• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Tko ljubi ne ostaje u smrti

8,90

Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu


Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.

Meditacije o pripravi na posvetu Isusu Kristu po Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 8


Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 2


Poznato je da je sveti otac Papa Ivan Pavao II. kao mladić čitao Raspravu i da se u svom papinskom geslu “Totus Tuus – Sav tvoj” nadahnuo na Raspravi (br.216 i 233). S Papom Ivanom Pavlom II. i marijanskom enciklikom Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka, Montfort je zadobio najviše crkveno priznanje u današnje vrijeme. “ U tom smislu među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam na lik sv. Ljudevita Mariju Grigniona de Mnotforta koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti” (Redemptoris Mater br.48).
Raspravu je napisao jedan svetac, a ona je formirala druge svece. Mnogi danas u traženju smisla, okreću se prosvijetljenim učiteljima dalekog Istoka, magima, prosvijetljenim karizmatičarima, djelatnicima okultnog svijeta, ili slijede posljednju modu vremena. Montfort nam nudi jednostavni čisto evanđeoski put Isusu po Mariji. Vodi nas putem posvete i nasljedovanja Isusa i Marije. Ovaj spis govori o Mariji Majci Isusovoj ali samo zato da nas ona vodi svome Sinu Isusu Kristu i po Kristu k Ocu u Duhu Svetome. Onome koji uđe u duh posvete ona donosi mir, radost i poticaj da svjedoči za kraljevstvo Isusa Krista.

Snaga zahvaljivanja

10,00

Kako slavljenje i zahvaljivanje Bogu mijenja živote!


Prva knjiga Merlina R. Carothersa, „Od zatvora do zahvaljivanja” (Prison to Praise), promijenila je živote tisuća ljudi koji su iskusili novu snagu i duhovnu pobjedu. Knjiga „Snaga zahvaljivanja” svojevrsno je svjedočanstvo načela iz knjige „Od zatvora do zahvaljivanja.” Ona donosi prikaz čudesa nastalih dosljednom primjenom biblijske istine: Bog sve izvodi na dobro.
"Snaga zahvaljivanja" jednostavno i jasno objašnjava kako slavljenje i zahvaljivanje Bogu djeluje u svakodnevnom životu.
U knjizi „Snaga zahvaljivanja” autor donosi osobna iskustva i priče ljudi koji su primijenili načela hvale Bogu i izražavanja zahvalnosti kako bi preokrenuli teške situacije i pronašli radost i snagu usred izazova. Carothers ističe da pozitivan pogled na Boga i život može preobraziti način na koji se suočavamo s problemima i preprekama.
Carothers također naglašava da je hvalospjev oblik molitve i komunikacije s Bogom. Vještine prepoznavanja i cijenjenja Božjih blagoslova u svakodnevnom životu mogu donijeti obilje i blagostanje. Knjiga također ističe da promjena perspektive i usmjeravanje na pozitivne aspekte života mogu pozitivno utjecati na naše emocije, odnose i fizičko zdravlje.
"SNAGA ZAHVALJIVANJA jedna je od najčitanijih knjiga unutar Katoličke karizmatske obnove. U njoj autor ne samo da ističe važnost zahvaljivanja, nego kroz Sveto Pismo i vlastito iskustvo pokazuje njegovu čudesnu snagu."
Kardinal Raniero Cantalamessa

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

Godina s Padre Pijom

14,90

365 misli, životopis, molitve


Knjiga Godina s Padre Pijom želi brojnim čitateljima ponuditi suvremeni model kršćanskoga življenja, kao što je bio onaj našega sveca iz Gargana, u kojega je Božja mudrost ulila jedinstvene darove, potvrđene nadasve osobitim znakovima, koji su od njega učinili posve jedinstven lik. Svetost njegova života danas nam je jasnija zahvaljujući i njegovim pismima, neiscrpivu mudrosnu blagu.
Spisi Padre Pija odišu dahom Duha Svetoga. Onima koji ih žele razmatrati, nudi se izvjesnost da će biti vođeni sigurnom rukom. Ovaj je svetac iz Gargana, nositelj stigmi, napisao: “Ja u svome životu nikada nisam učio radi stjecanja kulture, već radi života.”
Životna mudrost ovoga sveca prožeta je konkretnošću, kakva nam je svima potrebna.

