• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

P.S. Ljubav ili ništa

13,27

Duhovne misli vjere i ljubavi


Knjiga nadahnutih misli vjere i ljubavi vjeroučitelja Miljenka Grubeše "P. S. Ljubav ili ništa" objavljena je u izdanju "Glasa Koncila". Nastala je kao plod autorovih osobnih duhovnih iskustava, a progovara o iskonskim životnim i vjerskim temama koje zaokupljaju svakog kršćanina: Bog, čovjek, ljubav, zakon, grijeh i ljubav, vjera, istina, lažna vjera i nevjera, duh, ljudski osjećaji, zlo i zloduh, religija, egoizam, žrtva, Isus.
Poticajne misli, pisane u kratkoj formi, kao natuknice, jednostavna stila i rječnika, prava su "duhovna hrana" za suvremenog čitatelja koji nerijetko nema dovoljno vremena za čitanje. Sažete, ali sadržajne, pružit će nadahnuće za svakodnevno razmatranje, meditaciju, ali i življenje djelatne ljubavi.

Ljubav zove

21,24

Isus se ukazuje sestri Josefi Menendez i poziva sve ljude na pravu ljubav


„Svakoga tko pročita ove moje riječi dotaknut će vatra ljubavi moga Presvetoga Srca“, kaže u o ovoj knjizi Isus, koji se toliko puta ukazao sestri Josefi Menéndez kako bi nam dao Poruku svoje veličanstvene ljubavi. Riječi koje ćemo ovdje pročitati imaju snagu pretvoriti nas u malu djecu. One imaju snagu prosvijetliti nas, pročistiti, ojačati, učiniti nas ljudima koji uistinu mogu voljeti, koji u sebi nose snagu i zanos istinske sreće i spremnost na velika djela. Ljubav koja će nas obasjati sa stranica ove knjige učinit će da, u ovome zahtjevnom vremenu u koje nas je Bog stavio, a u kojemu ljudi vape za istinom i ljubavlju, što prije odgovorimo na poziv Ljubavi i ispunimo svoje poslanje, u kojem god da zvanju živimo.
Čitam knjigu o Spasiteljevoj objavi sestri Jozefi Menéndez. To je jednostavna i ponizna redovnica, ali joj se Spasitelj ukazao. Mnogo je pretrpjela. Više puta osjećala se bačena u pakao. Đavao ju je odvodio iz kora na očigled sestara i mučio je…, a Isus joj reče: „Da sam našao slabije stvorenje od tebe, njega bih izabrao za tu službu, da trpljenjem zadovoljava za tolike grešnik“. Tako sam i ja ne jedanput pomišljao, a zašto sam baš ja postao zagrebački nadbiskup? Odgovor: slabijega nije bilo, pa je Gospodin izabrao mene, da se ne pohvali nijedno stvorenje, nego očituje moć Božja.
Blaženi Alojzije Stepinac

Razmatranje

11,95

Svezak prvi


Autor ove knjige čitatelju pruža priliku da doživi jedno duboko duhovno iskustvo mističnog karaktera, proživljenog kroz boli i teškoće prouzročene osvetom nekadašnjeg poslovnog partnera iz Kolumbije koja se temelji na događajima iz njegova prijašnjeg života, i koja je rezultirala njegovim strahotnim iskustvom boravka u zatvoru u Kaliforniji, u SAD-u, u trajanju od sedam mjeseci.
Unatoč agresivnom životinjskom bijesu čovjeka koji odlučuje poravnati račune sa svojim bližnjim, u toj se epizodi autorova života Gospodin Isus proslavlja na izvanredan način i preobražava tu bolnu kušnju u riznicu pouka koje izlaze na vidjelo objavljivanjem ovoga prvog sveska Meditacija. Ovo djelo ide mnogo dalje od pukog opisa boravka u zatvoru, ono duboko uranja u neistraživ i neizreciv Božji ocean. Jednostavnim jezikom poziva nas da poslušamo glas Božanskog Učitelja dok se obraća svomu sluzi u trenutku kušnje i patnje. Poziva nas da razmatramo, razmišljamo i opraštamo. Nadahnjuje nas i uči da sačuvamo nadu u ovome vremenu tmine.

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.

