• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Knjige

Duhovna okrjepa

16,59

Trominutna dnevna razmatranja


Razmatranja se sastoje od nekoliko poglavlja: Tematska razmatranja, Nedjeljna razmatranja, Blagdanska i svetačka razmatranja, te Prigodna razmatranja. Dobro bi bilo, ako čitatelj Duhovne okrjepe ima više vremena, da i nakon pročitanog ramatranja u potpunoj tišini, po mogćnosti i u samoći, još neko vrijeme razmišlja i traži u pročitanom samoga sebe i promjeni svoj život.
Preporučam da se korisnik ovih Razmatranja služi tematskim razmatranjima prema interesu i potrebi za ponuđenu temu, nedjeljnim razmatranjima u pripadajuće nedjelje, blagdanskim u pripadajuće blagdane, svetačkim na pripadajuće spomendane svetih, a prigodnim razmatranjima za dotične prigode.
I na kraju kako je moj prijatelj, nakon što je pročitao Duhovnu okrjepu, zaključio: To je svjetonazor, ogledalo tebe vjernika i svećenika. A taj se svjetonazor temelji na Svetom pismu, ponajprije na Isusovu Evanđelju.
Ivan Sirovec

Kao blago

17,12

Homilije – Meditacije


Knjiga Kao blago bit će od dragocijene pomoći svima onima koji dublje žele upoznati Božju riječ i tako bolje odgovoriti na Božju poruku upućenu svakomu od nas. Isus nam poručuje da je kraljevstvo Božje kao blago. Ne tražiti to blago znači propustiti ono najvažnije u životu. Biti pripravan poput trgovca „prodati“ sve i kupiti to blago, vodi nas u neizmjernu Božju radost. To blago, taj dragocjeni biser jest sam Isus. Kad jednom okusimo tu radost, više ne možemo biti istinski sretni ako se cijelim svojim srcem ne predamo Njemu.

Disati Krista

17,25

Komentar evanđelja godina C


Zbog svojega osobita pristupa Božjoj riječi, Ermes Ronchi postao je najpoznatiji talijanski propovjednik. Njegovi komentari blagdanskih i nedjeljnih evanđelja stekli su popularnost među svim slojevima vjernika, premda bi se očekivalo da za takvim tekstovima češće posežu svećenici. Značenjem bogati i tradicijom bremeniti evanđeoski tekstovi u Ronchijevim rečenicama ne gube ništa od svoje dubine i širine. Ronchijeve su riječi pitke, bliske, razumljive, neopterećene i prisne. Potrebne. Tako najprije dođu umu i najbliže srcu: susreću se s Onim koji im progovara iz biblijskih redaka; govori slabima i potrebitima, onima koji su još na putu - svima žednima Riječi. "Stalno dišite Krista!" - ponavljao je sv. Antun Pustinjak svojim učenicima. Disati Krista - znači primati Riječ Života koja je Tijelom postala. Disati Krista - živjeti Krista: živjeti život u punini! Ova je knjiga poslastica onima koje se žele pripremiti za nedjeljno bogoslužje i onima koji vole osluškivati odjeke evanđeoskoga teksta u nedjeljnim popodnevima ili danima do iduće nedjelje.

Abeceda života

17,25

Komentar evanđelja godina B


Ovo nije klasičan komentar nedjeljnih propovijedi. Ovdje nećete naći egzegetske analize, duboka teološka promišljanja, ova knjiga nije namijenjena stručnjacima. Autor nam, na sebi karakterističan način, približava živu Riječ koja gori, dira, pogađa i ostavlja traga. Stoga ovu knjigu toplo preporučamo svima onima koji su žedni punine, potrebiti dodira, puni rana i strahova... jer Riječ govori, dira i liječi svakoga tko njoj povjeruje. Ne bojte se, nije teško, otvorite svoje srce i pustite da vas napuni, ohrabri i povede. Put je dug i naporan, ali sa spoznajom da nismo sami, da je On dio našega hoda i naše patnje sve poprima drugačiji ton.

