Knjige

Sveti Josemaria Escriva de Balaguer

12,61

Bilješke o životu utemeljitelja Opus Deia


Čitatelju u ruke stavljam skicu, dojmove koji odgovaraju povijesnoj istini i temelje se na činjenicama koje nisu strogo kronološki poredane. Događaji i spisi iz raznih godina slobodno su povezani kako bi ocrtali osobu Utemeljitelja Opusa Dei i obradili ono što je osobito važno. Možda će ovi navodi poslužiti nekomu da nanovo razmišlja o pročitanim događajima te posegne za spisima Utemeljitelja Opusa Dei i razmatra ih. U tom bi slučaju svrha ove knjige bila postignuta, tj. osoba svetog Josemarije bila bi bolje upoznata.
Salvador Bernal

Sveti Leopold Bogdan Mandić

4,00

Ljubav i žrtva br. 7


Sv. Leopold Bogdan Mandić rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg-Novom, u Crnoj Gori. Potječe iz hrvatske katoličke obitelji snažne vjere. Sa 16 godina stupio je u sjemenište venecijanskih kapucina u Udinama. Za svećenika je posvećen 20. rujna 1890. u Veneciji. Bio je uvjeren da ga je Bog pozvao, da kao svećenik djeluje medu kršćanima pravoslavne vjere za njihov povratak u katoličko jedinstvo. Ali, nije imao fizičkih sposobnosti za takvo poslanje. Boravio je, kao marljivi ispovjednik u nekoliko samostana. Konačno, 1909. g. namješten je u Padovi, gdje je ostao sve do svoje smrti. Njegova sobica za ispovijedanje ubrzo je postala stjecište pokornika iz svih društvenih staleža. Bio je čovjek bezgranične dobrote. Pokornicima je davao male pokore, a da bi ih nadopunio, sam je noću provodio duge sate u molitvi. Želeći umrijeti na poprištu svoje službe, ispovijedao je usprkos staračkoj dobi i uz teške patnje svoje bolesti sve do predvečerja svoje smrti, koju je spremno i vedro dočekao s Marijinim imenom na usnama, ujutro 30. srpnja 1942.
Tri čudesna događaja službeno su priznata od Crkve i, poslije određenih kanonskih postupaka, proglašen je blaženim 2. svibnja 1976. po papi Pavlu VI., a svetim 16. listopada 1983. po papi Ivanu Pavlu II.
Štovanje sv. Leopolda se naglo proširilo po cijelome svijetu s obilnim plodovima vjere i ljubavi

Sveti Šarbel

13,01

Svetac vjere, nade i mira


Sveti Šarbel postaje sve više svetac cijeloga svijeta. Ovaj redovnik pustinjak libanonskog maronitskog reda veliki je čudotvorac, zagovornik u bolesti i svim životnim potrebama. Uzor je herojske vjere, ljubavi i poslušnosti, svetac nade i mira.
„Oče, ovdje sam s Tobom na Kalvariji. Ja, samo siromašan redovnik, plijen sam iskušenja, poput svih ljudi. No, Gospodine, kada se oslonim na Tebe, čak i ako drhtim, osjećam se manje osamljen i mnogo jači. Obnavljam svoje obećanje da ću izgarati u Tebi svakoga dana. Ovdje, na Kalvariji, gdje si me Ti pozvao. Želim ostati krepak i živ s Tobom i po Tebi, i živjeti Tvoje otajstvo otkupljenja po kojemu nastavljaš spašavati ovaj svijet.”… …„Ako želiš naći puninu, moraš sve ostaviti za sobom”. „Bog govori duhu u tišini”.
Visine je moguće dosegnuti samo u tišini, u jasnoći nutarnje vizije i u diskretnom pomaku skrivenih pobjeda, kada ljubav dođe i dotakne srce. Istinski snažne sile jesu tihe sile.

