Pobožnosti

Čudotvorna medaljica

4,00

Mali put br. 1


Svjedoci smo vremena u kojem je demokracija širom otvorila svoja vrata svim religioznim duhovnim pokretima i sektama koje žele doći i djelovati na ovim prostorima. Po principu "plati i radi što hoćeš" dostupni su im svi oblici masmedijskog djelovanja. New age, duhovni pokret novog doba, pušta svoje metastaze u svim društvenim slojevima, osobito među mladima. Tisak nam je pun oglasa magijske "pomoći" čovjeku, a nije zanemarivo ni izravno djelovanje sotonskih organizacija. Prema nekim istraživanjima, u Južnoj Americi 6-8 tisuća ljudi dnevno napušta Katoličku Crkvu i odlazi sektama, a preko 21% zapadnih Europljana vjeruje u reinkarnaciju, što je u suprotnosti sa osnovnom kršćanskom dogmom o zagrobnom životu. Ne usuđujemo se ni pomisliti kakvi bi bili rezultati ispitivanja o vjerovanju u astrologiju, čitanju horoskopa i nošenju astralnih i poganskih simbola, vjerujući u njihovu zaštitu i moć.
Mnogi od ispitanika izjavili su da su izašli iz Katoličke Crkve, jer u njoj nisu naišli na dovoljno misticizma. Edicijom "MALI PUT" želimo u suradnji sa svećenicima i redovničkim zajednicama na što jednostavniji, zanimljiviji i prihvatljiviji način tiskom, audio i video tehnikom kao i ponudom sakralnih predmeta upoznati javnost s najdragocjenijim biserima pučke pobožnosti iz bogate baštine svete Crkve Katoličke. Ne kao cilj, nego put i sredstvo koje će Vas voditi do svetih liturgijskih sadržaja a nadasve sv. Euharistije. Do iskustva Isusovih riječi: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni." (Iv 6,54)

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu

4,00

Ljubav i žrtva br. 16


Pobožnost Srcu Marijinu je među najraširenijima u Katoličkoj Crkvi u posljednjem stoljeću zahvaljujući iznad svega poticajima Fatimskih ukazanja i posvetama svijeta i Crkve Srcu Marijinu koje su mnoge pape učinili. Pa ipak, ta pobožnost koja ima svoje korijene u Novom Zavjetu, se razvijala tokom cijele povijesti Crkve a postala je javna u 17. stoljeću zahvaljujući iznad svega sv. Ivanu Eudesu. Sv. Ivan Eudes je napisao kapitalno djelo u povijesti katoličke tradicije o Srcu Marijinu koje ima više tisuća stranica, Coeur admirable. Djelo je odveć veliko i nije prikladno za pučku pobožnost. između ostalog jer raspravlja i o složenim teološkim problemima. Pa ipak u Coeur admirable se nalaze razmatranja, molitve pobožnost i meditacije koje je svetac pisao na čast Srca Marijina.
Duhovni sinovi sv. Ivana, Eudisti su u više pokušaja i izdanja širili pobožnost njihova utemeljitelja Srcu Marijinu. Tako i F. Lebesconte, u knjizi Le coeur de Marie d' apres saint Jean Eudes, objavljenoj s imprimaturom od 28. 11. 1945. A. Leclerca u Parizu. Autori ove knjige služili su se Lebesconteovim djelom u sastavljaju devetnice na čast Srca Marijina s tekstovima sv. Ivana Eudesa. Došli su i do dijelova Coeur admirable koji se odnose na pobožnost. Skupljali su i druge svetačke molitve i tekstove koji govore o pobožnosti Srcu Marijinu te došli na ideju da urede ovu malu knjižicu kao jedan priručnik pobožnosti Srcu Marijinu.
p. Miljenko Sušac

Svećenici i Presveto Srce Isusovo

4,00

Ljubav i žrtva br. 43


Već me odavna Isus potiče, da napišem nekoliko riječi za Njegove svećenike: Evo stojim na vratima i kucam (Otk 3,20). Talijanski kler primio je ove stranice od srca, bratski, zanosno. Toliki biskupi i starješine redova jednodušno pohvališe ovu knjižicu. Toliko se svećeničkih duša preobrazilo - osvojilo ih je Isusovo Srce... Prvo se izdanje razgrabilo u nekoliko mjeseci, drugo u nekoliko tjedana. Knjižica je već prevedena na francuski, poljski, engleski, njemački, španjolski, madžarski, slovenski, hrvatski... drugi se prijevodi pripremaju... Tko ne vidi kako Isus prolazi blagoslivljajući? Njemu, jedinome i pravome autoru ovih stranica, neka je hvala, Njemu samome neka je sva čast. Neoskvrnjena Djevica, radost i utjeha svakog svećenika, neka otvori put do duša ovom trećem popravljenom i dotjeranijem izdanju. Ona neka blagoslovi pisca i čitatelje, i neka što prije svi svećenici, kako Isus želi, postanu poklonici i apostoli Njegovog presvetog Srca.
Iz uvoda

