Sv. Antun Padovanski
9,95€ × 1 
Sveta Ispovijed
20,00€ × 1 Iznos bez dostave : 29,95€
Sv. Antun Padovanski
9,95€ × 1 Sveta Ispovijed
20,00€ × 1 Iznos bez dostave : 29,95€
Pjesmarica za susrete, molitve i mise s mladima
Primjeri i molitve za nutarnje ozdravljenje i iscjeljenje od začeća do rođenja
Catalina – svjedočanstvo
Molitvenik za prvopričesnike
IX. izdanje
Život i siromaštvo duha Danice Širola
Ovo je životopis o jednoj tihoj i skromnoj, nevinoj i čistoj duši, na čijim je obzorima Isus bio zvijezda Danica koja nema zalaza. Ova samozatajna i pobožna djevojka pokazala je da se Božja slava za nas očituje najviše u patnji, ma koliko je mi ljudi po svojoj naravi odbijali.
Uvjeren sam da Danica može postati djevojka za naše vrijeme, jer njezino svjedočanstvo ne blijedi i ne stari, jednako kao niti njezina duša, Bogom prožeta.Iz predgovora
Sakrament pokajanja, pokore, pomirenja, oproštenja, iscjeljenja, ozdravljenja i oslobođenja
Više od 600 svjedočanstva!
Ova nadahnjujuća zbirka s više od 600 svjedočanstava vjernika iz cijeloga svijeta, uključujući i hrvatske, opisuje nevjerojatna čuda, ozdravljenja i duhovne preobrazbe koje su doživjeli po zagovoru sv. Padre Pija.
Kroz ova autentična svjedočanstva čitatelji otkrivaju jedinstvenu osobu Padre Pija kako je za života ali i nakon smrti bio i ostao prisutan u njihovim životima, pružajući im utjehu i snagu u često teškim trenucima bolesti, patnje i beznađa.
Pentekostalizacija Crkve
Temeljen na svetopisamskim tekstovima, Ilija Čabraja nam predstavlja svoj sveobuhvatni rad koji obrađuje pitanja u svezi nastanka pentekostalnog i karizmatskog pokreta, te njihove zasebnosti: polaganje ruku, pitanje karizmi, fenomen glosolalije, počivanje u Duhu, problem pojma krštenja u Duhu, kao i tzv. iscjeljenja. Iscrpno su obrađeni egzorcizmi i opsjednuća, napose Isus i egzorcizmi. Neizostavna je također i tema liječenja tzv. obiteljskog stabla.
Rad je zamišljen kao osnovno i orjentacijsko pomagalo s katoličkog motrišta, kako za osobni rad tako i za biblijsku skupinu.
Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu
Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.
Montfortska duhovnost br. 8
Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.
Montfortska duhovnost br. 4
Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.
