• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Online trgovina

Pobožnost Muci, Križu i presvetim Ranama Isusovim

4,00

Ljubav i žrtva br. 30


Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».

Pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu

4,00

Ljubav i žrtva br. 16


Pobožnost Srcu Marijinu je među najraširenijima u Katoličkoj Crkvi u posljednjem stoljeću zahvaljujući iznad svega poticajima Fatimskih ukazanja i posvetama svijeta i Crkve Srcu Marijinu koje su mnoge pape učinili. Pa ipak, ta pobožnost koja ima svoje korijene u Novom Zavjetu, se razvijala tokom cijele povijesti Crkve a postala je javna u 17. stoljeću zahvaljujući iznad svega sv. Ivanu Eudesu. Sv. Ivan Eudes je napisao kapitalno djelo u povijesti katoličke tradicije o Srcu Marijinu koje ima više tisuća stranica, Coeur admirable. Djelo je odveć veliko i nije prikladno za pučku pobožnost. između ostalog jer raspravlja i o složenim teološkim problemima. Pa ipak u Coeur admirable se nalaze razmatranja, molitve pobožnost i meditacije koje je svetac pisao na čast Srca Marijina.
Duhovni sinovi sv. Ivana, Eudisti su u više pokušaja i izdanja širili pobožnost njihova utemeljitelja Srcu Marijinu. Tako i F. Lebesconte, u knjizi Le coeur de Marie d' apres saint Jean Eudes, objavljenoj s imprimaturom od 28. 11. 1945. A. Leclerca u Parizu. Autori ove knjige služili su se Lebesconteovim djelom u sastavljaju devetnice na čast Srca Marijina s tekstovima sv. Ivana Eudesa. Došli su i do dijelova Coeur admirable koji se odnose na pobožnost. Skupljali su i druge svetačke molitve i tekstove koji govore o pobožnosti Srcu Marijinu te došli na ideju da urede ovu malu knjižicu kao jedan priručnik pobožnosti Srcu Marijinu.
p. Miljenko Sušac

S. Marija od Križa

4,00

Glas iz Čistilišta br. 1


Rukopis sadrži vrlo zanimljive podatke o životu na onome svijetu, prije svega o Čistilištu. U njemu je mnogo prijedloga koji služe napretku duhovnog života.
Nitko ne može zanijekati mogućnost da se duša iz Čistilišta javi nekoj živoj osobi na zemlji. Takva javljanja nisu rijetka, a osobito ih mnogo nalazimo u životopisima svetaca.
Svjedošanstva teologa i dokumenti povijesna značenja koji govore o tome vrlo su brojni i velike dokazne snage. Postoji i čitav niz materijalnih dokaza.
Bog dopušta u svome milosrđu da se takve duše jave i oglase, da pobude naše saučešće, kako bi im po našim molitvama i djelima milosrđa olakšao stanje, ali i da bi nas poučio o strogoći božanske pravednosti, koja vodi brigu i o onim našim pogrješkama koje mi olako uzimamo.
Časopis "Čistilište" što ga je izdavalo Društvo Presvetog Srca Isusova (Association Sacre Coeur) u Rimu, objavilo je izvještaje o brojnim ukazanjima duša iz Čistilišta, zajedno s povijesnim dokumentima koji su neosporivo zajamčili njihovu autentičnost.
Jedan redovnik uredio je "Muzej Čistilišta", u kome su sabrana mnoga sjećanja, rukopisi i dokazni materijal, koji su potpuno osvjetljavali istinitost tih provjerenih dokaza. Taj smo jedinstveni muzej nekoliko puta posjetili i bili smo do dna duše dirnuti tragovima gorućih prstiju i ruku na pojedinim odjevnim predmetima, knjigama i drugim pojavama na dirnutim predmetima, koje smo vlastitim očima vidjeli i sami dodirnuli.
Muzej duša u čistilištu nalazi se u sakristiji bazilike Srca Isusova, nedaleko bazilike Sv. Petra u Rimu.
(Iz uvoda)

