Knjige

Polazišta za Hrvatsku strategiju nacionalne sigurnosti

Tijekom cjelokupne povijesti hrvatskoga naroda Katolička je crkva neizostavno bila njegov moralni i duhovni oslonac, i nikada, ni u najvećim pogiblima, nije posustajala… Ubrzani proces virtualizacije i slijedne dekroatizacije istočne obale Jadrana ukazuje na to da se on ne može reducirati samo na političko-gospodarsku sastavnicu, ako se ne sagleda i ona vjerska – katolička. Upravo je ona glavni, više ne i prikriveni cilj… europskih militantnih liberalista: kako lišiti Vatikan čvrstog oslonca na prvim vratima Euroazije? Nastojeći preokrenuti proces destrukcije, sv. Ivan Pavao II. za stoti pastoralni posjet odabire Hrvatsku kako bi na istočnoj obali Jadrana…, ali i u dubini hrvatskoga prostora… odaslao poruku urbi et orbi o Hrvatima kao «neustrašivim svjedocima Evanđelja», o Hrvatima kao «narodu nade»… Ako u politici prevladava korumpiranost, na financijskom području lihvarenje banaka, a na ulicama organizirani kriminal, onda je to upozoravajući znak da je unutarnja agresija u punom zamahu… Ako se Hrvatska u razumnom vremenu ne othrva unutarnjoj agresiji, i ako vladajuće i oporbene političke elite budu i dalje namjerno činile pogrješne korake propuštajući zaštititi i sačuvati temeljne hrvatske vrijednosti i interese, što su po Ustavu obvezne činiti, onda postoji posve realna opasnost da hrvatski narod doživi novo gorko iskustvo, u kojemu bi, prvi put u svojoj dugoj povijesti, mogao ostati bez bitka i bez identiteta…

(napisano od 1824. do 1827.)

...Pravedno i pošteno istraživanje naučit će nas da je „reformacija“ bila velika promjena nagore, da je… začeta u požudi, rođena u licemjerju i podlosti, a njegovana i hranjena pljačkom, razaranjem i rijekama nevine engleske i irske krvi… U pljački je počela i u njoj nastavila sve dok više nije bilo ničega što se moglo opljačkati. Sve koji su odbili… postati otpadnici od katoličke vjere držalo se i tretiralo kao izdajnike i osuđivalo na smrt… Građanske su slobode potpuno nestale… Magna Carta bila je pogažena onoga trenutka kada je papino vrhovništvo napadnuto. Suđenja su dugo bila pravo ruglo i na kraju se od njih u mnogim slučajevima potpuno odustalo, a optužene se osuđivalo na smrt… Prostori oko suda toga „prvorođenoga sina reformacije“ [Henrika VIII.] bili su velika klaonica ljudi…Prvo bi čovjeka objesili. Zatim bi presjekli uže da padne živ na zemlju. Potom bi mu rasporili trbuh i sasjekli mu tijelo na četiri dijela… Biti na misi, dati utočište svećeniku, priznati vrhovništvo pape… značilo je završiti na vješalama ili razrezana trbuha… To su bile mjere za koje Burnet kaže da su bile potrebne kako bi se uvelo protestantsku religiju u Engleskoj! Kolike li razlike od načina na koji su papa Grgur i sveti Augustin uveli katoličku vjeru u Englesku!.. Cromwellovi su razbojnici… rušili oltare i uzimali zlato i srebro, prekapali komode i ladice redovnika i redovnica, otkidali korice knjiga koje su bile ukrašene dragocjenim metalima… Cijele biblioteke, koje su prikupljane i opremane stoljećima… ti su prokleti razbojnici posvuda razbacali nakon što su s korica pokidali vrijedne ukrase… Becketov je grob bio od drva, savršeno izrezbaren, bogato optočen dragocjenim metalima i gusto načičkan dragocjenim kamenjem svih vrsta. Eto pravog cilja u koji je „reformacijska“ pobožnost uprla svoj božanski pogled. Zlatom, srebrom i draguljima napunili su dva kovčega, a za svaki je trebalo šest ili osam ljudi toga vremena… da ga iznesu na vrata katedrale. Kako li su oči [Henrika VIII.] morale zasjati kada su otvorili te kovčege!… Bila je to prava „reformacijska vladavina“… vladavina pljačke i licemjerja s kojima se ništa ni u jednoj zemlji i ni u kojem vremenu ne može usporediti. Dvolična sebičnost, potkrijepljena svim vrstama nasilja, tiranije i okrutnosti, stoljećima je bila upregnuta kako bi obmanula engleski narod. Naravno, oni koji su se tovili na blagu opljačkanom Crkvi i siromašnima… zdušno su se trudili uvjeriti narod da su opljačkani bili bezvrijedni ljudi, da su te institucije, koje su narodu davale toliko imovine, bile u najmanju ruku beskorisne, da su vlasnici te imovine bili lijenčine, neznalice i prizemna bića… Englezi općenito misle da su u Engleskoj oduvijek postojali sirotinja i zakoni o pomoći siromašnima. Trebaju zapamtiti da devetsto godina, dok je Engleska bila katolička zemlja, nije bilo ni sirotinje ni takvih zakona…