Pobožnosti

Mali put br. 5

U ovoj knjižici nalaze se razmatranja o grijehu, smrti, sudu, čistilištu, paklu, o Božjoj pravdi i milosrđu.

Kroz čitav srednji vijek pa sve do 60-ih godina 20. st. teme o grijehu, smrti, sudu, čistilištu i paklu bile su nezaobilazni i sastavni dio kateheze. Ono što je vjekovima zračilo, opominjalo, poticalo na dobro kroz propovijedi svetaca, svetih otaca, crkvenih naučitelja i nadahnutih svećenika, gotovo preko noći je nestalo. U ovome vremenu vrlo je dobra i potrebna pobožnost u kojoj molimo za Sveti Strah Božji, dar Duha Svetoga, koji je pribavio Crkvi više svetaca, Nebu blaženika i oteo paklu više duša nego bilo koja pobožnost. Danas se igra samo na kartu Božje Ljubavi, a ulog je tako velik, život vječni. Ne mislim da Božja ljubav nije dostatna. Nema ničeg većeg i uzvišenijeg od Nje, ali naša otvorenost i sposobnost da je primimo i Bogu uzvraćamo tako je neposotjana i nesigurna da ne možemo biti sigurni da ćemo uvijek u Njoj ustrajati. Stoga je najbolje načiniti dvostruku ogradu oko svoje duše.

Ako zbog slabosti popustimo u revnosti i ljubavi prema Bogu, Sveti Strah Božji bit će obrambeni bedem nad ponorom pakla, koji ne smije popustiti.

Misliti da možemo čitav život ljubiti Boga bez straha da ćemo ikada pasti, graniči s ohološću i grijehom preuzetnosti. Mudri Salomon je pao. Petar-Stijena je pao. Ako su padali veliki cedri, što će biti sa trskom moje vjere.

(Iz teksta)

Ljubav i žrtva br. 42

Razmatranja o posljednjim stvarima ima toliko koliko ima priručnika o pobožnim vježbama. Možda ni ova nisu suvišna. Pogotovo, ako se uzme u obzir način na koji su razgrađena. Ona se odvijaju jednostavno, jasno i u mnogim zgodama i anegdotama. Mislim, da mnogi događaji, primjeri i slike neće rastresti dušu ni razvodniti dokaze. Naprotiv njihova je uloga u tome, da istinu jače naglase, da je se lakše može pratiti i da pripomognu stvoriti čvršće odluke. Sveto Pismo kaže da Božanski Učitelj nije govorio nego u parabolama. Apostol omladine, sv. Don Ivan Bosco redovito se držao ovog načina poučavanja i propovijedanja. Anegdotsku metodu ostavio je u nasljedstvo svojim sinovima. Tu sam i ja upotrijebio u ovim svojim razmatranjima, uvjeren, da je tako bolje. Vjerujem da će to biti drago svakome tko se njime posluži bilo za sebe, bilo za druge. Uspjesi koje sam postigao kroz 40 godina mojega propovijedanja, bude u meni nadu da će i ove pisane riječi potaći i privesti mnoge duše iskrenom kajanju i zdravim odlukama. Neka dobri Bog potkrijepi ovu moju nadu i svojim blagoslovom pripomogne, da se ona ostvari!

Luigi Chiavarino, apost. mis.

(Iz predgovora)

Ljubav i žrtva br. 30

Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».

Ljubav i žrtva br. 43

Već me odavna Isus potiče, da napišem nekoliko riječi za Njegove svećenike: Evo stojim na vratima i kucam (Otk 3,20). Talijanski kler primio je ove stranice od srca, bratski, zanosno. Toliki biskupi i starješine redova jednodušno pohvališe ovu knjižicu. Toliko se svećeničkih duša preobrazilo - osvojilo ih je Isusovo Srce... Prvo se izdanje razgrabilo u nekoliko mjeseci, drugo u nekoliko tjedana. Knjižica je već prevedena na francuski, poljski, engleski, njemački, španjolski, madžarski, slovenski, hrvatski... drugi se prijevodi pripremaju... Tko ne vidi kako Isus prolazi blagoslivljajući? Njemu, jedinome i pravome autoru ovih stranica, neka je hvala, Njemu samome neka je sva čast. Neoskvrnjena Djevica, radost i utjeha svakog svećenika, neka otvori put do duša ovom trećem popravljenom i dotjeranijem izdanju. Ona neka blagoslovi pisca i čitatelje, i neka što prije svi svećenici, kako Isus želi, postanu poklonici i apostoli Njegovog presvetog Srca.

Iz uvoda