• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Filotea

14,90

Uvod u pobožni život


U vrijeme kada je živio i djelovao Franjo Saleški (1567. - 1622.), bio je snažno naglašen monaški i redovnički ideal, pa se mogao steći dojam da se svetost i savršenost mogu steći jedino u samostanu. Prema Franji Saleškom, prava pobožnost mora biti moguća na svkom mjestu, u svakom zvanju: "Pobožnost se mora očitovati na razliite načine i drukčije kod čovjeka na visokom položaju, a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kartuzijanci ili ako bi trgovac čitave dane htio provoditi u crkvi."
Svatko od nas, uči Franjo Saleški, treba živjeti cjelovito svoju vjeru tamo gdje se nalazi. "Moj se duh drži naputka da ne sijemo na polju svog susjeda, ma kako ono bilo lijepo, ako trebamo sijati na svojem. Opasno je imati srce na jednom mjestu, a svoju zadaću na drugom."
U svojoj "Filotei" obraća se Saleški prije svega onima koji žive u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zato misle da im je svetost nedostupna. Ali Svetac piše: "I kad bi se nalazio usred ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom." Pobožnost u svijetu zaslužnija je nego bijeg od svijeta, ali treba je prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca.

Gospa Kibeška

17,92

Marija govori svijetu iz srca Afrike


Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, a isto se dogodilo i vidiocima na ostalim mjestima ukazanja kao što su Fatima i Lurd. No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima. Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.
Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo. Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog krvoprolića i masovnog ubijanja. Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.

Gospa Velike subote

2,65

Svjedočanstvo vjere i promišljanje o vjeri


Ovaj pogled na Veliku subotu želi vjernicima pomoći da odgovore na dvostruko pitanje koje se nameće u mnogima od nas na početku novog milenija: Gdje smo? Kamo idemo? Za mislioce koji nisu vjernici, ali su zaokupljeni istim pitanjima, ovo bi mogla biti prilika da poslušaju svjedočanstva vjere o smislu našeg vremena, o smislu povijesti, ne kao ideološkom obrascu, nego kao plodu patničkog promišljanja, pa prema tome kao osvježujućem dahu, kao poticaju na traganje i nadu, na osluškivanje Glasa koji poštenom tragaču zbori u tišini.

Grešnicima ulaz dopušten

13,27

Ili: kako do savršenog zdravlja u samo nekoliko stotina koraka!!!


Pred vama je još jedna knjiga našega najpoznatijeg abbe provincijal(c)a (čitaj engelski, bosanski, diplomatski i kako god hoćeš). Kad mi je predložio izdavanje knjige s ovakvim naslovom, pomislio sam: „Ovo će biti totalni izdavački neuspjeh. To će kupiti samo oni koji po dobru poznaju našega karizmatskog barda”. Znao je i on da neće ići lako pa mi je odmah predložio molitvenu, i svaku drugu dobro nadošlu pomoć. Naime, danas je u Hrvatskoj teško pronaći čovjeka koji se smatra grešnikom, i kojeg bi ovakav naslov privukao. Istina, ima ih nekolicina među nama, terenskim navjestiteljima evanđelja i nekoliko među onima koji su iznenada dobili neku neizlječivu boleštinu pa su shvatili da im nije pametno i dalje glumiti pravednike. Pater Marko je majstor navlačenja pravednikā na tanak led, pa ako se ti, čitatelju, smatraš pravednikom i ovu si knjigu uzeo u ruke slučajno, pazi dobro da ne potoneš, jer ako padneš na dno, mogao bi se veoma iznenaditi kad ondje pronađeš neke poznate navjestiteljske face koje na križ Isusa Krista gledaju iz perspektive grešnika. Bilo kako bilo, zahvalan sam Bogu na pateru Marku, jer je silno obogatio ovo naše navjestiteljsko književnovanje i prilično sam siguran da će se njegove knjige čitati dokle god na ovome svijetu bude grešnika i pravednika. Šalu na stranu, ovo je vrlo korisna knjiga. Nasmijat će vas te vam koristiti još višestruko. Zasigurno će mnogima spasiti život – nekima čak i onaj vječni. Amen!

