Obiteljska posveta Presvetim Srcima

Mali put br. 10

Među tolikim pobožnostima na čast majci Božjoj uz koje pobožna tradicija veže i velika obećanja milosti, imamo i pobožnost Triju Zdravo Marija koju je Gospa objavila sv. Matildi.

Sv. Matilda bila je porijeklom iz Hackeborna. Rodila se u bogatoj plemićkoj obitelji 1241., a sa samo 7 godina ušla je u samostan časnih sestara benediktinki, gdje ju je prethodila njena sestra Gertruda. Vjerna svome redovničkom pozivu sveto je živjela odgovarajući na milost Božju. Nakon 8 godina teške bolesti koju je strpljivo podnosila umrla je 19.11.1298. godine.

Duhovnost sv. Matilde ostala je zapisana u Liber specialis gratiae. Knjigu nije napisala sama Matilda nego sv. Gertruda kojoj se ona povjeravala. U pet poglavlja knjige opisuju se razne objave koje je sv. Matilda dobivala, te njene duhovne pouke. U njoj se nalazi i objava o pobožnosti Triju Zdravo Marija.

Montfortska duhovnost br. 8

Sv. Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svog života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost. (Mt 1)

Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.

Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Po nauku svetog Franje Saleškog

Poštovani čitatelju imaš u ruci jednu malu, ali vrijednu knjižicu. Ona je djelo p. Josipa Tissotia, generalnog upravitelja družbe misionara svetog Franje Saleškoga, koji je umro prije više od jednog stoljeća, 2. 08. 1894. Knjižica p. Tissotia je u prvoj polovini dvadesetog stoljeća u cijeloj katoličkoj Crkvi postigla dosta veliki uspjeh, izlazila u više izdanja i prevedena je na mnoge jezike. Izvorno je napisana na francuskom jeziku. Mi smo slučajno došli do 6. talijanskog izdanja i preveli ga na hrvatski jezik.

Sveti Franjo Saleški, a i njegov duhovni sin p. Josip, na jedan gotovo neponovljiv način vode dušu u otajstveni svijet duhovnog života do onih dubina gdje pogreške, nesavršenosti i sami grijesi, ne gubeći ništa od njihove rugobe, mogu biti veliki poticaj za rast u duhovnom životu, pogotovu u poniznosti i povjerenju u Božje milosrđe, te zagovor Blažene Djevice Marije. Knjiga je pisana prije sto godina, pa se to odmah i primijeti po njenom stilu, ali sadržaj ostaje trajno aktualan i može pomoći mnogima da dublje i bolje shvate jednu od najtežih problematika čovjeka i jedan trajni problem koji se javlja u duhovnome životu, sve do vrhunaca mistike i svetosti.

Ova knjižica nas na jednostavan i dubok način uči mudrosti. Neka njeno objavljivanje pomogne svim vjernicima u rastu sinovskog pouzdanja u Boga i Majku Božju.