Sveti Valentin

5,97

povijest – tradicija – štovanje


Rimski martirologij navodi 14. veljače kao nebeski rođendan dvojice mučenika imenom Valentin: jednog svećenika u Rimu, drugog biskupa u Terniju. Povijesni podaci o jednom i drugom vrlo su oskudni, a njihovi su životi isprepleteni brojnim legendama. Sigurno je samo da su podnijeli mučeništvo za Krista u drugoj polovici III. stoljeća, u vrijeme žestokih progona kršćana u Rimskom carstvu.
Nije lako protumačiti pojavu da se u narodu osobito štuju baš oni sveci, redovito iz prvih stoljeća kršćanstva, o kojima nema gotovo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Svetom Valentinu posvećeni su brojni pokrajni oltari u crkvama širom Hrvatske, a i poneka kapelica ili crkva. Osobito ga štuju i zazivaju kao zaštitnika bolesnika ili čudesnog ozdravitelja. Isto tako Valentin je zaštitnik zaručnika i zaljubljenih. U srednjem vijeku vjerovalo se da 14. veljače ptičice, koje već osjećaju u zraku približavanje proljeća i toplijeg vremena, počinju savijati svoja gnijezda. Tako bi dan sv. Valentina bio dan buđenja novog života nakon zimskog sna i mrtvila, pa zato tog svetog mučenika zazivaju zaručnici koji se spremaju na savijanje svog obiteljskog gnijezda koje će biti blagoslovljeno novim životima - djecom.

Svi me vole, samo tata ne

9,29

XXV. izdanje


Neobična po mnogočemu, ova knjiga već samim time što je postala knjiga svih novih naraštaja postaje na jedan poseban način legendarna. Njezina privlačnost nije u prvome redu u književnoj vrijednosti ni u razvikanosti pisca već u jasnoj i uvijek iznova novoj i aktualnoj poruci: moguće je biti dobar. Moguće je biti dobar ne bilo kako, nego upravo do najveće žrtve ljubavi - darovati vlastiti život za bližnje. To je poruka vječno mlada, privlačna i nova.

Svjetska seksualna revolucija

17,25

Uništenje slobode u ime slobode


Nova knjiga Gabriele Kuby velika je pomoć u obrani razuma i čovjeka. Autorica, njemačka sociologinja i katolkinja, ukazuje nam ovom knjigom na činjenicu da siloviti napad s kojim se danas suočavamo nije ni slučajnost ni moda nego dio globalnog plana, svjetske strategije kojoj je svrha promijeniti čovjeka i društvo pomoću temeljne promjene na području poimanja ljudske spolnosti. Ona otkriva istinu o rodnoj ideologiji, baš kao što su Kołakowski i Solženjicin otkrili istinu o komunizmu, i poziva na obrat.
Dr. Dariusz Oko, Filozofski fakultet Papinskog sveučilišta Ivana Pavla II.

Teologija apostolata

9,16

Teološki komentar Legionarskoga obećanja


Knjiga u svojem obraćanju laicima, ali i svećenicima, pokazuje kako se apostolat povezuje s Duhom Svetim i s Marijom: iznenađujuće je vidjeti da i danas kao i u početku taj savez vodi rađanju Krista. To je ključ i snaga ove knjige. Teološke misli u legionarskom obećanju koje su Vas nadahnule, za članove Marijine legije bit će, ne dvojimo, izvrstan materijal za meditaciju ali i moćan poticaj da se uvijek još više predaju apostolskom djelovanju.
Jozef-Ernest Cardinal van Roey, nadbiskup Malinesa