Hodočašće – Putovanje prema Svetome

13,27

Teologija i pastoral svetog putovanja


U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti, te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća.
Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Hvalospjev Duha

11,28

Razmišljanja o himnu O dođi Stvorče


Otac Raniero Cantalamessa je franjevac-kapucin, rodom iz provincije Ascoli Piceno, u Italiji. Doktorirao je iz teologije i klasične književnosti. Predaje kao redoviti profesor povijesti starokršćanske književnosti na Katoličkom sveučilištu u Milanu i član je Međunarodne teološke komisije. Godine 1980. napušta profesorsku katedru da bi se mogao posve posvetiti propovijedanju Evanđelja u Italiji i širom katoličkog svijeta, s posebnom ekumenskom osjetljivošću. Od 1980. ujedno vodi program religiozne kulture "Settimo Giorno" (Sedmi dan, tj. Dan Gospodnji).
Poznat je u katoličkom svijetu po brojnim teološko-duhovnim knjigama, od kojih su neke prevedene i na hrvatski. Od njih spominjemo slijedeće prijevode: Duh Sveti u Isusovu životu (Jelsa 1984), Euharistija naše posvećenje (Jelsa 1988), Kliči, Kćeri Sionska (Jelsa 1991), Otajstvo Isusova propovijedanja (Jelsa 1994), Vazmeno otajstvo (Jelsa 1994), Otajstvo Duhova (Jelsa 1994). Od djela na talijanskom navodimo: Uspon na brdo Sinaj (Citta Nuova 1996), Marija ogledalo Crkve (Ancora 1990), Isus Krist Svetac Božji (Ediz. Paoline 1990), Pasha u prvotnoj Crkvi (SEI1978), Pasha našega spasenja (Marietti 1997), Mi propovijedamo Krista raspetoga (Ancora 1995), Život u Kristu (Ancora 1997), i dr.
Ova razmišljanja o Duhu Svetomu očituju nam žar Duha koji Pisca nosi i plamen kojim njegovo srce "gori" kada govori o Spasitelju i Duhu koji nam otkriva otajstva spasenja. Jer - "Duh će vas uvesti u svu istinu", reče Spasitelj (usp. Iv 16,13).

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva

15,26

Svagdanji vodič kroz došašće


Knjiga dr. Ilije Čabraje Isklijat će mladica iz panja Jišajeva (Iz 11,1) zamišljena je, kako sam podnaslov govori, kao svagdanji vodič u došašću. Ovo je djelo plod autorovih dugogodišnjih promišljanja nad misnim čitanjima u liturgijskim slavljima u došašću. Želi ih ponuditi svećenicima kao podlogu njihovih misnih slavlja, napose na zornicama. Djelo je u tom smislu i strukturirano od: uvoda, misnih dnevnih čitanja i molitve vjernika. Naglasak je stavljen na čitanja, tako da je svako pojedino protumačeno s biblijsko-teološkog motrišta. Biblijski su tekstovi rasvijetljeni u kontekstu njihova nastanka, poruke i aktualizacije vremena u kojem živimo. Takav pristup pridonosi teološkom produljivanju i duhovnom obogaćenju pripreme za Božić. Knjiga na kraju sadrži dodatak s običajima u došašću, kao što su adventski vijenac, mise zornice, Sv. Barbara, Sv. Nikola, Sv. Lucija. Prvotno je namijenjena svećenicima ali je prikladna i svakom vjerniku laiku.

Ispovijed

5,97

Sakrament oproštenja


Ispovijed je ustanovljena na sam dan Uskrsa. Ona je skupocjeni uskrsni dar koji Isus daj svojoj Crkvi. Činenica da se sve rjeđe ispovijedamo, ne znači da čovjek više ne griješi. Razlog leži u tome što dovoljno ne shvaćamo koje smo bogatstvo dobili u ovom sakramentu. Ima mnogo naznaka da je ispovijed u nekim kršćanskim krugovima zadnjih nekoliko desetljeća otkrivena.
U ovoj knjizi Ispovijed, sakrament oproštenja, Wilfrid stinissen odgovara na uobičajene primjedbe protiv osobne ispovijedi i pokazuje kako se čovjek iskrenim i poniznim pokajanjem vraća Gospodinu koji ga susreće još poniznijim milosrđem.

Istinski čovjek

10,35

Knjiga o stvaranju i svetosti


Postoji li suštinska razlika između ljudi i životinja? Nismo li i ti i ja ništa drugo nego malo razvijenije i profinjenije, ili čak, izopačene životinje? Kako kao čovjek mogu živjeti ispravno ako ne znani tko sam ja? Znamo li što o točci polaska životnoga putovanja i o zadnjoj stanici putovanja, tada znamo i puno toga o samome putu. Početak je stvaranje, a cilj je svetost. Želimo li shvatiti što je istinski čovjek, moramo se zagledati i vidjeti njegovo porijeklo i znati njegov cilj. Odakle dolazi i koji je cilj njegova putovanja? Čovjek je proizišao iz Božje stvaralačke ruke, a očekuje ga nebo koje može započeti već ovdje na zemlji.