Ocu, Sinu, Duhu Svetom i Presvetom Trojstvu

4,00

Najljepše molitve svetaca


Na raznim evropskim jezicima i u raznim izdanjima posljednjih godina na veliko se šire molitve kojima su sveci iskazivali svoju veliku ljubav prema Bogu. Svetačke molitve imaju posebnu duhovnu snagu jer su ih pisale osobe koje su duboko doživljavale Boga i iskazivale Mu veliku ljubav te nešto od toga zapisali u svojim molitvama koje mogu i nas potaći na veću ljubav i pobožnost.
U osobnoj molitvi i meditaciji možemo uzeti jednu ili više ovih molitava te moliti sa svecima i učiti moliti od njih.
p. Miljenko Sušac s.m.m.
(Iz predgovora)

Umijeće kako se u duhovnome životu okoristiti vlastitim pogreškama

4,00

Po nauku svetog Franje Saleškog


Poštovani čitatelju imaš u ruci jednu malu, ali vrijednu knjižicu. Ona je djelo p. Josipa Tissotia, generalnog upravitelja družbe misionara svetog Franje Saleškoga, koji je umro prije više od jednog stoljeća, 2. 08. 1894. Knjižica p. Tissotia je u prvoj polovini dvadesetog stoljeća u cijeloj katoličkoj Crkvi postigla dosta veliki uspjeh, izlazila u više izdanja i prevedena je na mnoge jezike. Izvorno je napisana na francuskom jeziku. Mi smo slučajno došli do 6. talijanskog izdanja i preveli ga na hrvatski jezik.
Sveti Franjo Saleški, a i njegov duhovni sin p. Josip, na jedan gotovo neponovljiv način vode dušu u otajstveni svijet duhovnog života do onih dubina gdje pogreške, nesavršenosti i sami grijesi, ne gubeći ništa od njihove rugobe, mogu biti veliki poticaj za rast u duhovnom životu, pogotovu u poniznosti i povjerenju u Božje milosrđe, te zagovor Blažene Djevice Marije. Knjiga je pisana prije sto godina, pa se to odmah i primijeti po njenom stilu, ali sadržaj ostaje trajno aktualan i može pomoći mnogima da dublje i bolje shvate jednu od najtežih problematika čovjeka i jedan trajni problem koji se javlja u duhovnome životu, sve do vrhunaca mistike i svetosti.
Ova knjižica nas na jednostavan i dubok način uči mudrosti. Neka njeno objavljivanje pomogne svim vjernicima u rastu sinovskog pouzdanja u Boga i Majku Božju.
p. Miljenko Sušac (iz uvoda)

Isuse, ja se uzdam u Tebe

4,00

Objava Božjeg Milosrđa po bl. s. Faustini Kowalskoj


Na početku 20. stoljeća, u vremenu atoma i holokausta, svemirskih uzleta, ali i padova, moralnih vrednota, kulta tehnologije i novca, bluda i droge, kriminala protiv života, usamljenosti i lutanja čovjeka.
Gospodin nas preko ponizne odabranice, časne sestre Marije Faustine Kowalske potiče na spoznanje poznate, ali ipak zaboravljene istine naše vjere; "Božje milosrdne ljubavi prema čovječanstvu." Daje nam nove oblike pobožnosti Božanskom milosrđu koja bi trebala dovesti do ponovnog povjerenja u neizmjernu ljubav Boga prema čovjeku. Cijelo poslanje s. Faustine sadržano je u dnevniku kojega je vodila četiri godine prije svoje smrti na izričiti zahtjev našega Gospodina. U ovom djelu donosimo najhitnije detalje za upoznavanje, prihvaćanje i širenje ove pobožnosti.
"Izlit ću ocean milosti na duše koje će se približiti Mojemu Milosrđu, jer je tako veliko da kroz cijelu vječnost ne bi mogao njegove dubine ni nebeski ni ljudski razum dokučiti...!" "...Čovječanstvo neće naći mir dok se ne približi tome izvoru"
(iz dnevnika s. Faustine)

