• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Online trgovina

Molitva

9,95

Njezina ljepota i raskošnost


Molitva je duboka ljudska potreba. Sve što je ljudsko teži razvijanju i produbljivanju. Želimo dalje, dublje, tamo gdje je zrak čišći za disanje i pogled za naše oči ljepši.
Na uobičajeno jednostavan i ujedno dubok način, uvodi nas karmelićanin Wilfrid Stinissen dublje u svijet molitve koji je istovremeno hod s Bogom i putovanje k Njemu. Ovdje pronalazimo teološki temelj molitve. Predaje nam ono što je i sam naučio i što su mu drugi suputnici na tom putu govorili o putovanju dublje u ljepotu molitve.
Nismo li usmjereni prema Bogu, onda nam nedostaju prava srž bivstvovanja.
Molitva je više od mirnog sjedenja ili osobnog razgovora s Bogom. Molitva je životni stav, sveobuhvatno zajedništvo s Bogom.
Knjiga je za početnike u molitvi i za one koji su na tom putu poodmakli.

Riječ ti je blizu

9,16

O duhovnom čitanju Biblije


Knjiga Riječ ti je blizu želi nas potaknuti na čitanje Biblije kako bismo bolje upoznali i odgovorili na Božju poruku upućenu svakom od nas.
Biblija je temeljna knjiga kršćanstva, no ona nije knjiga kao sve druge knjige, ona je knjiga o životu s Bogom u kojoj Bog neprestano poziva čovjeka na zajedništvo s njim.
Autor govori o Bibliji kao knjizi života i želi da nam Božja riječ bude kao putokaz, svjetlo i hrana na životnome putu. Bog je Riječ. Zato Riječ odzvanja u svemu što je stvorio. Ova knjiga može biti od dragocijene pomoći svima onima koji žele čitati i proučavati Sveto pismo.
Wilfrid Stinissen je svećenik, redovnik karmelićanin i pisac. Napisao je više od 25 knjiga, koje su prevedene na brojne jezike. Stinissenove riječi odzvanjaju jasnoćom kojoj je teško naći pramca među duhovnim piscima. Iz njegovih tekstova iščitavamo njegovu zaljubljenost u zadivljujući duhovni svijet koji nam Bog otvara u Bibliji.

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

…kao rčući lav…

19,24

Zlo opsjeda Božji narod (svezak 1.)


Ova je knjiga plod dugotrajnih i temeljitih istraživanja začuđujućeg svijeta okultnog, ezoterije, magije i vještičarstva. Vođen dubokom mudrošću autora, čitatelj otkriva da taj svijet nije tako daleko od sotonizma kako bi mnogi htjeli vjerovati, i da je mnogo rasprostranjeniji nego što se misli, te nije tako rascjepkan kako se čini na prvi pogled, nego je sastavljen od jednoga iznimno ujedinjenog i izvanredno povezanog korpusa. Nije riječ samo o šarlatanstvu i nepoštenom oportunizmu koji žele prevariti neuke. Autor je otkrio da u tome ima mnogo više. Otkrio je istinu o onome što tvrdi sveti Augustin: „Mnoštvo bezbožnika čini đavolje tijelo čiji je poglavica sam đavao. To mnoštvo čine nadasve oni koji su pali kao s nebesa, odvajajući se od Krista i Crkve. Lucifera, sina Zorina koji je pao, možemo vidjeti u četi onih koji su otpali od Krista i Crkve.” Svijet ezoterije, magije i vještičarstva čini upravo „četa onih koji su otpali od Krista i Crkve” i čini se da su svi njihovi napori usmjereni istom cilju – postići da što više ljudi nasljeduje njihov pad. Kako bi na neki način pridonio zaustavljanju te prijevare, autor je danomice radio na sastavljanju ovih stranica. Tarcisio Mezzetti rođen je 1931. godine na obalama Trasimena. Diplomirao je farmaciju na Sveučilištu u Perugi 1957. godine. Poslije jednog razdoblja istraživanja pri Mount Sinai Hospital u New Yorku, postao je profesor suradnik toksikološke kemije na Sveučilištu u Perugi. Godine 1976. doživio je duboko obraćenje, a 1977. osnovao „Zajednice Magnificat!” koje su raširene po cijeloj Italiji. Istodobno je započeo velikodušnu aktivnost evangelizacije. Upravo ga je ta aktivnost navela da spozna velike nesuglasice i raširene opasnosti za vjeru koje muče narod Božji, a protiv kojih se on žestoko borio. Njegove brojne publikacije svjedoče o njegovoj ljubavi prema Božjoj Riječi i njegovu daru evangelizacije. Preminuo je u ožujku ove godine, 2016.

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.
1 5 6 7 34