Sveti Šarbel

13,01

Svetac vjere, nade i mira


Sveti Šarbel postaje sve više svetac cijeloga svijeta. Ovaj redovnik pustinjak libanonskog maronitskog reda veliki je čudotvorac, zagovornik u bolesti i svim životnim potrebama. Uzor je herojske vjere, ljubavi i poslušnosti, svetac nade i mira.
„Oče, ovdje sam s Tobom na Kalvariji. Ja, samo siromašan redovnik, plijen sam iskušenja, poput svih ljudi. No, Gospodine, kada se oslonim na Tebe, čak i ako drhtim, osjećam se manje osamljen i mnogo jači. Obnavljam svoje obećanje da ću izgarati u Tebi svakoga dana. Ovdje, na Kalvariji, gdje si me Ti pozvao. Želim ostati krepak i živ s Tobom i po Tebi, i živjeti Tvoje otajstvo otkupljenja po kojemu nastavljaš spašavati ovaj svijet.”… …„Ako želiš naći puninu, moraš sve ostaviti za sobom”. „Bog govori duhu u tišini”.
Visine je moguće dosegnuti samo u tišini, u jasnoći nutarnje vizije i u diskretnom pomaku skrivenih pobjeda, kada ljubav dođe i dotakne srce. Istinski snažne sile jesu tihe sile.

Gospa Kibeška

17,92

Marija govori svijetu iz srca Afrike


Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, a isto se dogodilo i vidiocima na ostalim mjestima ukazanja kao što su Fatima i Lurd. No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima. Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.
Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo. Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog krvoprolića i masovnog ubijanja. Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.

Prijateljstvo Kristovo

9,95

Studija o čovještvu Isusa Krista


Robert Hugh Benson uzdigao je na nadnaravnu razinu čovjekovu potrebu za prijateljstvom u bezvremenskom prikazu najvećega prijateljstva koje itko ikada može imati.
U knjizi Prijateljstvo Kristovo autor, sin canterburijskog nadbiskupa, obraćenik na katoličanstvo, pokazuje kako svatko može postići dublji odnos s Ocem i Sinom. Knjiga pokazuje kako Isus djeluje u duši onih koji ga traže u javnome životu i u povijesnim primjerima iz Evanđelja. „Jedno je nadređeno prijateljstvo prema kojemu sva ljudska prijateljstva streme“, piše Benson, „ jedan je idealni prijatelj u kojemu pronalazimo, savršeno i potpuno, ono za čime tragamo u licima ljudi koje volimo“

Spasenje dolazi od Židova

19,91

Uloga židovstva u povijesti spasenja od Abrahama do drugog dolaska


Ova knjiga govori o ulozi židovstva i židovskog naroda u Božjemu planu spasenja čovječanstva, od Abrahama do drugog dolaska, kako je otkrivaju katolička vjera i temeljito ispitivanje povijesti. Ona će i Židovima i kršćanima omogućiti dublje razumijevanje židovstva, i kao religije i kao središnje komponente povijesti spasenja.
Knjiga istražuje jedinstvenu i središnju ulogu židovstva u sudbini svijeta i dokumentira da napadi na Židove i židovstvo tijekom cijele povijesti nisu bili ukorijenjeni u kršćanstvu nego u onim silama koje su najžešći neprijatelji kršćanstva. Ova knjiga duboko dotiče, između ostalih, i ova područja: mesijanska proročanstva u Starom zavjetu, istinske protukršćanske korijene nacističkog antisemitizma, poveznice između nacizma i arapskog antisemitizma, teološke spoznaje poznatih Židova koji su se obratili na katoličanstvo i ulogu Židova u Isusovu drugom dolasku.

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Dječak koji je susreo Isusa

18,32

Segatashya iz Kibeha


Ovo je najveća priča koja do sada nije bila ispričana, priča o dječaku kojemu se ukazivao Isus i koji se usuđivao postavljati Isusu razna pitanja koja zaokupljaju čovječanstvo već više od dvije tisuće godina.
Dječak se zvao Segatashya. Bio je nepismen pastir, rođen u siromašnoj poganskoj obitelji u jednom od najzabačenijih dijelova Ruande. Nikada nije išao u školu, nikada nije ni vidio Bibliju niti je ikada kročio nogom u crkvu. Jednog ljetnog dana 1982., dok se odmarao pod jednim drvetom, čuo je snažan i divan glas, koji mu je rekao da je on Isus i upitao ga bi li krenuo u misiju u kojoj bi govorio čovječanstvu o tome kako može doći u Raj. Segatashya je bio iznenađen i istodobno ushićen. Rekao je Isusu da hoće, ali pod uvjetom da mu Isus odgovori na sva njegova pitanja – o vjeri, vjeroispovijesti, smislu života, Raju i Paklu. Isus je pristao pa je dječak Segatashya krenuo na jedno od najčudesnijih putovanja u modernoj ljudskoj povijesti. Često su ga optuživali da je šarlatan, a ponekad bi ga i pretukli, ali su njegovo nevino srce i moćna duhovna mudrost osvojili i najciničnije kritičare. Ubrzo je taj dječak, koji nije znao ni čitati ni pisati, počeo raspravljati o teologiji sa znanstvenicima te davati savjete svećenicima, veleposlanicima, biskupima i predsjednicima država. Postao je toliko popularan u Ruandi da je Katolička crkva odlučila istražiti njegovu priču. Svi liječnici i psihijatri koji su ga pregledavali i ispitivali potvrdili su da svjedoče čudu. Zahvaljujući riječima i jednostavnim istinama koje je taj nepismeni dječak prenosio ljudima, gdje god bi došao i govorio, tisuće se ljudi obraćalo.
Prije njegove smrti u genocidu u Ruandi 1994.g., Osam je godina putovao po više afričkih zemalja, razgovarao s Isusom i pitao ga ono što svi mi želimo znati: Zašto smo stvoreni? Zašto moramo patiti? Zašto se nesreće događaju dobrim ljudima? Kada će biti kraj svijeta? Postoji li život poslije smrti? Kako možemo doći u Raj? Odgovori na ova i mnoga druga životno važna pitanja nalaze se upravo u ovoj knjizi, koja donosi neobičnu životnu priču dječaka Segatashye.

