Povijest jedne duše

13,80

Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa


Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«

Sveti Šarbel

13,01

Svetac vjere, nade i mira


Sveti Šarbel postaje sve više svetac cijeloga svijeta. Ovaj redovnik pustinjak libanonskog maronitskog reda veliki je čudotvorac, zagovornik u bolesti i svim životnim potrebama. Uzor je herojske vjere, ljubavi i poslušnosti, svetac nade i mira.
„Oče, ovdje sam s Tobom na Kalvariji. Ja, samo siromašan redovnik, plijen sam iskušenja, poput svih ljudi. No, Gospodine, kada se oslonim na Tebe, čak i ako drhtim, osjećam se manje osamljen i mnogo jači. Obnavljam svoje obećanje da ću izgarati u Tebi svakoga dana. Ovdje, na Kalvariji, gdje si me Ti pozvao. Želim ostati krepak i živ s Tobom i po Tebi, i živjeti Tvoje otajstvo otkupljenja po kojemu nastavljaš spašavati ovaj svijet.”… …„Ako želiš naći puninu, moraš sve ostaviti za sobom”. „Bog govori duhu u tišini”.
Visine je moguće dosegnuti samo u tišini, u jasnoći nutarnje vizije i u diskretnom pomaku skrivenih pobjeda, kada ljubav dođe i dotakne srce. Istinski snažne sile jesu tihe sile.

Sveti Josemaria Escriva de Balaguer

12,61

Bilješke o životu utemeljitelja Opus Deia


Čitatelju u ruke stavljam skicu, dojmove koji odgovaraju povijesnoj istini i temelje se na činjenicama koje nisu strogo kronološki poredane. Događaji i spisi iz raznih godina slobodno su povezani kako bi ocrtali osobu Utemeljitelja Opusa Dei i obradili ono što je osobito važno. Možda će ovi navodi poslužiti nekomu da nanovo razmišlja o pročitanim događajima te posegne za spisima Utemeljitelja Opusa Dei i razmatra ih. U tom bi slučaju svrha ove knjige bila postignuta, tj. osoba svetog Josemarije bila bi bolje upoznata.
Salvador Bernal

Svaka je duša poseban svijet

11,95

O Faustini, faustinkama, vlč. Sopoćku i rasipnoj djeci


„Svaka je duša poseban svijet. Bog prebiva u dušama na različite načine, za nas ponekad nerazumljive i neshvatljive.“ (Dnevnik sv. Faustine Kowalske, 568)
Na stranicama ovog djela otkrivamo pravo lice sv. Faustine i mnoge druge i drugačije verzije dimenzija njezine osobnosti i duha. Tko još uvijek ne zna za ovu „tajnicu Božjeg milosrđa“ – kako ju je sâm Isus nazivao – trebao bi zapravo početi s ovom knjigom. U Poljskoj je godinama bila jedna od najčitanijih knjiga i zaista mi je neopisivo drago da je konačno došlo vrijeme da je i naš narod može čitati na svojem jeziku.
Dopustimo da nas ova tako divna knjiga podigne u našim malaksalostima, izvuče iz naših tjeskoba, razveseli Božjom ljubavlju! Vidjet ćete, ovo će vam posebno štivo vratiti vjeru, vratiti osmjeh na lice i obnoviti pouzdanje u Gospodina i povjerenje u njegove, često čudnovate, putove! Isuse, uzdam se u Tebe!
Fr. Marko K. Glogović, OSPPE

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.

Tko ljubi ne ostaje u smrti

8,90

Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu


Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.

Svetci

8,63

128 životopisa i poruka


Promatrajući živote svetih sa svim njihovim teškim sudbinama - koje su ih pratile ponajviše zato što su bili sveti - autor je tražio utjehu i duhovnu snagu u životnim mukama za sebe i za one kojima će ta knjiga biti draga.
Prije životopisa svetih nalazi se tumač nekih riječi i pojmova za one čitatelje kojima će to biti potrebno.