Iznad tebe zora sviće

10,62

(spasi dušu svoju, dok još možeš)


Autora knjige (oh, koje li sreće!) poznajem od malih nogu, rado se prisjećam kako je već s dvije godine zajedno s majkom ljupko pjevušio: »Da sam ptica i da imam krila, ja bi cijelu Bosnu preletila«, blaženo mašući tananim ručicama i gledajući u nebo iznad Zagreba, praveći se da nije u Zagrebu. Neobično sam počašćen mogućnošću da iskažem svoju najdublju zanesenost ovim sub-literarnim književnim uratkom, bez obzira na poneke minorne dvojbe koje su gotovo kolonoskopskom preciznošću penetrirale u moje biće dok sam u pustim insomnijama meditirao nad emocijama teksta, otkrivajući jednu za drugom sivu nijansu te tankoćutne duše što se prelijeva duhovnim prostorom u svojoj kadšto bolnoj, kadšto euforičnoj melankoliji. Taj šarmantan, bezbolan sarkazam i biorazgradiv cinizam, taj veleistančan humor, ta tek fragmentarno naznačena sjeta, pa opet energično izražena kritika postegzistencijalne Istine u troznačnim argumentima humanoidnosti, što ostade još u naznakama nekim u ovo praskozorje Ništavila… Nevjerojatno! Toliko iznutra poetski turbulentno, koliko benigno neurotično izvana. Čudesno animirajući nimalo kolokvijalno opisuje mikrosvijet u svijetu, emocionalni kolorizam i duhovnu dualnost patnje u samoj jezgri patnji, neizrecivi smisao u varijablama besmislenosti, suspektnu oazu u pustinji i sve to vice versa. Toliko srčano, eruptivno, abdominalno temperaturno, da djeluje nestvarno. Koja šteta da će sasvim sigurno tek posthumno biti počašćen nazivom nekoga perifernog trga, prekrivena mnogom nekošenom travom za nuždu doga, terijera, labradora, negdje tamo u negdašnjoj Federaciji. Sit transit gloria mundi! Ali dragi nam autor ne posustaje, dok u njemu hipertenzija bije. Čitajmo, dok nam oči mogu izdržati svjetlost velebne slike nedostižnih krajolika duha. Razmatrajmo, dok nam srce smjelo ne obavi naporan put do peta i natrag. Djelujmo, dok još nismo čipirani u zdrav mozak. Dok ne podlegnemo pansvjetskoj urtikarniji uzrokovanoj klerikalnim modernizmom. Dijelimo se stečenom mudrošću toga premilog pisca, nepopravljiva barda revolucije milosrdne ljubavi prema svima, pa i nadasve prema onima koji ne dostižu tu misao tako svježu, a tako antičku u svojoj bîti. Djelo pročitah u jednom dahu, zamrznutu u iskrenu divljenju tijekom tri tjedna. Uistinu, pater Normabelije smiruje vulkane rastresenosti i burne konzekvencije literarnog promiskuiteta, prakticirana s ovosvjetskom beletristikom apsurda. Korim ga ipak zbog baršunaste nedorečenosti, kroz koje se, predmnijevam, probija trun straha i brvno nesigurnosti, jer »naša stvar« nije cosa nostra. No ipak znadem s kolikom indignacijom odbacuje osudu bilo koga, osim sebe, mizerije. U ofanzivu, gospodine! Zbori! Pjevaj! Sviraj violončelo zubima čak, ako znadeš i hoćeš, o junače neafirmiranih tendencija u ovome blasfemičnom univerzumu jadne kvazireplike rokoko baštine u umjetnostima što to više nisu i ne mogu biti! Uz tebe sam makar ja, ako ne i još nas dvoje-troje sličnih osobnosti nedoraslih malicioznostima svijeta, neistraženih ambisa duhovnosti, nevelikih, nerezerviranih i nekonvencionalnih empatika! Uči nas. Prekoravaj nas. Uzdiži nas na mjesece gdje nećemo sresti Maloga, već Velikog Princa. Jedinog poštovatelja naših neobilježenih grobnica, u kojima želi razvaliti mramore i izići u eksploziji uskrsnuća.
o. Marko Glogović

Jao, jao Babilon je pao

10,62

(a ti ne moraš ako nećeš!)


Danas su svi prepuni pitanja, ne mogu svima osobno odgovoriti. Zato se u knjigama trudim dotaknuti životne teme koje zanimaju i (ne)vjernike i mene. „Babilon” je moj najbolji i najosobniji i najkontroverzniji uradak dosad! Ovom knjigom dajem slavu Isusu Kristu koji me spasio od pakla i koji me neizrecivo ljubi. Njome podržavam sve borce u rovovima života, blagoslivljajući one koji se ne boje biti ranjeni, da bi ih Liječnik s nebesa uistinu i ultimativno izliječio. Obraćenje je užasna bol, grozna, ali je ujedno i jedini pravi lijek.
1 2 3 4 10