Gospodine nauči nas moliti

9,90

Škola molitve – Očenaš i hvalospjevi


Druga godina priprave ususret Jubileju 2025. jest Godina molitve. Papa Franjo pozvao je vjernike da intenziviraju molitve kako bi se dobro pripremili za proslavu tog milosnog događaja i iskusili snagu Božje nade. Predloženo je da se na biskupijskoj razini organizira „hodočašće molitve“ u smislu tečajeva ili „škole molitve“ za cijeli Božji narod. Cilj je da vjernici svoje molitve dožive kao osobni dijalog s Bogom i da promišljaju o vjeri i zauzetosti u današnjem svijetu. Molitva sažima: radost, zahvaljivanje i hvalu. Čovjek je ujedno molitelj, tražitelj i onaj koji kuca.
Isus je molitelj i na putu, dok javno djeluje i putuje prema Jeruzalemu, poučava i učenike kako treba moliti. Nije to mnogo riječi, nego obraćanje Ocu jednostavnom pohvalom, zahvalom i molbom: Očenaš. To je temeljna molitva koja kao nijedan drugi novozavjetni tekst nije toliko poznat kao Očenaš.
No Isusova je povijest usko vezana s hvalospjevima. Ovdje su razmišljanja na temu hvalospjeva kao dubokoga izričaja molitve, kao što su: Veliča (Magnificat), Blagoslovljen (Benedictus), Šimunov hvalospjev: Sad otpuštaš (Nunc dimittis). Znakoviti su svakako i neki psalmi kao izričaj duboke molitve. Sve to čini „školu molitve“.

Mjesec dana s dušama u Čistilištu

8,00

Razmatranja, objave, svjedočanstva


Dragi čitatelju!
Ne postoji neka pobožnost draža Bogu, a nama korisnija od one za duše u Čistilištu. Na žalost, o tome brinemo vrlo malo! Sveti Franjo Saleški s bolom je govorio: “Ne mislimo dovoljno na naše pokojne!” Jadni naši pokojnici, mi smo ih napustili! Dakle, više pobožnosti i smilovanja za jadne duše u Čistilištu!
Na nesreću, kako malo moderni svijet misli na smrt! Oni znaju jako dobro da je život kratak, pa ipak žive kao da nikad neće morati umrijeti. Znaju da svakim dahom kojim dišemo, da se približavamo korak po korak smrti, pa ipak se podaju dražima, poslovima, zgrtanju bogatstva, trče kao ludi za častima polažući u to svu svoju sreću, i dok tako iz svjetske taštine ne štede novac, putovanja, preporuke, i sve vrste napora, za dušu što čine? Ništa! Nemaju vremena, govore, kao da je njihovo spasenje nevažna stvar, dok nam je Gospodin uputio ove svečane riječi: Što ti vrijedi, o čovječe, dobiti sav svijet ako izgubiš dušu? Braćo, vratite se samima sebi i razmišljajte da ćete ubrzo morati ostaviti svoje dužnosti i časti, koje ste tako žarko željeli, te da ćete drugima morati ostaviti sve te kuće, posjede, ona bogatstva kojima ste posvetili vaša srca. Mislite na to kršćani: jednoga dana i za vas će sve biti gotovo, i za vas će doći smrt, i naći ćete se bez dobrih djela, puni grižnje savjesti. Tada ćete osjetiti potrebu da uredite stvari s Bogom, ali fizičke boli, pogotovo one duhovne usadit će u vama strašni nemir, te će se tako vrlo lako dogoditi, da nećete ništa popraviti. Jer vrijeme stvoreno za zadovoljštinu radi nereda savjesti, nije u vrijeme smrti već za vrijeme života.
Možda se uvjeravate da imate još mnogo godina provesti tu na zemlji, te da imate vremena misliti na vječnost, i na vaše vječno spasenje? Na taj način, o vi kršćani, padate u najgore đavolske zamke, i možda ćete s vremenom završit tako da odete u Pakao! Naprotiv, mislite kako sutra nije u vašoj moći, i da će vam smrt doći kada se najmanje nadate. Ja dolazim, govori nam ona, dolazim brzo, dolazim samo jedan puta, dolazim kada se najmanje nadate!
Pa i sam Isus reče nam: Budite spremni, jer ja ću doći kao noćni tat. A Duh Sveti: Sjeti se četiriju posljednjih stvari: smrt, sud, Raj i Pakao!
Razmatrajte o tim riječima i odlučite da ćete početi od ovoga časa činiti sve što je potrebno da si osigurate dobru smrt.
Ova je knjiga sažetak drugih većih knjiga i sadrži primjere, svjedočanstva, ukazanja i objave svetaca, kako bi se lakše čitala, razmatrala i prakticirala ova pobožnost. Dao Bog da to sve bude na što veću slavu Božju i za olakšanje i oslobođenje duša iz strašnih muka Čistilišta.
Preporuka: Ovu knjižicu čitajte kroz mjesec dana. Svaki dan zasebno pratite litanijama ili nekom drugom molitvom za duše u Čistilištu.
Autor

Apokalipsa

11,81

Upozorenje, ufanje i utjeha


Ova je knjiga poziv na buđenje. Neizmjerno je aktualna za naše vrijeme. Čitav niz gledišta, koja odjekuju riječima Krista, Svetoga Pisma, Crkvenih otaca, kao i suvremenih pisaca poput Lewisa, Chestertona, Tolkiena, Ratzingera, Ivana Pavla II., Majke Terezije, Christophera Dawsona, Josefa Piepera, kardinala Newmana te Katekizma Katoličke Crkve, združen je u skladni zbor koji nam poručuje kako sjedimo na rubu ponora koji uopće ne vidimo, ili smo ga zamaskirali.
dr. Peter Kreeft
1 2 10