Pobožnost sv. Josipu

7,00

životopis, devetnica, litanije, krunica…


Pobožnost sv. Josipu svakako spada među velike pobožnosti Katoličke Crkve, i svi vjernici bi je trebali manje ili više gajiti, a prvi, najjednostavniji i najvažniji način življenja pobožnosti je svakako molitva. Držali smo prikladnim tekstove, uglavnom svetačke, o pobožnosti sv. Josipu koje smo dugi niz godina skupljali na raznim europskim jezicima sabrati u jedan priručnik i ponuditi ih vjernicima kako bi mogli od svetaca učiti kako štovati i ljubiti Isusova poočima i Marijina zaručnika.
Svetačka tradicija i naučiteljstvo Crkve jednodušno tvrde: Poslije Majke Božje sv. Josip je najdostojniji našeg štovanja. Molimo svakodnevno sv. Josipa i iskusit ćemo njegovu blizinu i zaštitu. Na jednom druženju s mladima u Camerinu u Italiji 19.03.1991. papa Ivan Pavao II., govoreći o našoj zadaći da svakodnevno tražimo susret s Marijom i Josipom u molitvi misleći na Isusova poočima, reče: "Svakodnevno ga molim".
U apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar isti papa piše: Crkveni su Oci nadahnjujući se na samom Evanđelju već od prvih stoljeća isticali da je sveti Josip, kao što je s ljubavlju vodio brigu o Mariji i radosnim se zalaganjem posvetio odgoju Isusa Krista, tako isto čuva i štiti njegovo otajstveno tijelo, Crkvu, koje je Sveta Djevica lik i uzor.
p. Miljenko Sušac s.m.m.
(iz predgovora)

Sv. Franjo u službi mira i ekologije

6,64

Članovima Franjevačkog svjetovnog reda (Fsr) i Franjevačke mladeži (Frama)


Pred vama je knjiga o miru i ekologiji. O miru se uvijek sanjalo i govorilo, a o ekologiji kao očuvanju svega stvorenoga, govori se od druge polovice 20. stoljeća. Franjo je na temelju vjere u Krista i življenog Evanđelja shvatio u čemu je pravi mir. Naš franjevački pozdrav je «Mir i dobro», a u knjizi imate odlomak o mirotvornosti prvih trećoredaca, i to uz podršku pape Honorija III.
Za mir u svijetu nismo zaduženi samo mi kršćani, nego i članovi svih religija kao i svi ljudi dobre volje. Zato u knjizi ima središnje mjesto Asiški događaj 27. listopada 1986. godine, kojega jednostavno nazivamo «Duh Asiza» U prethodnom prikazu nalazi se povijesni pregled pod naslovom «Put do Asiškog događaja». No «Duh Asiza» jest i ostaje nešto jedinstveno, jer 27. listopada 1986. godine su u gradu Mirotvorca predstavnici svih većih religija svijeta molili za mir; ne zajedno nego svaki na svoj način. Upravo se molitva za mir razlikuje od svih sklapanja ugovora o miru i svih primirja. Molitvom za mir nastavlja se «Duh Asiza».
Drugi i nešto kraći dio knjige poziva nas na ljubav prema Stvoritelju i svemu stvorenom, te da poput svetog Franje u prirodi prepoznajemo tragove Božje prisutnosti. Sunce, Mjesec, zvijezde, zrak, voda..., nisu Bog, ali u njima možemo naći Njegove tragove. Za Franju se kaže da je "U lijepim stvarima promatrao prelijepoga, te je slijedeći tragove utisnute u stvorenja posvuda tražio Ljubljenoga. Sva stvorenja služila su mu kao ljestve kojima se uspinjao da bi dohvatio Onoga koje je poželjan iznad svega."

Sveti Valentin

5,97

povijest – tradicija – štovanje


Rimski martirologij navodi 14. veljače kao nebeski rođendan dvojice mučenika imenom Valentin: jednog svećenika u Rimu, drugog biskupa u Terniju. Povijesni podaci o jednom i drugom vrlo su oskudni, a njihovi su životi isprepleteni brojnim legendama. Sigurno je samo da su podnijeli mučeništvo za Krista u drugoj polovici III. stoljeća, u vrijeme žestokih progona kršćana u Rimskom carstvu.
Nije lako protumačiti pojavu da se u narodu osobito štuju baš oni sveci, redovito iz prvih stoljeća kršćanstva, o kojima nema gotovo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Svetom Valentinu posvećeni su brojni pokrajni oltari u crkvama širom Hrvatske, a i poneka kapelica ili crkva. Osobito ga štuju i zazivaju kao zaštitnika bolesnika ili čudesnog ozdravitelja. Isto tako Valentin je zaštitnik zaručnika i zaljubljenih. U srednjem vijeku vjerovalo se da 14. veljače ptičice, koje već osjećaju u zraku približavanje proljeća i toplijeg vremena, počinju savijati svoja gnijezda. Tako bi dan sv. Valentina bio dan buđenja novog života nakon zimskog sna i mrtvila, pa zato tog svetog mučenika zazivaju zaručnici koji se spremaju na savijanje svog obiteljskog gnijezda koje će biti blagoslovljeno novim životima - djecom.