Online trgovina

Ljubav i žrtva br. 16

Pobožnost Srcu Marijinu je među najraširenijima u Katoličkoj Crkvi u posljednjem stoljeću zahvaljujući iznad svega poticajima Fatimskih ukazanja i posvetama svijeta i Crkve Srcu Marijinu koje su mnoge pape učinili. Pa ipak, ta pobožnost koja ima svoje korijene u Novom Zavjetu, se razvijala tokom cijele povijesti Crkve a postala je javna u 17. stoljeću zahvaljujući iznad svega sv. Ivanu Eudesu. Sv. Ivan Eudes je napisao kapitalno djelo u povijesti katoličke tradicije o Srcu Marijinu koje ima više tisuća stranica, Coeur admirable. Djelo je odveć veliko i nije prikladno za pučku pobožnost. između ostalog jer raspravlja i o složenim teološkim problemima. Pa ipak u Coeur admirable se nalaze razmatranja, molitve pobožnost i meditacije koje je svetac pisao na čast Srca Marijina.

Duhovni sinovi sv. Ivana, Eudisti su u više pokušaja i izdanja širili pobožnost njihova utemeljitelja Srcu Marijinu. Tako i F. Lebesconte, u knjizi Le coeur de Marie d' apres saint Jean Eudes, objavljenoj s imprimaturom od 28. 11. 1945. A. Leclerca u Parizu. Autori ove knjige služili su se Lebesconteovim djelom u sastavljaju devetnice na čast Srca Marijina s tekstovima sv. Ivana Eudesa. Došli su i do dijelova Coeur admirable koji se odnose na pobožnost. Skupljali su i druge svetačke molitve i tekstove koji govore o pobožnosti Srcu Marijinu te došli na ideju da urede ovu malu knjižicu kao jedan priručnik pobožnosti Srcu Marijinu.

Ljubav i žrtva br. 30

Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».

Mali put br. 7

Čašćenje svetih Rana Isusovih spada među prve pobožnosti u kršćanstvu. To čašćenje je započela na Veliki petak Isusova Majka Marija. U prošlom stoljeću (1867.) ukazala se Presveta Djevica kao Majka Božja od Sedam Žalosti službenici Božjoj Mariji Marti Chambon i rekla: Prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina, kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u moje ruke... Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da prijeđu u moje Srce... Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla s Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za moje majčinsko Srce... Sedam je mačeva u mom Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskoga Sina po mom Srcu.

Kod mnogih Svetaca i pobožnih osoba čašćenje Rana Isusovih povezano je sa cjelovitom pobožnošću Isusovoj Muci. Brojni stigmatizirani Sveci, počevši od svetog Franje Asiškog do sluge Božjega kapucina Patra Pia, u naše dane, bili su nosioci Isusovih Rana ne kao ukrasa - nego kao znaka supatnje s Kristom, a to je vrhunsko štovanje Isusovih Rana.