• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Teotim

15,93

Rasprava o Božjoj ljubavi


U ovoj knjizi sv. Franjo Saleški analizira naše intelektualne sposobnosti i prikazuje ljubav kao savršenstvo duha, a ljubav kojoj je cilj Bog kao savršenstvo ljubavi. Proučavajući potom sastavne djelove toga jedinstva između Boga i duše, on govori o tome kako nastaje nebesko rađanje božanske ljubavi i prati je sve do njezina vrhovna rascvjeta u rajskoj slavi i blaženstvu. Iza toga, svetac niže opasnosti koje prijete toj ljubavi u nama, kao i uzroke radi kojih ona propada, te im suprotstavlja vježbe koje su kadre da je sačuvaju i povećaju. U daljnjem toku rasprave on luči različite vrste ljubavi koje mi možemo imati prema Bogu i pokazuje, kakve posljedice prema Bogu i prema bližnjemu povlači za sobom zapovijed ljubavi koja je zapisana u evanđelju. Svoje izlaganje svetac zaključuje tvrdnjom, da je ljubav prema Bogu uzvišenija od svih savršenstava i kreposti. Na kraju on podaje nekoliko savjeta, kako treba u duši poticati tu svetu ljubav da ona napreduje i postaje sve veća i veća.
Ova je knjiga namijenjena kako redovnicima i redovnicama, tako i svima koji žive u dužnostima obitelji ili koji su vezani nekim drugim svagdašnjim društvenim dužnostima. Sveti Franjo Saleški je svakako htio da ova knjiga postane pristupačna svima i radi toga je oblik njegove Rasprave još značajniji negoli njezin sadržaj.

Razgovori s Majkom Terezijom

10,62

Osobni portret svetice, njezina misija i velika ljubav prema Bogu


Razgovori s Majkom Terezijom živ je i osoban portret ove svetice našeg doba koji sjajno prikazuje njezinu viziju, snagu, odlučnost i veliku ljubav prema Isusu u najsiromašnijima među siromasima. Talijanski novinar Renzo Allegri s čitateljem dijeli svoje dojmove s niza susreta s ovom „sićušnom ženom zaljubljenom u Boga“ tako da nam se čini da smo ondje s njime. On također donosi manje poznate priče o njezinu životu: o njezinoj albanskoj obitelji i neispunjenoj želji da ponovno vidi svoju majku i sestru; o uspješno obavljenom planu da se u Kremlj odnese čudotvorna medaljica; o boli koju je osjećala napuštajući samostan kako bi se posvetila svome pravom poslanju. Čitatelj će s Allegrijem zasigurno ostati zadivljen djelom Majke Terezije i Misionarki ljubavi, reda koji je ona osnovala, koji on naziva „vojskom koja prkosi nemogućem.“

Predah s Bogom

7,96

Misli za svaki dan


Ova zbirka tekstova iz djela Edith Stein i Sv. pisma neka nas osmjeli da svaki dan po nekoliko minuta zastanemo, tražeći istinu i mir, da se u njima napunimo Duhom Božjim kako bi, tako ojačani, stupili s novim poletom u život, u obnovljeni život.

Padre Pio – Svjedočanstva

23,90

Više od 600 svjedočanstva!


Ova nadahnjujuća zbirka s više od 600 svjedočanstava vjernika iz cijeloga svijeta, uključujući i hrvatske, opisuje nevjerojatna čuda, ozdravljenja i duhovne preobrazbe koje su doživjeli po zagovoru sv. Padre Pija.
Kroz ova autentična svjedočanstva čitatelji otkrivaju jedinstvenu osobu Padre Pija kako je za života ali i nakon smrti bio i ostao prisutan u njihovim životima, pružajući im utjehu i snagu u često teškim trenucima bolesti, patnje i beznađa.

Ukrali ste mi srce

19,91

Novi životopis sv. Ivana Bosca


Svaki je čovjek dijete svoga vremena. Sredina u kojoj živi uvjetuje ga i utječe na stvaranje njegove osobnosti. Većina redovito slijedi već uhodane putove svakidašnjice. Rijetki su pojedinci koji pokušavaju i uspijevaju nadrasti i prerasti te okvire i snagom svojih proročkih zamisli i ponašanja unijeti u život doista nešto novo. Takvi ne podliježu zakonu prolaznosti i zaborava. Njihov život i poruka ostaju svevremenska vrijednost. Sveci su upravo takvi. "Nikad ne zastarijevaju", kako u jednoj prilici reče papa Ivan Pavao II. "Oni ostaju uvijek svjedoci mladosti Crkve. Nikad ne postaju ličnosti prošlosti, muževi i žene od jučer. Naprotiv, oni su uvijek muževi i žene sutrašnjice, ljudi evanđeoske budućnosti čovjeka i Crkve, svjedoci budućeg svijeta."

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Godina s Padre Pijom

14,90

365 misli, životopis, molitve


Knjiga Godina s Padre Pijom želi brojnim čitateljima ponuditi suvremeni model kršćanskoga življenja, kao što je bio onaj našega sveca iz Gargana, u kojega je Božja mudrost ulila jedinstvene darove, potvrđene nadasve osobitim znakovima, koji su od njega učinili posve jedinstven lik. Svetost njegova života danas nam je jasnija zahvaljujući i njegovim pismima, neiscrpivu mudrosnu blagu.
Spisi Padre Pija odišu dahom Duha Svetoga. Onima koji ih žele razmatrati, nudi se izvjesnost da će biti vođeni sigurnom rukom. Ovaj je svetac iz Gargana, nositelj stigmi, napisao: “Ja u svome životu nikada nisam učio radi stjecanja kulture, već radi života.”
Životna mudrost ovoga sveca prožeta je konkretnošću, kakva nam je svima potrebna.

Filotea

14,90

Uvod u pobožni život


U vrijeme kada je živio i djelovao Franjo Saleški (1567. - 1622.), bio je snažno naglašen monaški i redovnički ideal, pa se mogao steći dojam da se svetost i savršenost mogu steći jedino u samostanu. Prema Franji Saleškom, prava pobožnost mora biti moguća na svkom mjestu, u svakom zvanju: "Pobožnost se mora očitovati na razliite načine i drukčije kod čovjeka na visokom položaju, a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kartuzijanci ili ako bi trgovac čitave dane htio provoditi u crkvi."
Svatko od nas, uči Franjo Saleški, treba živjeti cjelovito svoju vjeru tamo gdje se nalazi. "Moj se duh drži naputka da ne sijemo na polju svog susjeda, ma kako ono bilo lijepo, ako trebamo sijati na svojem. Opasno je imati srce na jednom mjestu, a svoju zadaću na drugom."
U svojoj "Filotei" obraća se Saleški prije svega onima koji žive u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zato misle da im je svetost nedostupna. Ali Svetac piše: "I kad bi se nalazio usred ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom." Pobožnost u svijetu zaslužnija je nego bijeg od svijeta, ali treba je prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca.

Povijest jedne duše

13,80

Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa


Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«
1 2 3