Knjige

Sotonska gripa

17,90

Pandemija laži


Knjiga Sotonska gripa – pandemija laži razotkriva svjetsko, ali i domaće stanje sotonskog djelovanja na mnogim razinama naše uljudbe. Globalizacija zla žestoko udara po vrednotama života: odgoju, obitelji; kao i vjerskom, kulturnom, i nacionalnom identitetu. Ova je sotonska gripa zahvatila današnje društvo, i čovjeka, koji je nasjeo na lažna obećanja i ponude sotonskih „kadeta“, što su zauzeli najvažnije i najmoćnije fotelje na svim svjetskim razinama. Knjiga je svojevrsni mali leksikon, koji valja pročitati da bi se razumjelo vrijeme u kojem živimo. Ona je danas vrlo aktualna i intrigantna; u njoj nas autor upoznaje s raznim pojavama u društvu kroz povijest, pa sve do danas. Objašnjava okultizam, ezoterizam, hermetizam, gnosticizam, sotonizam, spiritizam, magiju i vještičarstvo, kao i razna tajna društva, kao što su: slobodni zidari-Masoni, Rozenkrojceri, Templari, Komitet 300, vladari iz sjene, razne sekte i pokreti te još mnogo toga.
Propast čovjeka i ljudskoga roda doći će onda kada đavao više neće trčati za čovjekom, nego će čovjek trčati za đavlom. (Platon)

Ispovijed

5,97

Sakrament oproštenja


Ispovijed je ustanovljena na sam dan Uskrsa. Ona je skupocjeni uskrsni dar koji Isus daj svojoj Crkvi. Činenica da se sve rjeđe ispovijedamo, ne znači da čovjek više ne griješi. Razlog leži u tome što dovoljno ne shvaćamo koje smo bogatstvo dobili u ovom sakramentu. Ima mnogo naznaka da je ispovijed u nekim kršćanskim krugovima zadnjih nekoliko desetljeća otkrivena.
U ovoj knjizi Ispovijed, sakrament oproštenja, Wilfrid stinissen odgovara na uobičajene primjedbe protiv osobne ispovijedi i pokazuje kako se čovjek iskrenim i poniznim pokajanjem vraća Gospodinu koji ga susreće još poniznijim milosrđem.

Molitva

9,95

Njezina ljepota i raskošnost


Molitva je duboka ljudska potreba. Sve što je ljudsko teži razvijanju i produbljivanju. Želimo dalje, dublje, tamo gdje je zrak čišći za disanje i pogled za naše oči ljepši.
Na uobičajeno jednostavan i ujedno dubok način, uvodi nas karmelićanin Wilfrid Stinissen dublje u svijet molitve koji je istovremeno hod s Bogom i putovanje k Njemu. Ovdje pronalazimo teološki temelj molitve. Predaje nam ono što je i sam naučio i što su mu drugi suputnici na tom putu govorili o putovanju dublje u ljepotu molitve.
Nismo li usmjereni prema Bogu, onda nam nedostaju prava srž bivstvovanja.
Molitva je više od mirnog sjedenja ili osobnog razgovora s Bogom. Molitva je životni stav, sveobuhvatno zajedništvo s Bogom.
Knjiga je za početnike u molitvi i za one koji su na tom putu poodmakli.

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 2


Poznato je da je sveti otac Papa Ivan Pavao II. kao mladić čitao Raspravu i da se u svom papinskom geslu “Totus Tuus – Sav tvoj” nadahnuo na Raspravi (br.216 i 233). S Papom Ivanom Pavlom II. i marijanskom enciklikom Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka, Montfort je zadobio najviše crkveno priznanje u današnje vrijeme. “ U tom smislu među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam na lik sv. Ljudevita Mariju Grigniona de Mnotforta koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti” (Redemptoris Mater br.48).
Raspravu je napisao jedan svetac, a ona je formirala druge svece. Mnogi danas u traženju smisla, okreću se prosvijetljenim učiteljima dalekog Istoka, magima, prosvijetljenim karizmatičarima, djelatnicima okultnog svijeta, ili slijede posljednju modu vremena. Montfort nam nudi jednostavni čisto evanđeoski put Isusu po Mariji. Vodi nas putem posvete i nasljedovanja Isusa i Marije. Ovaj spis govori o Mariji Majci Isusovoj ali samo zato da nas ona vodi svome Sinu Isusu Kristu i po Kristu k Ocu u Duhu Svetome. Onome koji uđe u duh posvete ona donosi mir, radost i poticaj da svjedoči za kraljevstvo Isusa Krista.

