Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu

Ljubav i žrtva br. 16

Pobožnost Srcu Marijinu je među najraširenijima u Katoličkoj Crkvi u posljednjem stoljeću zahvaljujući iznad svega poticajima Fatimskih ukazanja i posvetama svijeta i Crkve Srcu Marijinu koje su mnoge pape učinili. Pa ipak, ta pobožnost koja ima svoje korijene u Novom Zavjetu, se razvijala tokom cijele povijesti Crkve a postala je javna u 17. stoljeću zahvaljujući iznad svega sv. Ivanu Eudesu. Sv. Ivan Eudes je napisao kapitalno djelo u povijesti katoličke tradicije o Srcu Marijinu koje ima više tisuća stranica, Coeur admirable. Djelo je odveć veliko i nije prikladno za pučku pobožnost. između ostalog jer raspravlja i o složenim teološkim problemima. Pa ipak u Coeur admirable se nalaze razmatranja, molitve pobožnost i meditacije koje je svetac pisao na čast Srca Marijina.

Duhovni sinovi sv. Ivana, Eudisti su u više pokušaja i izdanja širili pobožnost njihova utemeljitelja Srcu Marijinu. Tako i F. Lebesconte, u knjizi Le coeur de Marie d' apres saint Jean Eudes, objavljenoj s imprimaturom od 28. 11. 1945. A. Leclerca u Parizu. Autori ove knjige služili su se Lebesconteovim djelom u sastavljaju devetnice na čast Srca Marijina s tekstovima sv. Ivana Eudesa. Došli su i do dijelova Coeur admirable koji se odnose na pobožnost. Skupljali su i druge svetačke molitve i tekstove koji govore o pobožnosti Srcu Marijinu te došli na ideju da urede ovu malu knjižicu kao jedan priručnik pobožnosti Srcu Marijinu.