• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Sv. Franjo u službi mira i ekologije

6,64

Članovima Franjevačkog svjetovnog reda (Fsr) i Franjevačke mladeži (Frama)


Pred vama je knjiga o miru i ekologiji. O miru se uvijek sanjalo i govorilo, a o ekologiji kao očuvanju svega stvorenoga, govori se od druge polovice 20. stoljeća. Franjo je na temelju vjere u Krista i življenog Evanđelja shvatio u čemu je pravi mir. Naš franjevački pozdrav je «Mir i dobro», a u knjizi imate odlomak o mirotvornosti prvih trećoredaca, i to uz podršku pape Honorija III.
Za mir u svijetu nismo zaduženi samo mi kršćani, nego i članovi svih religija kao i svi ljudi dobre volje. Zato u knjizi ima središnje mjesto Asiški događaj 27. listopada 1986. godine, kojega jednostavno nazivamo «Duh Asiza» U prethodnom prikazu nalazi se povijesni pregled pod naslovom «Put do Asiškog događaja». No «Duh Asiza» jest i ostaje nešto jedinstveno, jer 27. listopada 1986. godine su u gradu Mirotvorca predstavnici svih većih religija svijeta molili za mir; ne zajedno nego svaki na svoj način. Upravo se molitva za mir razlikuje od svih sklapanja ugovora o miru i svih primirja. Molitvom za mir nastavlja se «Duh Asiza».
Drugi i nešto kraći dio knjige poziva nas na ljubav prema Stvoritelju i svemu stvorenom, te da poput svetog Franje u prirodi prepoznajemo tragove Božje prisutnosti. Sunce, Mjesec, zvijezde, zrak, voda..., nisu Bog, ali u njima možemo naći Njegove tragove. Za Franju se kaže da je "U lijepim stvarima promatrao prelijepoga, te je slijedeći tragove utisnute u stvorenja posvuda tražio Ljubljenoga. Sva stvorenja služila su mu kao ljestve kojima se uspinjao da bi dohvatio Onoga koje je poželjan iznad svega."

Don Bosco

1,99

Svetac mladenačke radosti


Sveti Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. u selu Becchiju u sjeverozapadnoj Italiji. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1841. Sav je svoj život posvetio siromašnim i napuštenim mladićima. U tu je svrhu osnovao i Salezijansku obitelj s tri ogranka: Salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice i Salezijanske suradnike, koji i danas nastavljaju njegovo djelo u brojnim odgojnim ustanovama. Sagradio je tri velike crkve, utemeljio časopis "Salezijanski vjesnik", napisao stotinjak knjiga i knjižica, organizirao skupine misionara, radio za opći boljitak i život ljudi, napose mladih, u suvremenom svijetu. Papa Ivan Pavao II naziva ga "ocem i učiteljem mladeži", a općenito ga smatraju jednim od najvećih odgojitelja devetnaestoga stoljeća. Umro je 31. siječnja 1888. Salezijanska obitelj dobila je zagovornika na nebu, Crkva sveca, mladi duhovnog oca i učitelja.

Ukrali ste mi srce

19,91

Novi životopis sv. Ivana Bosca


Svaki je čovjek dijete svoga vremena. Sredina u kojoj živi uvjetuje ga i utječe na stvaranje njegove osobnosti. Većina redovito slijedi već uhodane putove svakidašnjice. Rijetki su pojedinci koji pokušavaju i uspijevaju nadrasti i prerasti te okvire i snagom svojih proročkih zamisli i ponašanja unijeti u život doista nešto novo. Takvi ne podliježu zakonu prolaznosti i zaborava. Njihov život i poruka ostaju svevremenska vrijednost. Sveci su upravo takvi. "Nikad ne zastarijevaju", kako u jednoj prilici reče papa Ivan Pavao II. "Oni ostaju uvijek svjedoci mladosti Crkve. Nikad ne postaju ličnosti prošlosti, muževi i žene od jučer. Naprotiv, oni su uvijek muževi i žene sutrašnjice, ljudi evanđeoske budućnosti čovjeka i Crkve, svjedoci budućeg svijeta."