Maria Simma

4,00

glas iz čistilišta br. 3


Marija Agata Simma, rođena je 1915. godine u Austriji. Od svoje mladost bila je veoma pobožna i revno je pohađala pouku iz vjeronauka kod župnika fra Karla Fritza. U sebi je nosila težnju za redovništvom ali je tri puta otpuštena kući zbog slabašnog zdravlja.
Trostruki boravak u samostanu duhovno ju je oblikovao i pomogao joj u duhovnom rastu, te je tako pripravio na apostolat u korist duša u Čistilištu. Njezin duhovni život obilježen je djetinjom ljubavlju prema Presvetoj Djevici i željom da pomogne dušama u Čistilištu, kao i time da svim sredstvima pomaže misijama među poganima. Zavjetovala je svoje djevičanstvo Majci Božjoj, posvetila se Mariji posvetom sv. Grignona Monfortskog, posebno u korist duša u Čistilištu. Učinila je također zavjet da bude "duša žrtva", žrtva ljubavi i zadovoljštine. Marija Simma je očito u tome našla zvanje koje joj je Bog namijenio: da pomaže dušama u Čistilištu molitvom, patnjom zadovoljštine i apostolatom.
(Iz knjige)

Izvještaj iz Čistilišta – 1. dio

4,00

Glas iz Čistilišta br. 4


Razmatrati o istinama Čistilišta u svjetlu Crkvene nauke jest izvor velike dobiti u duhovnom životu. Takva meditacija obogaćuje u smislu upoznavanja Boga u novom svjetlu i mogućnost da se otkrije zvanje. Bog ne podnosi mlakost, namještaljke, ni kompromise sa svijetom.
Meditacija pomaže kršćaninu da otkrije čistoću ljubavi i nakane, te ga vodi ka sve većoj i žarčoj ljubavi prema Bogu i živoj želji da se što prije sastane sa Njim. Uz to proširuje horizonte ljubavi kod kršćanina, te ga čvrsto vodi prema samilosti za duše u Čistilištu, kako ih naziva sv. Veronika Giuliani - “zaboravljene duše”.
Zar zaista te siromašne duše u svojoj boli nemaju pravo na posebnu pažnju i bratsku ljubav, toliko puta naglašavanu u Isusovim prispodobama? Sjetimo se “milosrdnog Samaritanca”: zar nas tu Isus ne poziva na trajnu i djelotvornu ljubav za pomoć tim dušama u nevolji, po našim molitvama i žrtvama.
U to je bila uvjerena i sv. Terezija od Djeteta Isusa, te je svaku večer izmolila šest Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu za duše u Čistilištu.
Mnogobrojni su primjeri svetaca koji su bili pozvani na poseban način, da se mole za te duše. Posebno se povezuje s tim žrtvama i molitvama sv. Katarina iz Genove (1447.-15 lO.g.); njezin “Elaborat o dušama u Čistilištu” predstavlja divan primjer upotpunjenog mističnog života i iskustva. Ona upoznaje najdublje boli duša u Čistilištu.
(Iz predgovora)

Izvještaj iz Čistilišta – 2. dio

4,00

Glas iz čistilišta br. 5


Razmatrati o istinama Čistilišta u svjetlu Crkvene nauke jest izvor velike dobiti u duhovnom životu. Takva meditacija obogaćuje u smislu upoznavanja Boga u novom svjetlu i mogućnost da se otkrije zvanje. Bog ne podnosi mlakost, namještaljke, ni kompromise sa svijetom.
Meditacija pomaže kršćaninu da otkrije čistoću ljubavi i nakane, te ga vodi ka sve većoj i žarčoj ljubavi prema Bogu i živoj želji da se što prije sastane sa Njim. Uz to proširuje horizonte ljubavi kod kršćanina, te ga čvrsto vodi prema samilosti za duše u Čistilištu, kako ih naziva sv. Veronika Giuliani - “zaboravljene duše”.
Zar zaista te siromašne duše u svojoj boli nemaju pravo na posebnu pažnju i bratsku ljubav, toliko puta naglašavanu u Isusovim prispodobama? Sjetimo se “milosrdnog Samaritanca”: zar nas tu Isus ne poziva na trajnu i djelotvornu ljubav za pomoć tim dušama u nevolji, po našim molitvama i žrtvama.
U to je bila uvjerena i sv. Terezija od Djeteta Isusa, te je svaku večer izmolila šest Očenaša, Zdravo Marija i Slava Ocu za duše u Čistilištu.
Mnogobrojni su primjeri svetaca koji su bili pozvani na poseban način, da se mole za te duše. Posebno se povezuje s tim žrtvama i molitvama sv. Katarina iz Genove (1447.-15 lO.g.); njezin “Elaborat o dušama u Čistilištu” predstavlja divan primjer upotpunjenog mističnog života i iskustva. Ona upoznaje najdublje boli duša u Čistilištu.
(Iz predgovora)

