Pobožnost Muci, Križu i presvetim Ranama Isusovim
4,00€Ljubav i žrtva br. 30
Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».
Pobožnost Presvetim Ranama Isusovim
7,00€Mali put br. 7
Čašćenje svetih Rana Isusovih spada među prve pobožnosti u kršćanstvu. To čašćenje je započela na Veliki petak Isusova Majka Marija. U prošlom stoljeću (1867.) ukazala se Presveta Djevica kao Majka Božja od Sedam Žalosti službenici Božjoj Mariji Marti Chambon i rekla: Prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina, kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u moje ruke... Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da prijeđu u moje Srce... Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla s Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za moje majčinsko Srce... Sedam je mačeva u mom Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskoga Sina po mom Srcu.
Kod mnogih Svetaca i pobožnih osoba čašćenje Rana Isusovih povezano je sa cjelovitom pobožnošću Isusovoj Muci. Brojni stigmatizirani Sveci, počevši od svetog Franje Asiškog do sluge Božjega kapucina Patra Pia, u naše dane, bili su nosioci Isusovih Rana ne kao ukrasa - nego kao znaka supatnje s Kristom, a to je vrhunsko štovanje Isusovih Rana.
Pobožnost sv. Josipu
7,00€životopis, devetnica, litanije, krunica…
Pobožnost sv. Josipu svakako spada među velike pobožnosti Katoličke Crkve, i svi vjernici bi je trebali manje ili više gajiti, a prvi, najjednostavniji i najvažniji način življenja pobožnosti je svakako molitva. Držali smo prikladnim tekstove, uglavnom svetačke, o pobožnosti sv. Josipu koje smo dugi niz godina skupljali na raznim europskim jezicima sabrati u jedan priručnik i ponuditi ih vjernicima kako bi mogli od svetaca učiti kako štovati i ljubiti Isusova poočima i Marijina zaručnika.
Svetačka tradicija i naučiteljstvo Crkve jednodušno tvrde: Poslije Majke Božje sv. Josip je najdostojniji našeg štovanja. Molimo svakodnevno sv. Josipa i iskusit ćemo njegovu blizinu i zaštitu. Na jednom druženju s mladima u Camerinu u Italiji 19.03.1991. papa Ivan Pavao II., govoreći o našoj zadaći da svakodnevno tražimo susret s Marijom i Josipom u molitvi misleći na Isusova poočima, reče: "Svakodnevno ga molim".
U apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar isti papa piše: Crkveni su Oci nadahnjujući se na samom Evanđelju već od prvih stoljeća isticali da je sveti Josip, kao što je s ljubavlju vodio brigu o Mariji i radosnim se zalaganjem posvetio odgoju Isusa Krista, tako isto čuva i štiti njegovo otajstveno tijelo, Crkvu, koje je Sveta Djevica lik i uzor.
p. Miljenko Sušac s.m.m.(iz predgovora)
Pod majčinim srcem
17,25€Primjeri i molitve za nutarnje ozdravljenje i iscjeljenje od začeća do rođenja
Pod zrakama ljubavi
1,50€Poticaji za tiho klanjanje
Postoji čežnja za Isusom koja te vodi euhari-stijskom klanjanju. Ti bi ga želio susresti, zahvaliti mu, pred njim očitovati svoje želje... Možda imaš brige, sumnje, strahove koji te pritišću. Ili bi želio krivnju i nepravdu svijeta zaroniti u ocean njegove ljubavi. Posljednjih se godina može zapaziti ponovno oživljavanje klanjanja u mnogim župama i zajednicama. To je dar Duha Svetoga da se tako mnogi - i to stalno sve više - ponovo otvaraju euharistijskom klanjanju. Nek ova knjižica pripomogne tome kako da se dragocijeno vrijeme sprovede pred Isusom u presvetom Sakramentu. Misli svetaca i iskustva ljudi našeg vremena, sabrani zajedno, jesu blago i pozadina za kojom posežemo. Nek oni prodube našu ljubav prema presvetom Sakramentu, tako da možemo reći s uvjerenjem: "Ni jedno vrijeme ne škodi da susretnem Isusa u presvetom Sakramentu!" Autor u Uvodu
Posjet Božjoj kući
6,64€Vodič za najmlađe
Što su to crkve? Zašto zvona zvone? Što rade toliki ljudi u crkvi? Što je oltar? Što je hostija? Što je svetohranište? Kamo ode svećenik s ministrantima nakon mise? Djeca koja su već bila u crkvi imaju stotine raznih pitanja. Naravno: vide, znatiželjna su, a ne znaju i ne razumiju. Što je tek s onima koji nisu nikad bili u Božjoj kući? Za jedne i za druge napisana je ova knjiga, zamišljena kao mali vodič po crkvi. Djeca već od pete godine trebaju dobiti pravi odgovor na svoja pitanja. Dobro je ući s njima u crkvu i objasniti im što je što i što čemu služi. Toliko toga što je u kući Božjoj rado će utažiti njihovu bezazlenu i iskrenu znatiželju.