Svaka je duša poseban svijet

11,95

O Faustini, faustinkama, vlč. Sopoćku i rasipnoj djeci


„Svaka je duša poseban svijet. Bog prebiva u dušama na različite načine, za nas ponekad nerazumljive i neshvatljive.“ (Dnevnik sv. Faustine Kowalske, 568)
Na stranicama ovog djela otkrivamo pravo lice sv. Faustine i mnoge druge i drugačije verzije dimenzija njezine osobnosti i duha. Tko još uvijek ne zna za ovu „tajnicu Božjeg milosrđa“ – kako ju je sâm Isus nazivao – trebao bi zapravo početi s ovom knjigom. U Poljskoj je godinama bila jedna od najčitanijih knjiga i zaista mi je neopisivo drago da je konačno došlo vrijeme da je i naš narod može čitati na svojem jeziku.
Dopustimo da nas ova tako divna knjiga podigne u našim malaksalostima, izvuče iz naših tjeskoba, razveseli Božjom ljubavlju! Vidjet ćete, ovo će vam posebno štivo vratiti vjeru, vratiti osmjeh na lice i obnoviti pouzdanje u Gospodina i povjerenje u njegove, često čudnovate, putove! Isuse, uzdam se u Tebe!
Fr. Marko K. Glogović, OSPPE

Teotim

15,93

Rasprava o Božjoj ljubavi


U ovoj knjizi sv. Franjo Saleški analizira naše intelektualne sposobnosti i prikazuje ljubav kao savršenstvo duha, a ljubav kojoj je cilj Bog kao savršenstvo ljubavi. Proučavajući potom sastavne djelove toga jedinstva između Boga i duše, on govori o tome kako nastaje nebesko rađanje božanske ljubavi i prati je sve do njezina vrhovna rascvjeta u rajskoj slavi i blaženstvu. Iza toga, svetac niže opasnosti koje prijete toj ljubavi u nama, kao i uzroke radi kojih ona propada, te im suprotstavlja vježbe koje su kadre da je sačuvaju i povećaju. U daljnjem toku rasprave on luči različite vrste ljubavi koje mi možemo imati prema Bogu i pokazuje, kakve posljedice prema Bogu i prema bližnjemu povlači za sobom zapovijed ljubavi koja je zapisana u evanđelju. Svoje izlaganje svetac zaključuje tvrdnjom, da je ljubav prema Bogu uzvišenija od svih savršenstava i kreposti. Na kraju on podaje nekoliko savjeta, kako treba u duši poticati tu svetu ljubav da ona napreduje i postaje sve veća i veća.
Ova je knjiga namijenjena kako redovnicima i redovnicama, tako i svima koji žive u dužnostima obitelji ili koji su vezani nekim drugim svagdašnjim društvenim dužnostima. Sveti Franjo Saleški je svakako htio da ova knjiga postane pristupačna svima i radi toga je oblik njegove Rasprave još značajniji negoli njezin sadržaj.

Ljubav svemu daje puninu

5,18

Misli


Izabrane misli iz djela sv. Franje Saleškog objavljene su u ovoj knjizi pod naslovom "Ljubav svemu daje puninu''. One su plod molitava i razmišljanja velikog crkvenog naučitelja koji je napisao: "U Crkvi Božjoj sve pripada ljubavi, sve leži u ljubavi, sve je za ljubav i sve je iz ljubavi".
Ove misli, koje se mogu čitati i pojedinačno, prenose čitateljima na jednostavan način istinsku životnu mudrost koja proizlazi od Boga i k Bogu vodi.
Dr. Stanislav Vitković

Pobožnost sv. Josipu

7,00

životopis, devetnica, litanije, krunica…


Pobožnost sv. Josipu svakako spada među velike pobožnosti Katoličke Crkve, i svi vjernici bi je trebali manje ili više gajiti, a prvi, najjednostavniji i najvažniji način življenja pobožnosti je svakako molitva. Držali smo prikladnim tekstove, uglavnom svetačke, o pobožnosti sv. Josipu koje smo dugi niz godina skupljali na raznim europskim jezicima sabrati u jedan priručnik i ponuditi ih vjernicima kako bi mogli od svetaca učiti kako štovati i ljubiti Isusova poočima i Marijina zaručnika.
Svetačka tradicija i naučiteljstvo Crkve jednodušno tvrde: Poslije Majke Božje sv. Josip je najdostojniji našeg štovanja. Molimo svakodnevno sv. Josipa i iskusit ćemo njegovu blizinu i zaštitu. Na jednom druženju s mladima u Camerinu u Italiji 19.03.1991. papa Ivan Pavao II., govoreći o našoj zadaći da svakodnevno tražimo susret s Marijom i Josipom u molitvi misleći na Isusova poočima, reče: "Svakodnevno ga molim".
U apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar isti papa piše: Crkveni su Oci nadahnjujući se na samom Evanđelju već od prvih stoljeća isticali da je sveti Josip, kao što je s ljubavlju vodio brigu o Mariji i radosnim se zalaganjem posvetio odgoju Isusa Krista, tako isto čuva i štiti njegovo otajstveno tijelo, Crkvu, koje je Sveta Djevica lik i uzor.
p. Miljenko Sušac s.m.m.
(iz predgovora)

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.