Isuse, ja se uzdam u Tebe

4,00

Objava Božjeg Milosrđa po bl. s. Faustini Kowalskoj


Na početku 20. stoljeća, u vremenu atoma i holokausta, svemirskih uzleta, ali i padova, moralnih vrednota, kulta tehnologije i novca, bluda i droge, kriminala protiv života, usamljenosti i lutanja čovjeka.
Gospodin nas preko ponizne odabranice, časne sestre Marije Faustine Kowalske potiče na spoznanje poznate, ali ipak zaboravljene istine naše vjere; "Božje milosrdne ljubavi prema čovječanstvu." Daje nam nove oblike pobožnosti Božanskom milosrđu koja bi trebala dovesti do ponovnog povjerenja u neizmjernu ljubav Boga prema čovjeku. Cijelo poslanje s. Faustine sadržano je u dnevniku kojega je vodila četiri godine prije svoje smrti na izričiti zahtjev našega Gospodina. U ovom djelu donosimo najhitnije detalje za upoznavanje, prihvaćanje i širenje ove pobožnosti.
"Izlit ću ocean milosti na duše koje će se približiti Mojemu Milosrđu, jer je tako veliko da kroz cijelu vječnost ne bi mogao njegove dubine ni nebeski ni ljudski razum dokučiti...!" "...Čovječanstvo neće naći mir dok se ne približi tome izvoru"
(iz dnevnika s. Faustine)

Čudotvorna medaljica

4,00

Mali put br. 1


Svjedoci smo vremena u kojem je demokracija širom otvorila svoja vrata svim religioznim duhovnim pokretima i sektama koje žele doći i djelovati na ovim prostorima. Po principu "plati i radi što hoćeš" dostupni su im svi oblici masmedijskog djelovanja. New age, duhovni pokret novog doba, pušta svoje metastaze u svim društvenim slojevima, osobito među mladima. Tisak nam je pun oglasa magijske "pomoći" čovjeku, a nije zanemarivo ni izravno djelovanje sotonskih organizacija. Prema nekim istraživanjima, u Južnoj Americi 6-8 tisuća ljudi dnevno napušta Katoličku Crkvu i odlazi sektama, a preko 21% zapadnih Europljana vjeruje u reinkarnaciju, što je u suprotnosti sa osnovnom kršćanskom dogmom o zagrobnom životu. Ne usuđujemo se ni pomisliti kakvi bi bili rezultati ispitivanja o vjerovanju u astrologiju, čitanju horoskopa i nošenju astralnih i poganskih simbola, vjerujući u njihovu zaštitu i moć.
Mnogi od ispitanika izjavili su da su izašli iz Katoličke Crkve, jer u njoj nisu naišli na dovoljno misticizma. Edicijom "MALI PUT" želimo u suradnji sa svećenicima i redovničkim zajednicama na što jednostavniji, zanimljiviji i prihvatljiviji način tiskom, audio i video tehnikom kao i ponudom sakralnih predmeta upoznati javnost s najdragocjenijim biserima pučke pobožnosti iz bogate baštine svete Crkve Katoličke. Ne kao cilj, nego put i sredstvo koje će Vas voditi do svetih liturgijskih sadržaja a nadasve sv. Euharistije. Do iskustva Isusovih riječi: "Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni." (Iv 6,54)

Strah Božji – početak mudrosti

4,00

Mali put br. 5


U ovoj knjižici nalaze se razmatranja o grijehu, smrti, sudu, čistilištu, paklu, o Božjoj pravdi i milosrđu.
Kroz čitav srednji vijek pa sve do 60-ih godina 20. st. teme o grijehu, smrti, sudu, čistilištu i paklu bile su nezaobilazni i sastavni dio kateheze. Ono što je vjekovima zračilo, opominjalo, poticalo na dobro kroz propovijedi svetaca, svetih otaca, crkvenih naučitelja i nadahnutih svećenika, gotovo preko noći je nestalo. U ovome vremenu vrlo je dobra i potrebna pobožnost u kojoj molimo za Sveti Strah Božji, dar Duha Svetoga, koji je pribavio Crkvi više svetaca, Nebu blaženika i oteo paklu više duša nego bilo koja pobožnost. Danas se igra samo na kartu Božje Ljubavi, a ulog je tako velik, život vječni. Ne mislim da Božja ljubav nije dostatna. Nema ničeg većeg i uzvišenijeg od Nje, ali naša otvorenost i sposobnost da je primimo i Bogu uzvraćamo tako je neposotjana i nesigurna da ne možemo biti sigurni da ćemo uvijek u Njoj ustrajati. Stoga je najbolje načiniti dvostruku ogradu oko svoje duše.
Ako zbog slabosti popustimo u revnosti i ljubavi prema Bogu, Sveti Strah Božji bit će obrambeni bedem nad ponorom pakla, koji ne smije popustiti.
Misliti da možemo čitav život ljubiti Boga bez straha da ćemo ikada pasti, graniči s ohološću i grijehom preuzetnosti. Mudri Salomon je pao. Petar-Stijena je pao. Ako su padali veliki cedri, što će biti sa trskom moje vjere.
(Iz teksta)

