Knjige

Montfortska duhovnost br. 8

Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.

Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.

Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Montfortska duhovnost br. 4

Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).

Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.

Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.

Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.