Teotim

15,93

Rasprava o Božjoj ljubavi


U ovoj knjizi sv. Franjo Saleški analizira naše intelektualne sposobnosti i prikazuje ljubav kao savršenstvo duha, a ljubav kojoj je cilj Bog kao savršenstvo ljubavi. Proučavajući potom sastavne djelove toga jedinstva između Boga i duše, on govori o tome kako nastaje nebesko rađanje božanske ljubavi i prati je sve do njezina vrhovna rascvjeta u rajskoj slavi i blaženstvu. Iza toga, svetac niže opasnosti koje prijete toj ljubavi u nama, kao i uzroke radi kojih ona propada, te im suprotstavlja vježbe koje su kadre da je sačuvaju i povećaju. U daljnjem toku rasprave on luči različite vrste ljubavi koje mi možemo imati prema Bogu i pokazuje, kakve posljedice prema Bogu i prema bližnjemu povlači za sobom zapovijed ljubavi koja je zapisana u evanđelju. Svoje izlaganje svetac zaključuje tvrdnjom, da je ljubav prema Bogu uzvišenija od svih savršenstava i kreposti. Na kraju on podaje nekoliko savjeta, kako treba u duši poticati tu svetu ljubav da ona napreduje i postaje sve veća i veća.
Ova je knjiga namijenjena kako redovnicima i redovnicama, tako i svima koji žive u dužnostima obitelji ili koji su vezani nekim drugim svagdašnjim društvenim dužnostima. Sveti Franjo Saleški je svakako htio da ova knjiga postane pristupačna svima i radi toga je oblik njegove Rasprave još značajniji negoli njezin sadržaj.

Tko ljubi ne ostaje u smrti

8,90

Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu


Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.

Tri Zdravo Marije – ključ koji otvara Raj

4,00

Mali put br. 10


Među tolikim pobožnostima na čast majci Božjoj uz koje pobožna tradicija veže i velika obećanja milosti, imamo i pobožnost Triju Zdravo Marija koju je Gospa objavila sv. Matildi.
Sv. Matilda bila je porijeklom iz Hackeborna. Rodila se u bogatoj plemićkoj obitelji 1241., a sa samo 7 godina ušla je u samostan časnih sestara benediktinki, gdje ju je prethodila njena sestra Gertruda. Vjerna svome redovničkom pozivu sveto je živjela odgovarajući na milost Božju. Nakon 8 godina teške bolesti koju je strpljivo podnosila umrla je 19.11.1298. godine.
Duhovnost sv. Matilde ostala je zapisana u Liber specialis gratiae. Knjigu nije napisala sama Matilda nego sv. Gertruda kojoj se ona povjeravala. U pet poglavlja knjige opisuju se razne objave koje je sv. Matilda dobivala, te njene duhovne pouke. U njoj se nalazi i objava o pobožnosti Triju Zdravo Marija.

Trideset dana s dušama u čistilištu

3,99

Svagdašnja razmišljanja, poticaju i molitve


»Sveta je i pobožna misao moliti za mrtve, da se oslobode od grijeha«, piše u Drugoj knjizi Makabejaca (2 Mak 12,45). To uvjerenje bijaše vrlo rano u Izraelu, uvjerenje, da je dobro i korisno moliti za pokojnike, sjećati se njih u molitvama i oplakivati ih trideset dana. Tako su »Izraelci oplakivali Mojsija trideset dana na Moapskim poljanama« (Pnz 34,8). Crkva moli posebno za sve vjerne mrtve 2. studenoga svake godine. Pobožnost vjernika posvetila je mjesec studeni za pokojne, moleći za olakšanje dušama u čistilištu.
Ova knjiga Trideset dana za duše u Čistilištu probudit će i oživjeti uspomenu na naše drage i mile, koji su otišli na drugi svijet, oživjet će naše zajedništvo s njima. Potaknut će nas, da tim dušama pomognemo, ali i nas će ohrabriti i poticati na život, da budemo odaniji volji Božjoj, koji nas je stvorio za Nebo.
Svaki dan mjeseca studenoga razmišljat ćemo o nauci Crkve o Čistilištu, o životu duša u Čistilištu, o njihovim mukama za očišćenje, te o našoj pomoći, koju im možemo pružiti. Dolazit će nam na pamet razlozi naše pomoći, što će poslužili i našem duhovnom životu, za naše osobno posvećenje i usavršavanje na putu za drugi svijet.
1 28 29 30 33