Hvalospjev Duha

11,28

Razmišljanja o himnu O dođi Stvorče


Otac Raniero Cantalamessa je franjevac-kapucin, rodom iz provincije Ascoli Piceno, u Italiji. Doktorirao je iz teologije i klasične književnosti. Predaje kao redoviti profesor povijesti starokršćanske književnosti na Katoličkom sveučilištu u Milanu i član je Međunarodne teološke komisije. Godine 1980. napušta profesorsku katedru da bi se mogao posve posvetiti propovijedanju Evanđelja u Italiji i širom katoličkog svijeta, s posebnom ekumenskom osjetljivošću. Od 1980. ujedno vodi program religiozne kulture "Settimo Giorno" (Sedmi dan, tj. Dan Gospodnji).
Poznat je u katoličkom svijetu po brojnim teološko-duhovnim knjigama, od kojih su neke prevedene i na hrvatski. Od njih spominjemo slijedeće prijevode: Duh Sveti u Isusovu životu (Jelsa 1984), Euharistija naše posvećenje (Jelsa 1988), Kliči, Kćeri Sionska (Jelsa 1991), Otajstvo Isusova propovijedanja (Jelsa 1994), Vazmeno otajstvo (Jelsa 1994), Otajstvo Duhova (Jelsa 1994). Od djela na talijanskom navodimo: Uspon na brdo Sinaj (Citta Nuova 1996), Marija ogledalo Crkve (Ancora 1990), Isus Krist Svetac Božji (Ediz. Paoline 1990), Pasha u prvotnoj Crkvi (SEI1978), Pasha našega spasenja (Marietti 1997), Mi propovijedamo Krista raspetoga (Ancora 1995), Život u Kristu (Ancora 1997), i dr.
Ova razmišljanja o Duhu Svetomu očituju nam žar Duha koji Pisca nosi i plamen kojim njegovo srce "gori" kada govori o Spasitelju i Duhu koji nam otkriva otajstva spasenja. Jer - "Duh će vas uvesti u svu istinu", reče Spasitelj (usp. Iv 16,13).

Molitva

3,32

Preobrazba čovjeka i svijeta


Naslov ove knjižice može začuditi. Svijet se kreće u jednoj zbrci problema koji se čine nerazrješivima. I što se više ide naprijed, to se oni sve više povećavaju. Iz dana u dan sve su prisutnije zastrašujuće stvarnosti kao što su: ratovi, nasilja, terorizam, bijeda, glad, tlačenja, rastave, abortusi, smrtnost djece, nemoral, pornografija, raspadanje obitelji, korupcije na svim razinama... Kako riješiti ove probleme? Jesu li zato potrebni političari, sindikalisti, sociolozi? U tzv. razvijenim zemljama imamo ih i previše. Rješenje koje predstavljam mnogima će izgledati naivno i smiješno. Ali ja ga predstavljam jer sam u to uvjeren. Potrebno je da se ljudi ponovno vrate svojoj bitnoj dimenziji, koja se sastoji u klanjanju; drugim riječima, potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti.

Gospa Velike subote

2,65

Svjedočanstvo vjere i promišljanje o vjeri


Ovaj pogled na Veliku subotu želi vjernicima pomoći da odgovore na dvostruko pitanje koje se nameće u mnogima od nas na početku novog milenija: Gdje smo? Kamo idemo? Za mislioce koji nisu vjernici, ali su zaokupljeni istim pitanjima, ovo bi mogla biti prilika da poslušaju svjedočanstva vjere o smislu našeg vremena, o smislu povijesti, ne kao ideološkom obrascu, nego kao plodu patničkog promišljanja, pa prema tome kao osvježujućem dahu, kao poticaju na traganje i nadu, na osluškivanje Glasa koji poštenom tragaču zbori u tišini.
1 2 3 4 10