• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Don Bosco

1,99

Svetac mladenačke radosti


Sveti Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. u selu Becchiju u sjeverozapadnoj Italiji. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1841. Sav je svoj život posvetio siromašnim i napuštenim mladićima. U tu je svrhu osnovao i Salezijansku obitelj s tri ogranka: Salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice i Salezijanske suradnike, koji i danas nastavljaju njegovo djelo u brojnim odgojnim ustanovama. Sagradio je tri velike crkve, utemeljio časopis "Salezijanski vjesnik", napisao stotinjak knjiga i knjižica, organizirao skupine misionara, radio za opći boljitak i život ljudi, napose mladih, u suvremenom svijetu. Papa Ivan Pavao II naziva ga "ocem i učiteljem mladeži", a općenito ga smatraju jednim od najvećih odgojitelja devetnaestoga stoljeća. Umro je 31. siječnja 1888. Salezijanska obitelj dobila je zagovornika na nebu, Crkva sveca, mladi duhovnog oca i učitelja.

Zlatna zrnca

4,00

Ljubav i žrtva br. 17


U ovoj knjižici donosimo zlatna zrnca iz propovijedi sv. Ivana Marije Vianneya, koja je sakupio Leonz Niderberger. Na hrvatski jezik 1959. godine preveo je svećenik Janko Majerović. Umnožio ih je ciklostilom u 450 primjeraka za potrebe Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Tako da se može reći da su "Zlatna zrnca" sada po prvi put dana na uporabu "široj javnosti". Molimo da donesu obilje duhovnih plodova Bogu na slavu, a na spas svem kršćanskom puku, koji se bude njima koristio. "Zlatna zrnca" nipošto nisu knjiga, koja kada se pročita ide na policu i u zaborav. To je priručnik za cijeli život.

Ljubav svemu daje puninu

5,18

Misli


Izabrane misli iz djela sv. Franje Saleškog objavljene su u ovoj knjizi pod naslovom "Ljubav svemu daje puninu''. One su plod molitava i razmišljanja velikog crkvenog naučitelja koji je napisao: "U Crkvi Božjoj sve pripada ljubavi, sve leži u ljubavi, sve je za ljubav i sve je iz ljubavi".
Ove misli, koje se mogu čitati i pojedinačno, prenose čitateljima na jednostavan način istinsku životnu mudrost koja proizlazi od Boga i k Bogu vodi.
Dr. Stanislav Vitković

Euharistijska razmatranja

5,18

Prema sv. Ivanu Vianneyu


"Idite, prijatelju", rekao je biskup Carbon mladom svećeniku Ivanu Vianneyu šaljući ga za župnika u zapušteno selo Ars, "idite, nema u Arsu puno ljubavi prema Bogu; vi je unesite." Vianney, taj svetac skromnih intelektualnih sposobnosti, ali pun one mudrosti koja je dar Duha Svetoga, poslušao je svog biskupa. Svjestan svoje ograničenosti sve svoje pouzdanje stavio je u Božju providnost; sate i sate provodio je u tihoj molitvi pred svetohraništem, postio je, činio pokoru i sama sebe prikazivao Bogu da izmoli obraćenje povjerenih mu župljana i duhovni rast svoje župe. I doista, dogodilo se čudo: Ars se trgnuo iz duhovne mlitavosti i počeo živjeti intenzivnim vjerskim životom. U Vianneyevu ispovjedaonicu dolazili su ne samo župljani Arsa, nego i ljudi iz cijele Francuske koju su se htjeli preko tog poniznog i revnog svećenika pomiriti s Bogom i Crkvom. Hodočašća u Ars nastavila su se i poslije Vianneyeve smrti (1859. g.) i traju sve do danas. Papa Pio XI. proglasio ga je svetim 1925. godine i pod njegovu zaštitu stavio sve katoličke župnike.
Preko svojih propovijedi, pouka i kateheza koje su nam se sačuvale u pismenom obliku, sv. Ivan Vianney unosi ljubav i u današnji svijet u kojem također nema puno ljubavi prema Bogu.
Ova "Euharistijska razmatranja" sastavio je H. A. Convert prema spisima sv. Ivana Vianneya, uz obilje doslovnih citata i posve u duhu Vianneyevih misli i propovijedi.