Tri Zdravo Marije – ključ koji otvara Raj

4,00

Mali put br. 10


Među tolikim pobožnostima na čast majci Božjoj uz koje pobožna tradicija veže i velika obećanja milosti, imamo i pobožnost Triju Zdravo Marija koju je Gospa objavila sv. Matildi.
Sv. Matilda bila je porijeklom iz Hackeborna. Rodila se u bogatoj plemićkoj obitelji 1241., a sa samo 7 godina ušla je u samostan časnih sestara benediktinki, gdje ju je prethodila njena sestra Gertruda. Vjerna svome redovničkom pozivu sveto je živjela odgovarajući na milost Božju. Nakon 8 godina teške bolesti koju je strpljivo podnosila umrla je 19.11.1298. godine.
Duhovnost sv. Matilde ostala je zapisana u Liber specialis gratiae. Knjigu nije napisala sama Matilda nego sv. Gertruda kojoj se ona povjeravala. U pet poglavlja knjige opisuju se razne objave koje je sv. Matilda dobivala, te njene duhovne pouke. U njoj se nalazi i objava o pobožnosti Triju Zdravo Marija.

Pobožnost Duhu Svetomu

4,00

Devetnica Duhu Svetomu – Najljepše molitve i razmatranja svetaca o Duhu Svetome


Duh Sveti je najveća Sila svemira. Puše kada hoće, koliko hoće i kamo hoće. Ne da se pokoriti, manipulirati, upotrijebiti za neke naše ciljeve, ma kako nam oni izgledali uzvišeni i sveti. On je Bog, istobitan s Ocem i Sinom i od njih nerazdvojiv, kako nas uči članak vjere Katoličkog Katekizma. Njemu se smijemo obraćati samo u poniznoj i skrušenoj molitvi. Njemu moramo dati dužno poštovanje i slavu. Stoga, pobožnost Duhu Svetomu jedna je od temeljnih i najvažnijih pobožnosti u našoj vjeri. Duha Svetoga trebamo zazivati u pomoć prije svakog našeg djelovanja, a osobito prije molitve.
Ako nam je tajnica kakvog zemaljskog moćnika, kojega dolazimo moliti za pomoć, prijateljica, smatramo da je već pola posla obavljeno. A, ako je ta tajnica, koja nas treba zagovoriti još i njegova zaručnica, onda je stvar riješena.

Umijeće kako se u duhovnome životu okoristiti vlastitim pogreškama

4,00

Po nauku svetog Franje Saleškog


Poštovani čitatelju imaš u ruci jednu malu, ali vrijednu knjižicu. Ona je djelo p. Josipa Tissotia, generalnog upravitelja družbe misionara svetog Franje Saleškoga, koji je umro prije više od jednog stoljeća, 2. 08. 1894. Knjižica p. Tissotia je u prvoj polovini dvadesetog stoljeća u cijeloj katoličkoj Crkvi postigla dosta veliki uspjeh, izlazila u više izdanja i prevedena je na mnoge jezike. Izvorno je napisana na francuskom jeziku. Mi smo slučajno došli do 6. talijanskog izdanja i preveli ga na hrvatski jezik.
Sveti Franjo Saleški, a i njegov duhovni sin p. Josip, na jedan gotovo neponovljiv način vode dušu u otajstveni svijet duhovnog života do onih dubina gdje pogreške, nesavršenosti i sami grijesi, ne gubeći ništa od njihove rugobe, mogu biti veliki poticaj za rast u duhovnom životu, pogotovu u poniznosti i povjerenju u Božje milosrđe, te zagovor Blažene Djevice Marije. Knjiga je pisana prije sto godina, pa se to odmah i primijeti po njenom stilu, ali sadržaj ostaje trajno aktualan i može pomoći mnogima da dublje i bolje shvate jednu od najtežih problematika čovjeka i jedan trajni problem koji se javlja u duhovnome životu, sve do vrhunaca mistike i svetosti.
Ova knjižica nas na jednostavan i dubok način uči mudrosti. Neka njeno objavljivanje pomogne svim vjernicima u rastu sinovskog pouzdanja u Boga i Majku Božju.
p. Miljenko Sušac (iz uvoda)
1 5 6 7 33