• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Knjige

Lectio divina

6,64

Susret s Bogom u njegovoj riječi


"Susret s Bogom u njegovoj riječi" ideja je vodilja za lectio divina. Stoga je taj izraz ujedno i okvirni tekst ove knjige. Knjiga je napisana za onoga koji želi započeti težak i oduševljavajući put Božje riječi koji vodi k Bogu. Knjiga je panoramska i kompletna sinteza misli koje predlažu bibličari, egzegete i duhovni učitelji o temi lectio. Kao polazište služe neke sigurne postavke. U pristupu Bibliji, "lectio divina je najbolji put, zato što je to put koji Crkva prakticira već vjekovima. To je savršeni način za - skupni i osobni - susret s Božjom riječju... Dobro prakticiranje lectio divina nije nešto što se događa samo po sebi. Valja se odgajati za lectio, budući da je važno ostvariti je u njezinom izvornom smislu". (Cesare Bissoli)

Soteriologija

6,64

Isus Osloboditelj


Pisac ove knjige svim žarom svoga duha nastoji znalački osvijetliti lik Krista osloboditelja čovječanstva. Krist nas je – u jedinstvu s Ocem i Duhom – svojim otkupiteljskim djelom, smrću i proslovom oslobodio od svakoga ropstva i omogućio da već sada započnemo slobodni život djece Božje te nam pripremio potpuno oslobođenje u vječnosti. Za ovu knjigu reče poznati slovenski teolog Strle da je najljepša te vrsti u svijetu. Bit će od pomoći ne samo studentima teologije i propovjednicima nego i svemu Božjem narodu koji želi živjeti i usavršavati svoje oslobođenje po Kristu osloboditelju.

Meditacije o pripravi na posvetu Isusu Kristu po Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 8


Sv. Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svog života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost. (Mt 1)
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.
(tekst iz Uvoda)

Pobožnost Presvetim Ranama Isusovim

7,00

Mali put br. 7


Čašćenje svetih Rana Isusovih spada među prve pobožnosti u kršćanstvu. To čašćenje je započela na Veliki petak Isusova Majka Marija. U prošlom stoljeću (1867.) ukazala se Presveta Djevica kao Majka Božja od Sedam Žalosti službenici Božjoj Mariji Marti Chambon i rekla: Prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina, kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u moje ruke... Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam, da prijeđu u moje Srce... Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla s Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za moje majčinsko Srce... Sedam je mačeva u mom Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskoga Sina po mom Srcu.
Kod mnogih Svetaca i pobožnih osoba čašćenje Rana Isusovih povezano je sa cjelovitom pobožnošću Isusovoj Muci. Brojni stigmatizirani Sveci, počevši od svetog Franje Asiškog do sluge Božjega kapucina Patra Pia, u naše dane, bili su nosioci Isusovih Rana ne kao ukrasa - nego kao znaka supatnje s Kristom, a to je vrhunsko štovanje Isusovih Rana.

Pobožnost sv. Josipu

7,00

životopis, devetnica, litanije, krunica…


Pobožnost sv. Josipu svakako spada među velike pobožnosti Katoličke Crkve, i svi vjernici bi je trebali manje ili više gajiti, a prvi, najjednostavniji i najvažniji način življenja pobožnosti je svakako molitva. Držali smo prikladnim tekstove, uglavnom svetačke, o pobožnosti sv. Josipu koje smo dugi niz godina skupljali na raznim europskim jezicima sabrati u jedan priručnik i ponuditi ih vjernicima kako bi mogli od svetaca učiti kako štovati i ljubiti Isusova poočima i Marijina zaručnika.
Svetačka tradicija i naučiteljstvo Crkve jednodušno tvrde: Poslije Majke Božje sv. Josip je najdostojniji našeg štovanja. Molimo svakodnevno sv. Josipa i iskusit ćemo njegovu blizinu i zaštitu. Na jednom druženju s mladima u Camerinu u Italiji 19.03.1991. papa Ivan Pavao II., govoreći o našoj zadaći da svakodnevno tražimo susret s Marijom i Josipom u molitvi misleći na Isusova poočima, reče: "Svakodnevno ga molim".
U apostolskoj pobudnici Otkupiteljev čuvar isti papa piše: Crkveni su Oci nadahnjujući se na samom Evanđelju već od prvih stoljeća isticali da je sveti Josip, kao što je s ljubavlju vodio brigu o Mariji i radosnim se zalaganjem posvetio odgoju Isusa Krista, tako isto čuva i štiti njegovo otajstveno tijelo, Crkvu, koje je Sveta Djevica lik i uzor.
p. Miljenko Sušac s.m.m.
(iz predgovora)

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 2


Poznato je da je sveti otac Papa Ivan Pavao II. kao mladić čitao Raspravu i da se u svom papinskom geslu “Totus Tuus – Sav tvoj” nadahnuo na Raspravi (br.216 i 233). S Papom Ivanom Pavlom II. i marijanskom enciklikom Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka, Montfort je zadobio najviše crkveno priznanje u današnje vrijeme. “ U tom smislu među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam na lik sv. Ljudevita Mariju Grigniona de Mnotforta koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti” (Redemptoris Mater br.48).
Raspravu je napisao jedan svetac, a ona je formirala druge svece. Mnogi danas u traženju smisla, okreću se prosvijetljenim učiteljima dalekog Istoka, magima, prosvijetljenim karizmatičarima, djelatnicima okultnog svijeta, ili slijede posljednju modu vremena. Montfort nam nudi jednostavni čisto evanđeoski put Isusu po Mariji. Vodi nas putem posvete i nasljedovanja Isusa i Marije. Ovaj spis govori o Mariji Majci Isusovoj ali samo zato da nas ona vodi svome Sinu Isusu Kristu i po Kristu k Ocu u Duhu Svetome. Onome koji uđe u duh posvete ona donosi mir, radost i poticaj da svjedoči za kraljevstvo Isusa Krista.

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.

Meditacije o pripravi na posvetu Isusu Kristu po Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 8


Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Moj život u Tvojim rukama

7,30

Knjiga o predanosti


Ovom knjigom autor nam poručuje da Bogu ništa ne promiče i ništa se ne događa mimo njega. Bog pretvara pustinju u rascvjetani vrt i ono što izgleda besmisleno u njemu dobiva smisao.
Ništa se ne događa mimo Božjeg plana i sve što Bog dodirne postaje dobro. Konačni je cilj svakog čovjeka počinuti u Božjem zagrljaju.
1 11 12 13 33