Sveti Valentin

5,97

povijest – tradicija – štovanje


Rimski martirologij navodi 14. veljače kao nebeski rođendan dvojice mučenika imenom Valentin: jednog svećenika u Rimu, drugog biskupa u Terniju. Povijesni podaci o jednom i drugom vrlo su oskudni, a njihovi su životi isprepleteni brojnim legendama. Sigurno je samo da su podnijeli mučeništvo za Krista u drugoj polovici III. stoljeća, u vrijeme žestokih progona kršćana u Rimskom carstvu.
Nije lako protumačiti pojavu da se u narodu osobito štuju baš oni sveci, redovito iz prvih stoljeća kršćanstva, o kojima nema gotovo nikakvih sigurnih povijesnih podataka. Svetom Valentinu posvećeni su brojni pokrajni oltari u crkvama širom Hrvatske, a i poneka kapelica ili crkva. Osobito ga štuju i zazivaju kao zaštitnika bolesnika ili čudesnog ozdravitelja. Isto tako Valentin je zaštitnik zaručnika i zaljubljenih. U srednjem vijeku vjerovalo se da 14. veljače ptičice, koje već osjećaju u zraku približavanje proljeća i toplijeg vremena, počinju savijati svoja gnijezda. Tako bi dan sv. Valentina bio dan buđenja novog života nakon zimskog sna i mrtvila, pa zato tog svetog mučenika zazivaju zaručnici koji se spremaju na savijanje svog obiteljskog gnijezda koje će biti blagoslovljeno novim životima - djecom.

Sv. Franjo u službi mira i ekologije

6,64

Članovima Franjevačkog svjetovnog reda (Fsr) i Franjevačke mladeži (Frama)


Pred vama je knjiga o miru i ekologiji. O miru se uvijek sanjalo i govorilo, a o ekologiji kao očuvanju svega stvorenoga, govori se od druge polovice 20. stoljeća. Franjo je na temelju vjere u Krista i življenog Evanđelja shvatio u čemu je pravi mir. Naš franjevački pozdrav je «Mir i dobro», a u knjizi imate odlomak o mirotvornosti prvih trećoredaca, i to uz podršku pape Honorija III.
Za mir u svijetu nismo zaduženi samo mi kršćani, nego i članovi svih religija kao i svi ljudi dobre volje. Zato u knjizi ima središnje mjesto Asiški događaj 27. listopada 1986. godine, kojega jednostavno nazivamo «Duh Asiza» U prethodnom prikazu nalazi se povijesni pregled pod naslovom «Put do Asiškog događaja». No «Duh Asiza» jest i ostaje nešto jedinstveno, jer 27. listopada 1986. godine su u gradu Mirotvorca predstavnici svih većih religija svijeta molili za mir; ne zajedno nego svaki na svoj način. Upravo se molitva za mir razlikuje od svih sklapanja ugovora o miru i svih primirja. Molitvom za mir nastavlja se «Duh Asiza».
Drugi i nešto kraći dio knjige poziva nas na ljubav prema Stvoritelju i svemu stvorenom, te da poput svetog Franje u prirodi prepoznajemo tragove Božje prisutnosti. Sunce, Mjesec, zvijezde, zrak, voda..., nisu Bog, ali u njima možemo naći Njegove tragove. Za Franju se kaže da je "U lijepim stvarima promatrao prelijepoga, te je slijedeći tragove utisnute u stvorenja posvuda tražio Ljubljenoga. Sva stvorenja služila su mu kao ljestve kojima se uspinjao da bi dohvatio Onoga koje je poželjan iznad svega."

