agnosticizma. Zatim u trećem dijelu Matulić otvoreno i beskompromisno raskrinkava lažne bogove materijalizma, komunizma, suvremene idolatrije, oholosti i nihilizma, kako bi se prepoznalo pravo Božje lice, koje je božanskim sjajem čudesno zasvijetlilo u licu Isusa iz Nazareta. U sljedećem, četvrtom dijelu promišlja se o nevjeri i vjeri kao mogućem uzajamnom "čistilištu", u smislu shvaćanja nevjere kao izazova i provokacije vjeri, bilo da je riječ o neuklonjivim sumnjama i kušnjama vjere ili pak o teološkim pokušajima prevladavanja nevjere u zagrljaju vjere. Zadnji, peti dio knjige posvećen je trenutku kad vjera nadilazi nevjeru te se sama pokušava uzdići do nove razine shvaćanja otajstva Boga trojstvene ljubavi. Na kraju, umjesto zaključka, nalazi se meditativno promišljanje, pod naslovom "Utjeha vjere", u kojemu se Matulić obraća nevjernicima i vjernicima te poručuje da "Božja utjeha ne poznaje granice niti ima kraja", a za čovjekovu dušu "nema boljega lijeka od utjehe vjere". Svojim posljednjim djelom Matulić daje svoj doprinos aktualnoj društvenoj raspravi o vjeri, na svjetskoj ali i hrvatskoj razini. Promišljajući iz perspektive osobne vjere, odgovara na poziv pape Benedikta XVI. da se razdoblje Godine vjere posveti razmišljanju o vjeri, da bi se svim vjernicima u Kristu pomoglo da osvijeste i osnaže svoju vjeru, posebno u trenutku duboke promjene koju živi suvremeno čovječanstvo. Knjiga će biti izazov i poziv na dijalog nevjernicima, dok će vjernicima ponuditi neke odgovore na masovnu pojavu nevjere i ravnodušnosti prema Bogu u sadašnjim vremenima krize Boga. Ovaj Matulićev rad nije nikakav klasični traktat o grijesima protiv vjere, premda obogaćuje dosadašnji diskurs na tom području, niti je zajaženi govor protiv onih koji drukčije misle i vjeruju, a ponajmanje je oholo dociranje nekakvog posjednika svih vjerskih tajni i istina, nekoga koji kao da vjeru ima "u malome prstu". Svjestan u potpunosti darovanosti vjere, autor svojim promišljanjem postaje slavitelj i svjedok tog dara kojega bi rado podario drugima, osobito onima koji iskreno muku muče s pitanjem svih pitanja: Postoji li Bog? (Šimun Bilokapić) Autor je svojom pomnom analizom vremena i društva pokazao da je koncilsko kršćanstvo ono koje uz pomoć Duha Svetoga razabire i tumači "razna mišljenja našega vremena" te ih prosuđuje "u svjetlu riječi Božje, kako bi se objavljena istina mogla uvijek dublje uočiti, bolje shvatiti i prikladnije izložiti" (GS 44).

Bog ili ništa

30,00

Razgovor o vjeri


Knjiga vrlo bliskog suradnika pape Franje, trenutnoga pročelnika Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, istinska je uspješnica koja je već prevedena na dvadesetak svjetskih jezika.
U ekskluzivnome razgovoru kojega je Kardinal dao priznatome stručnjaku za vatikanske i crkvene prilike Nicolasu Diatu, on vrlo angažirano i duboko duhovno dotiče teme o suvremenoj Crkvi, o papama, Rimu, o suvremenom svijetu, Africi, Zapadu, moralu, istini i zlu, a u svemu tome uvijek je riječ o Bogu.
„Kardinal Robert Sarah ima izvanredan životopis iako je sam uvjeren da mu je život posve običan. Kardinal Robert Sarah je Bogu pratitelj, čovjek milosrđa i opraštanja, čovjek šutnje, dobar čovjek (…) I ako bi trebalo zapamtiti samo jedan odlomak ove knjige, onda je to nedvojbeno kardinalovo pouzdanje, koje s odnosi na trenutak kad se činilo da mu nikako neće biti moguće preuzeti biskupsku službu, zbog svih političkih, gospodarskih i društvenih teškoća u Gvineji. Nato je Robert Sarah otišao na samotno mjesto, daleko od buke i bijesa, da bi se usredotočio na Boga, posteći nekoliko dana bez hrane i vode, drugujući jedino s euharistijom i Biblijom. U tome činu je sva osobnost dječaka iz Ourousa, kojega su vodili misionari Duha Svetoga. I ni u čemu drugom. Njegova poruka se zaista poklapa s porukom Pavla VI., koji se 1970. nije bojao ustvrditi: 'Svatko treba učiti moliti istodobno u sebi i iz sebe. Kršćanin bi se trebao naučiti osobnoj molitvi. Svaka duša je hram. Ulazimo li u hram svoje savjesti da bismo se klanjali Bogu, koji je u njoj prisutan? Hoćemo li biti prazne duše, iako smo kršćani, ispražnjene duše, koje zaboravljaju otajstveni i neizrecivi susret, djetinji i zanosni dijalog, što nam ga se Bog, Bog jedan u trima osobama, udostojao prućiti u našoj nutrini?' (…) Poput monaha, i on je svjestan da su jednoličnost i ponavljanje dana koji prolaze skriveno utočište za nepatvoreni susret s Bogom. Koliko li mu je puta tijek života potvrđivao da ga Bog čeka uvijek malo dalje…“ piše o ovoj iznimnoj knjizi kardinal Josip Bozanić.
1 2