Pobožnost Presvetim Ranama Isusovim

7,00

Mali put br. 7


Čašćenje svetih Rana Isusovih spada među prve pobožnosti u kršćanstvu. To čašćenje je započela na Veliki petak Isusova Majka Marija. U prošlom stoljeću (1867.) ukazala se Presveta Djevica kao Majka Božja od Sedam Žalosti službenici Božjoj Mariji Marti Chambon i rekla: Prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina, kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u moje ruke... Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da prijeđu u moje Srce... Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla s Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za moje majčinsko Srce... Sedam je mačeva u mom Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskoga Sina po mom Srcu.
Kod mnogih Svetaca i pobožnih osoba čašćenje Rana Isusovih povezano je sa cjelovitom pobožnošću Isusovoj Muci. Brojni stigmatizirani Sveci, počevši od svetog Franje Asiškog do sluge Božjega kapucina Patra Pia, u naše dane, bili su nosioci Isusovih Rana ne kao ukrasa - nego kao znaka supatnje s Kristom, a to je vrhunsko štovanje Isusovih Rana.

Izvještaj iz Čistilišta – 2. dio

4,00

Glas iz čistilišta br. 5


Razmatrati o istinama Čistilišta u svjetlu Crkvene nauke jest izvor velike dobiti u duhovnom životu. Takva meditacija obogaćuje u smislu upoznavanja Boga u novom svjetlu i mogućnost da se otkrije zvanje. Bog ne podnosi mlakost, namještaljke, ni kompromise sa svijetom.
Meditacija pomaže kršćaninu da otkrije čistoću ljubavi i nakane, te ga vodi ka sve većoj i žarčoj ljubavi prema Bogu i živoj želji da se što prije sastane sa Njim. Uz to proširuje horizonte ljubavi kod kršćanina, te ga čvrsto vodi prema samilosti za duše u Čistilištu, kako ih naziva sv. Veronika Giuliani - “zaboravljene duše”.
Zar zaista te siromašne duše u svojoj boli nemaju pravo na posebnu pažnju i bratsku ljubav, toliko puta naglašavanu u Isusovim prispodobama? Sjetimo se “milosrdnog Samaritanca”: zar nas tu Isus ne poziva na trajnu i djelotvornu ljubav za pomoć tim dušama u nevolji, po našim molitvama i žrtvama.
U to je bila uvjerena i sv. Terezija od Djeteta Isusa, te je svaku večer izmolila šest Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu za duše u Čistilištu.
Mnogobrojni su primjeri svetaca koji su bili pozvani na poseban način, da se mole za te duše. Posebno se povezuje s tim žrtvama i molitvama sv. Katarina iz Genove (1447.-15 lO.g.); njezin “Elaborat o dušama u Čistilištu” predstavlja divan primjer upotpunjenog mističnog života i iskustva. Ona upoznaje najdublje boli duša u Čistilištu.
(Iz predgovora)

Izvještaj iz Čistilišta – 1. dio

4,00

Glas iz Čistilišta br. 4


Razmatrati o istinama Čistilišta u svjetlu Crkvene nauke jest izvor velike dobiti u duhovnom životu. Takva meditacija obogaćuje u smislu upoznavanja Boga u novom svjetlu i mogućnost da se otkrije zvanje. Bog ne podnosi mlakost, namještaljke, ni kompromise sa svijetom.
Meditacija pomaže kršćaninu da otkrije čistoću ljubavi i nakane, te ga vodi ka sve većoj i žarčoj ljubavi prema Bogu i živoj želji da se što prije sastane sa Njim. Uz to proširuje horizonte ljubavi kod kršćanina, te ga čvrsto vodi prema samilosti za duše u Čistilištu, kako ih naziva sv. Veronika Giuliani - “zaboravljene duše”.
Zar zaista te siromašne duše u svojoj boli nemaju pravo na posebnu pažnju i bratsku ljubav, toliko puta naglašavanu u Isusovim prispodobama? Sjetimo se “milosrdnog Samaritanca”: zar nas tu Isus ne poziva na trajnu i djelotvornu ljubav za pomoć tim dušama u nevolji, po našim molitvama i žrtvama.
U to je bila uvjerena i sv. Terezija od Djeteta Isusa, te je svaku večer izmolila šest Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu za duše u Čistilištu.
Mnogobrojni su primjeri svetaca koji su bili pozvani na poseban način, da se mole za te duše. Posebno se povezuje s tim žrtvama i molitvama sv. Katarina iz Genove (1447.-15 lO.g.); njezin “Elaborat o dušama u Čistilištu” predstavlja divan primjer upotpunjenog mističnog života i iskustva. Ona upoznaje najdublje boli duša u Čistilištu.
(Iz predgovora)

