• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Riječ ti je blizu

9,16

O duhovnom čitanju Biblije


Knjiga Riječ ti je blizu želi nas potaknuti na čitanje Biblije kako bismo bolje upoznali i odgovorili na Božju poruku upućenu svakom od nas.
Biblija je temeljna knjiga kršćanstva, no ona nije knjiga kao sve druge knjige, ona je knjiga o životu s Bogom u kojoj Bog neprestano poziva čovjeka na zajedništvo s njim.
Autor govori o Bibliji kao knjizi života i želi da nam Božja riječ bude kao putokaz, svjetlo i hrana na životnome putu. Bog je Riječ. Zato Riječ odzvanja u svemu što je stvorio. Ova knjiga može biti od dragocijene pomoći svima onima koji žele čitati i proučavati Sveto pismo.
Wilfrid Stinissen je svećenik, redovnik karmelićanin i pisac. Napisao je više od 25 knjiga, koje su prevedene na brojne jezike. Stinissenove riječi odzvanjaju jasnoćom kojoj je teško naći pramca među duhovnim piscima. Iz njegovih tekstova iščitavamo njegovu zaljubljenost u zadivljujući duhovni svijet koji nam Bog otvara u Bibliji.

Salezijanska duhovnost

9,29

14 razmatranja i produbljenja salezijanske duhovnosti


Središnja točka promišljanja jest vrijednost koju imaju Krist i vjera u sadašnjim prilikama i prema tome svijest o originalnosti koju kršćani moraju steći da bi bili kvasac u ovom svijetu koji ulazi u treće tisućljeće: sekularno, tehnološko, pluralističko, liberalno, ujedinjeno i podijeljeno. Knjiga će biti korisna svim evangelizatorima i odgajateljima. Juan Edmundo Vecchi (1931-2002), Argentinac, osmi nasljednik don Bosca u vodstvu Salezijanske družbe. Dao je snažan kulturalni poticaj u praćenju Salezijanske obitelji u pastoralnoj službi osjetljivoj i pozornoj na znakove vremena.

Molitva

9,95

Njezina ljepota i raskošnost


Molitva je duboka ljudska potreba. Sve što je ljudsko teži razvijanju i produbljivanju. Želimo dalje, dublje, tamo gdje je zrak čišći za disanje i pogled za naše oči ljepši.
Na uobičajeno jednostavan i ujedno dubok način, uvodi nas karmelićanin Wilfrid Stinissen dublje u svijet molitve koji je istovremeno hod s Bogom i putovanje k Njemu. Ovdje pronalazimo teološki temelj molitve. Predaje nam ono što je i sam naučio i što su mu drugi suputnici na tom putu govorili o putovanju dublje u ljepotu molitve.
Nismo li usmjereni prema Bogu, onda nam nedostaju prava srž bivstvovanja.
Molitva je više od mirnog sjedenja ili osobnog razgovora s Bogom. Molitva je životni stav, sveobuhvatno zajedništvo s Bogom.
Knjiga je za početnike u molitvi i za one koji su na tom putu poodmakli.

Rođeni smo i nikada ne ćemo umrijeti

9,95

Svjedočanstvo Chiare Corbelle Petrillo


Chiara Corbella Petrillo umire u dvadeset i osmoj godini života od karcinoma na jeziku, otkrivena u petom mjesecu njezine treće trudnoće. Odgađa liječenje kako bi rodila dijete. Čini to radosno, izgovarajući svoj "evo me", misleći prije svega na dobro djeteta koje nosi. Chiarin životni put, kao i onaj njezina supruga Enrica i sina Francesca (te njegove starije sestre i brata, koji su već postali stanovnici neba), dotaknuo je tisuće ljudi u Italiji i šire. Može li život žene koja umire ostavljajući iza sebe muža i sina posvjedočiti da je život nevjerojatan dar? Da nasljedovati Krista i u patnji otvara put prema svjetlosti?
Ova knjiga govori o Chiarinu životu, donoseći svjedočanstva onih koji su ju poznavali i koji su s njom dijelili duboko iskustvo vjere. Knjiga govori i o životu žene i majke koja se pred smrću nije predala, već je postala znak nade za svakog čovjeka. Knjiga koja je pred vama nije samo priča o životu jedne žene koja je umrla na glasu svetosti. Knjiga je to o ljubavi prema životu, o životu općenito. Prateći život Chiare Corbelle Petrillo, učimo kako živjeti s pouzdanjem u Božji plan, kako odnos s Bogom svaku situaciju okreće na dobro, kako Crkva hrani vjeru pojedinca i kako Bog može preobraziti život ako smo otvoreni djelovanju njegove milosti.

Istinski čovjek

10,35

Knjiga o stvaranju i svetosti


Postoji li suštinska razlika između ljudi i životinja? Nismo li i ti i ja ništa drugo nego malo razvijenije i profinjenije, ili čak, izopačene životinje? Kako kao čovjek mogu živjeti ispravno ako ne znani tko sam ja? Znamo li što o točci polaska životnoga putovanja i o zadnjoj stanici putovanja, tada znamo i puno toga o samome putu. Početak je stvaranje, a cilj je svetost. Želimo li shvatiti što je istinski čovjek, moramo se zagledati i vidjeti njegovo porijeklo i znati njegov cilj. Odakle dolazi i koji je cilj njegova putovanja? Čovjek je proizišao iz Božje stvaralačke ruke, a očekuje ga nebo koje može započeti već ovdje na zemlji.