Riječ ti je blizu

9,16

O duhovnom čitanju Biblije


Knjiga Riječ ti je blizu želi nas potaknuti na čitanje Biblije kako bismo bolje upoznali i odgovorili na Božju poruku upućenu svakom od nas.
Biblija je temeljna knjiga kršćanstva, no ona nije knjiga kao sve druge knjige, ona je knjiga o životu s Bogom u kojoj Bog neprestano poziva čovjeka na zajedništvo s njim.
Autor govori o Bibliji kao knjizi života i želi da nam Božja riječ bude kao putokaz, svjetlo i hrana na životnome putu. Bog je Riječ. Zato Riječ odzvanja u svemu što je stvorio. Ova knjiga može biti od dragocijene pomoći svima onima koji žele čitati i proučavati Sveto pismo.
Wilfrid Stinissen je svećenik, redovnik karmelićanin i pisac. Napisao je više od 25 knjiga, koje su prevedene na brojne jezike. Stinissenove riječi odzvanjaju jasnoćom kojoj je teško naći pramca među duhovnim piscima. Iz njegovih tekstova iščitavamo njegovu zaljubljenost u zadivljujući duhovni svijet koji nam Bog otvara u Bibliji.

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

…kao rčući lav…

19,24

Zlo opsjeda Božji narod (svezak 1.)


Ova je knjiga plod dugotrajnih i temeljitih istraživanja začuđujućeg svijeta okultnog, ezoterije, magije i vještičarstva. Vođen dubokom mudrošću autora, čitatelj otkriva da taj svijet nije tako daleko od sotonizma kako bi mnogi htjeli vjerovati, i da je mnogo rasprostranjeniji nego što se misli, te nije tako rascjepkan kako se čini na prvi pogled, nego je sastavljen od jednoga iznimno ujedinjenog i izvanredno povezanog korpusa. Nije riječ samo o šarlatanstvu i nepoštenom oportunizmu koji žele prevariti neuke. Autor je otkrio da u tome ima mnogo više. Otkrio je istinu o onome što tvrdi sveti Augustin: „Mnoštvo bezbožnika čini đavolje tijelo čiji je poglavica sam đavao. To mnoštvo čine nadasve oni koji su pali kao s nebesa, odvajajući se od Krista i Crkve. Lucifera, sina Zorina koji je pao, možemo vidjeti u četi onih koji su otpali od Krista i Crkve.” Svijet ezoterije, magije i vještičarstva čini upravo „četa onih koji su otpali od Krista i Crkve” i čini se da su svi njihovi napori usmjereni istom cilju – postići da što više ljudi nasljeduje njihov pad. Kako bi na neki način pridonio zaustavljanju te prijevare, autor je danomice radio na sastavljanju ovih stranica. Tarcisio Mezzetti rođen je 1931. godine na obalama Trasimena. Diplomirao je farmaciju na Sveučilištu u Perugi 1957. godine. Poslije jednog razdoblja istraživanja pri Mount Sinai Hospital u New Yorku, postao je profesor suradnik toksikološke kemije na Sveučilištu u Perugi. Godine 1976. doživio je duboko obraćenje, a 1977. osnovao „Zajednice Magnificat!” koje su raširene po cijeloj Italiji. Istodobno je započeo velikodušnu aktivnost evangelizacije. Upravo ga je ta aktivnost navela da spozna velike nesuglasice i raširene opasnosti za vjeru koje muče narod Božji, a protiv kojih se on žestoko borio. Njegove brojne publikacije svjedoče o njegovoj ljubavi prema Božjoj Riječi i njegovu daru evangelizacije. Preminuo je u ožujku ove godine, 2016.
1 4 5 6 33