Pobožnost sv. Josipu

7,00

životopis, devetnica, litanije, krunica…


Pobožnost sv. Josipu svakako spada među velike pobožnosti Katoličke Crkve, i svi vjernici bi je trebali manje ili više gajiti, a prvi, najjednostavniji i najvažniji način življenja pobožnosti je svakako molitva. Držali smo prikladnim tekstove, uglavnom svetačke, o pobožnosti sv. Josipu koje smo dugi niz godina skupljali na raznim europskim jezicima sabrati u jedan priručnik i ponuditi ih vjernicima kako bi mogli od svetaca učiti kako štovati i ljubiti Isusova poočima i Marijina zaručnika.
Svetačka tradicija i naučiteljstvo Crkve jednodušno tvrde: Poslije Majke Božje sv. Josip je najdostojniji našeg štovanja. Molimo svakodnevno sv. Josipa i iskusit ćemo njegovu blizinu i zaštitu. Na jednom druženju s mladima u Camerinu u Italiji 19.03.1991. papa Ivan Pavao II., govoreći o našoj zadaći da svakodnevno tražimo susret s Marijom i Josipom u molitvi misleći na Isusova poočima, reče: "Svakodnevno ga molim".
U apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar isti papa piše: Crkveni su Oci nadahnjujući se na samom Evanđelju već od prvih stoljeća isticali da je sveti Josip, kao što je s ljubavlju vodio brigu o Mariji i radosnim se zalaganjem posvetio odgoju Isusa Krista, tako isto čuva i štiti njegovo otajstveno tijelo, Crkvu, koje je Sveta Djevica lik i uzor.
p. Miljenko Sušac s.m.m.
(iz predgovora)

Svetci

8,63

128 životopisa i poruka


Promatrajući živote svetih sa svim njihovim teškim sudbinama - koje su ih pratile ponajviše zato što su bili sveti - autor je tražio utjehu i duhovnu snagu u životnim mukama za sebe i za one kojima će ta knjiga biti draga.
Prije životopisa svetih nalazi se tumač nekih riječi i pojmova za one čitatelje kojima će to biti potrebno.

Tko ljubi ne ostaje u smrti

8,90

Sa svetim Franjom Saleškim kroz Korizmu


Sveti Franjo Saleški (1567.-1622.) korizmeno je vrijeme doživljavao kao veliku priliku darovanu čovjeku da se iznova usredotoči na bitno u svojem životu i svojoj vjeri. „Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To prisjećanje, koje se i danas u liturgiji izgovara na Čistu srijedu u obredu pepeljenja, bilo je i za sv. Franju uvod u njegove korizmene propovjedi tijekom šest tjedana do Uskrsa.
Sveti Franjo svake je godine držao tjedne korizmene propovjedi. Nije to činio samo u svom biskupskom gradu Annecyju, nego su ga pozivali i u druge biskupije kako bi svojim propovijedima potaknuo ljude da razmišljaju o svojoj vjeri i obnove je u potrebnim trenutcima. Franjo Saleški otvoreno je govorio u korizmenim propovijedima koje su u njegovo vrijeme, početkom 17. stoljeća, predstavljale velike društvene događaje kojima su ljudi masovno hrlili. Upozoravao je na ljudske slabosti i pogreške, pozivao ljude na obraćenje i nov početak u duhu Evanđelja i Radosne vijesti, te da ozbiljno shvate što znači nasljedovati Isusa.
Za sv. Franju korizmeno vrijeme idealno je vrijeme kako bi ljudima približio Isusovo djelo Otkupljenja: Njegovu patnju, križni put, umiranje na križu. Za njega osobno je razmatranje Isusovog umiranja i smrti bilo jedno od bitnih sadržaja njegove molitve. U pogledu na Raspetoga - takvo je bilo njegovo uvjerenje - bit će izliječene sve rane, jer u razmatranju Muke Isusove najjasnije spoznajemo kako je velika Božja ljubav prema nama ljudima. Nema veće ljubavi nego kad neko život svoj dadne za prijatelje svoje (usp. Iv 15, 13). A ova se ljubav dade najbolje osjetiti kada dođemo podno križa te razmatramo o onom što se dogodilo na Golgoti – brdu i školi ljubavi. U kontemplaciji križa Franjo Saleški, naučitelj ljubavi, spoznao je da je ljubav jača od smrti. Na Golgoti se dokazuje Božja istina da onaj koji ljubi, nadvladava smrt.
Možda će se riječi sv. Franje, koje ćemo susresti na sljedećim stranicama, učiniti ponekad pomalo neobičnima. Govorit ćemo dakle o postu i odricanju, pokori i obraćenju, patnji i smrti. O tematici o kojoj mi danas možda nerado slušamo ili čitamo. Pa ipak vrijeme je da izbliza promislimo i o tome, a što dakako spada u naš život kao i radost, sreća i optimizam. Zapravo to nam je potrebno kako bismo dublje zaživjeli svoj život. Kako ne bismo ostali na površnosti, nego da siđemo u životne ponore, u kojima se nalaze također patnja, smrt i naši grijesi. A da bismo se oslobodili grijeha, važno je da ih uočimo i nazovemo pravim imenom.
1 2 3