S. Marija od Križa

4,00

Glas iz Čistilišta br. 1


Rukopis sadrži vrlo zanimljive podatke o životu na onome svijetu, prije svega o Čistilištu. U njemu je mnogo prijedloga koji služe napretku duhovnog života.
Nitko ne može zanijekati mogućnost da se duša iz Čistilišta javi nekoj živoj osobi na zemlji. Takva javljanja nisu rijetka, a osobito ih mnogo nalazimo u životopisima svetaca.
Svjedošanstva teologa i dokumenti povijesna značenja koji govore o tome vrlo su brojni i velike dokazne snage. Postoji i čitav niz materijalnih dokaza.
Bog dopušta u svome milosrđu da se takve duše jave i oglase, da pobude naše saučešće, kako bi im po našim molitvama i djelima milosrđa olakšao stanje, ali i da bi nas poučio o strogoći božanske pravednosti, koja vodi brigu i o onim našim pogrješkama koje mi olako uzimamo.
Časopis "Čistilište" što ga je izdavalo Društvo Presvetog Srca Isusova (Association Sacre Coeur) u Rimu, objavilo je izvještaje o brojnim ukazanjima duša iz Čistilišta, zajedno s povijesnim dokumentima koji su neosporivo zajamčili njihovu autentičnost.
Jedan redovnik uredio je "Muzej Čistilišta", u kome su sabrana mnoga sjećanja, rukopisi i dokazni materijal, koji su potpuno osvjetljavali istinitost tih provjerenih dokaza. Taj smo jedinstveni muzej nekoliko puta posjetili i bili smo do dna duše dirnuti tragovima gorućih prstiju i ruku na pojedinim odjevnim predmetima, knjigama i drugim pojavama na dirnutim predmetima, koje smo vlastitim očima vidjeli i sami dodirnuli.
Muzej duša u čistilištu nalazi se u sakristiji bazilike Srca Isusova, nedaleko bazilike Sv. Petra u Rimu.
(Iz uvoda)

Obiteljska posveta Presvetim Srcima

4,00

Pobožnost prvih devet petaka i pet prvih subota


Svjedoci smo vremena u kojem je demokracija širom otvorila svoja vrata svim religioznim duhovnim pokretima i sektama koje žele doći i djelovati na ovim prostorima. Po principu "plati i radi što hoćeš" dostupni su im svi oblici masmedijskog djelovanja. New age, duhovni pokret novog doba, pušta svoje metastaze u svim društvenim slojevima, osobito među mladima. Tisak nam je pun oglasa magijske "pomoći" čovjeku, a nije zanemarivo ni izravno djelovanje sotonskih organizacija. Prema nekim istraživanjima, u Južnoj Americi 6-8 tisuća ljudi dnevno napušta Katoličku Crkvu i odlazi sektama, a preko 21% zapadnih Europljana vjeruje u reinkarnaciju, što je u suprotnosti sa osnovnom kršćanskom dogmom o zagrobnom životu. Ne usuđujemo se ni pomisliti kakvi bi bili rezultati ispitivanja o vjerovanju u astrologiju, čitanju horoskopa i nošenju astralnih i poganskih simbola, vjerujući u njihovu zaštitu i moć.
Mnogi od ispitanika izjavili su da su izašli iz Katoličke Crkve, jer u njoj nisu naišli na dovoljno misticizma. Edicijom "MALI PUT" želimo u suradnji sa svećenicima i redovničkim zajednicama na što jednostavniji, zanimljiviji i prihvatljiviji način tiskom, audio i video tehnikom kao i ponudom sakralnih predmeta upoznati javnost s najdragocjenijim biserima pučke pobožnosti iz bogate baštine svete Crkve Katoličke. Ne kao cilj, nego put i sredstvo koje će ih voditi do svetih liturgijskih sadržaja a nadasve sv. Euharistije, preduvjeta vječnog života, kao konačnog cilja.
1 2