Posljednji egzorcist
17,12€Moja bitka sa Sotonom
„Danas mnogi biskupi ne vjeruju da Đavao postoji niti imenuju egzorciste u svojim biskupijama. Ostalo nas je malo i svaki se od nas u svojoj svakidašnjoj bitci osjeća kao da je posljednji egzorcist pozvan boriti se s velikim Neprijateljem.“
otac Gabriel Amorth
Poučne priče
10,62€za katehezu, propovijedi i vjeronauk
Pripovijedati znači živjeti s drugima, suosjećati, razmišljati, prosuđivati, raspravljati. Pripovijedanje obuhvaća cijelu skupinu. "Sjećaš li se kad si nam pričao ono što si ti vidio?" Pričati i slušati znači komunicirati. Ova knjiga sadrži 67 priča. Prije svake priče nalazi se kratak uvod, a nakon priče slijede katehetske upute te prijedlozi za razgovor i aktivnosti, kao i podsjećanje na odgovarajuća mjesta u Bibliji u kojima je riječ o sličnim temama.
Povijest jedne duše
13,80€Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa
Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«
Povijest protestantske reforme u Engleskoj i Irskoj
19,91€(napisano od 1824. do 1827.)
...Pravedno i pošteno istraživanje naučit će nas da je „reformacija“ bila velika promjena nagore, da je… začeta u požudi, rođena u licemjerju i podlosti, a njegovana i hranjena pljačkom, razaranjem i rijekama nevine engleske i irske krvi… U pljački je počela i u njoj nastavila sve dok više nije bilo ničega što se moglo opljačkati. Sve koji su odbili… postati otpadnici od katoličke vjere držalo se i tretiralo kao izdajnike i osuđivalo na smrt… Građanske su slobode potpuno nestale… Magna Carta bila je pogažena onoga trenutka kada je papino vrhovništvo napadnuto. Suđenja su dugo bila pravo ruglo i na kraju se od njih u mnogim slučajevima potpuno odustalo, a optužene se osuđivalo na smrt… Prostori oko suda toga „prvorođenoga sina reformacije“ [Henrika VIII.] bili su velika klaonica ljudi…Prvo bi čovjeka objesili. Zatim bi presjekli uže da padne živ na zemlju. Potom bi mu rasporili trbuh i sasjekli mu tijelo na četiri dijela… Biti na misi, dati utočište svećeniku, priznati vrhovništvo pape… značilo je završiti na vješalama ili razrezana trbuha… To su bile mjere za koje Burnet kaže da su bile potrebne kako bi se uvelo protestantsku religiju u Engleskoj! Kolike li razlike od načina na koji su papa Grgur i sveti Augustin uveli katoličku vjeru u Englesku!.. Cromwellovi su razbojnici… rušili oltare i uzimali zlato i srebro, prekapali komode i ladice redovnika i redovnica, otkidali korice knjiga koje su bile ukrašene dragocjenim metalima… Cijele biblioteke, koje su prikupljane i opremane stoljećima… ti su prokleti razbojnici posvuda razbacali nakon što su s korica pokidali vrijedne ukrase… Becketov je grob bio od drva, savršeno izrezbaren, bogato optočen dragocjenim metalima i gusto načičkan dragocjenim kamenjem svih vrsta. Eto pravog cilja u koji je „reformacijska“ pobožnost uprla svoj božanski pogled. Zlatom, srebrom i draguljima napunili su dva kovčega, a za svaki je trebalo šest ili osam ljudi toga vremena… da ga iznesu na vrata katedrale. Kako li su oči [Henrika VIII.] morale zasjati kada su otvorili te kovčege!… Bila je to prava „reformacijska vladavina“… vladavina pljačke i licemjerja s kojima se ništa ni u jednoj zemlji i ni u kojem vremenu ne može usporediti. Dvolična sebičnost, potkrijepljena svim vrstama nasilja, tiranije i okrutnosti, stoljećima je bila upregnuta kako bi obmanula engleski narod. Naravno, oni koji su se tovili na blagu opljačkanom Crkvi i siromašnima… zdušno su se trudili uvjeriti narod da su opljačkani bili bezvrijedni ljudi, da su te institucije, koje su narodu davale toliko imovine, bile u najmanju ruku beskorisne, da su vlasnici te imovine bili lijenčine, neznalice i prizemna bića… Englezi općenito misle da su u Engleskoj oduvijek postojali sirotinja i zakoni o pomoći siromašnima. Trebaju zapamtiti da devetsto godina, dok je Engleska bila katolička zemlja, nije bilo ni sirotinje ni takvih zakona…