Iznad tebe zora sviće

10,62

(spasi dušu svoju, dok još možeš)


Autora knjige (oh, koje li sreće!) poznajem od malih nogu, rado se prisjećam kako je već s dvije godine zajedno s majkom ljupko pjevušio: »Da sam ptica i da imam krila, ja bi cijelu Bosnu preletila«, blaženo mašući tananim ručicama i gledajući u nebo iznad Zagreba, praveći se da nije u Zagrebu. Neobično sam počašćen mogućnošću da iskažem svoju najdublju zanesenost ovim sub-literarnim književnim uratkom, bez obzira na poneke minorne dvojbe koje su gotovo kolonoskopskom preciznošću penetrirale u moje biće dok sam u pustim insomnijama meditirao nad emocijama teksta, otkrivajući jednu za drugom sivu nijansu te tankoćutne duše što se prelijeva duhovnim prostorom u svojoj kadšto bolnoj, kadšto euforičnoj melankoliji. Taj šarmantan, bezbolan sarkazam i biorazgradiv cinizam, taj veleistančan humor, ta tek fragmentarno naznačena sjeta, pa opet energično izražena kritika postegzistencijalne Istine u troznačnim argumentima humanoidnosti, što ostade još u naznakama nekim u ovo praskozorje Ništavila… Nevjerojatno! Toliko iznutra poetski turbulentno, koliko benigno neurotično izvana. Čudesno animirajući nimalo kolokvijalno opisuje mikrosvijet u svijetu, emocionalni kolorizam i duhovnu dualnost patnje u samoj jezgri patnji, neizrecivi smisao u varijablama besmislenosti, suspektnu oazu u pustinji i sve to vice versa. Toliko srčano, eruptivno, abdominalno temperaturno, da djeluje nestvarno. Koja šteta da će sasvim sigurno tek posthumno biti počašćen nazivom nekoga perifernog trga, prekrivena mnogom nekošenom travom za nuždu doga, terijera, labradora, negdje tamo u negdašnjoj Federaciji. Sit transit gloria mundi! Ali dragi nam autor ne posustaje, dok u njemu hipertenzija bije. Čitajmo, dok nam oči mogu izdržati svjetlost velebne slike nedostižnih krajolika duha. Razmatrajmo, dok nam srce smjelo ne obavi naporan put do peta i natrag. Djelujmo, dok još nismo čipirani u zdrav mozak. Dok ne podlegnemo pansvjetskoj urtikarniji uzrokovanoj klerikalnim modernizmom. Dijelimo se stečenom mudrošću toga premilog pisca, nepopravljiva barda revolucije milosrdne ljubavi prema svima, pa i nadasve prema onima koji ne dostižu tu misao tako svježu, a tako antičku u svojoj bîti. Djelo pročitah u jednom dahu, zamrznutu u iskrenu divljenju tijekom tri tjedna. Uistinu, pater Normabelije smiruje vulkane rastresenosti i burne konzekvencije literarnog promiskuiteta, prakticirana s ovosvjetskom beletristikom apsurda. Korim ga ipak zbog baršunaste nedorečenosti, kroz koje se, predmnijevam, probija trun straha i brvno nesigurnosti, jer »naša stvar« nije cosa nostra. No ipak znadem s kolikom indignacijom odbacuje osudu bilo koga, osim sebe, mizerije. U ofanzivu, gospodine! Zbori! Pjevaj! Sviraj violončelo zubima čak, ako znadeš i hoćeš, o junače neafirmiranih tendencija u ovome blasfemičnom univerzumu jadne kvazireplike rokoko baštine u umjetnostima što to više nisu i ne mogu biti! Uz tebe sam makar ja, ako ne i još nas dvoje-troje sličnih osobnosti nedoraslih malicioznostima svijeta, neistraženih ambisa duhovnosti, nevelikih, nerezerviranih i nekonvencionalnih empatika! Uči nas. Prekoravaj nas. Uzdiži nas na mjesece gdje nećemo sresti Maloga, već Velikog Princa. Jedinog poštovatelja naših neobilježenih grobnica, u kojima želi razvaliti mramore i izići u eksploziji uskrsnuća.
o. Marko Glogović

Jao, jao Babilon je pao

10,62

(a ti ne moraš ako nećeš!)


Danas su svi prepuni pitanja, ne mogu svima osobno odgovoriti. Zato se u knjigama trudim dotaknuti životne teme koje zanimaju i (ne)vjernike i mene. „Babilon” je moj najbolji i najosobniji i najkontroverzniji uradak dosad! Ovom knjigom dajem slavu Isusu Kristu koji me spasio od pakla i koji me neizrecivo ljubi. Njome podržavam sve borce u rovovima života, blagoslivljajući one koji se ne boje biti ranjeni, da bi ih Liječnik s nebesa uistinu i ultimativno izliječio. Obraćenje je užasna bol, grozna, ali je ujedno i jedini pravi lijek.

Čudom živ

10,62

577 dana u rukama isilovaca


Don Tom Uzhunnalil zaista je čudom živ. Isilovci su u napadu na hospicij u Jemenu gdje je don Tom služio kao misionar ubili šesnaestero ljudi. Jedino su indijskoga salezijanca odlučili ostaviti na životu. Ovo je njegova priča o 557 dana provedenih u zatočeništvu i konačnom oslobođenju. Događaj koji su pratili mediji diljem svijeta. Nevjerojatno svjedočanstvo o odnosu Boga i čovjeka koje nam pokazuje ljudsku malenost i Božju veličinu i snagu. Priča koja donosi potpuno drugačiju stvarnost od naše uobičajene svakodnevice. Iskustvo koje će svakoga obogatiti vjerom u živoga Boga i zahvalnošću za darovani život.
1 3 4 5 10