Sotonska gripa

17,90

Pandemija laži


Knjiga Sotonska gripa – pandemija laži razotkriva svjetsko, ali i domaće stanje sotonskog djelovanja na mnogim razinama naše uljudbe. Globalizacija zla žestoko udara po vrednotama života: odgoju, obitelji; kao i vjerskom, kulturnom, i nacionalnom identitetu. Ova je sotonska gripa zahvatila današnje društvo, i čovjeka, koji je nasjeo na lažna obećanja i ponude sotonskih „kadeta“, što su zauzeli najvažnije i najmoćnije fotelje na svim svjetskim razinama. Knjiga je svojevrsni mali leksikon, koji valja pročitati da bi se razumjelo vrijeme u kojem živimo. Ona je danas vrlo aktualna i intrigantna; u njoj nas autor upoznaje s raznim pojavama u društvu kroz povijest, pa sve do danas. Objašnjava okultizam, ezoterizam, hermetizam, gnosticizam, sotonizam, spiritizam, magiju i vještičarstvo, kao i razna tajna društva, kao što su: slobodni zidari-Masoni, Rozenkrojceri, Templari, Komitet 300, vladari iz sjene, razne sekte i pokreti te još mnogo toga.
Propast čovjeka i ljudskoga roda doći će onda kada đavao više neće trčati za čovjekom, nego će čovjek trčati za đavlom. (Platon)

Evo me, mene pošalji!

17,90

Služenje laika u Crkvi kao svjedočanstvo vjere…


Iako velika većina vjernika pripada staležu laika, koje često zovemo i „običnim vjernicima“ ili pukom ipak se o ulozi laika u Crkvi redovito rijetko govori, te ova knjiga želi kroz nekoliko cjelina promotriti upravo njihovu ulogu i one službe, koje im Crkva povjerava. Laici u Crkvi imaju jednako važnu ulogu kao i zaređeni, jer ako nema vjernika, koji će se okupljati u zajednicu, nema ni same zajednice. Stoga biblijsko poglavlje započinje od Adama, kako bi posvijestilo svima nama da je već biti čovjek zadaća, koju primamo od samoga Boga Stvoritelja te nas vodi kroz Stari i Novi zavjet donoseći nam važne crte za život u staležu laika.
Druga cjelina je nauk Drugog vatikanskog sabora o laicima, koji dobivaju novu, značajnu ulogu, što je usko povezano i sa cjelinom Crkvenoga prava i ustroja Crkve, koji danas bez laika ne može. Ovaj teoretski dio je upotpunjen kratkim praktičnim pregledom najvažnijih službi, koje danas preuzimaju vjernici, koji nisu primili sakrament svetoga reda, ali i kroz mnoštvo primjera iz prakse nas poučava o tome kako još bolje možemo služiti i surađivati s drugima.
Ova knjiga namjenjena je svima onima, koji se ne zadovoljavaju time da u Crkvi budu pasivni i nezainteresirani, ali želi i svima nama dozvati u pamet važnost i dostojanstvo uloge, koju smo u krštenju primili, kada smo postali članovi i udovi Crkve. Ova knjiga nas želi učvrstiti u vjeri i poučiti još plodonosnijem životu kao vjernici i suradnici u svojim vjerničkim zajednicama, te nas potiče da uvijek iznova dozivamo i štitimo dostojanstvo i vrijednost svakoga čovjeka kao Božjeg ljubljenog stvorenja.

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Gospa Kibeška

17,92

Marija govori svijetu iz srca Afrike


Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, a isto se dogodilo i vidiocima na ostalim mjestima ukazanja kao što su Fatima i Lurd. No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima. Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.
Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo. Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog krvoprolića i masovnog ubijanja. Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.
1 22 23 24 33