Duhovnost

Godina s Padre Pijom

14,90

365 misli, životopis, molitve


Knjiga Godina s Padre Pijom želi brojnim čitateljima ponuditi suvremeni model kršćanskoga življenja, kao što je bio onaj našega sveca iz Gargana, u kojega je Božja mudrost ulila jedinstvene darove, potvrđene nadasve osobitim znakovima, koji su od njega učinili posve jedinstven lik. Svetost njegova života danas nam je jasnija zahvaljujući i njegovim pismima, neiscrpivu mudrosnu blagu.
Spisi Padre Pija odišu dahom Duha Svetoga. Onima koji ih žele razmatrati, nudi se izvjesnost da će biti vođeni sigurnom rukom. Ovaj je svetac iz Gargana, nositelj stigmi, napisao: “Ja u svome životu nikada nisam učio radi stjecanja kulture, već radi života.”
Životna mudrost ovoga sveca prožeta je konkretnošću, kakva nam je svima potrebna.

Filotea

14,90

Uvod u pobožni život


U vrijeme kada je živio i djelovao Franjo Saleški (1567. - 1622.), bio je snažno naglašen monaški i redovnički ideal, pa se mogao steći dojam da se svetost i savršenost mogu steći jedino u samostanu. Prema Franji Saleškom, prava pobožnost mora biti moguća na svkom mjestu, u svakom zvanju: "Pobožnost se mora očitovati na razliite načine i drukčije kod čovjeka na visokom položaju, a drukčije kod nadničara, drukčije kod kneza, drukčije kod podanika, drukčije kod djevojke, drukčije kod žene ili udovice. Bilo bi neprikladno da biskup živi kao pustinjak, da plemići žive kao kartuzijanci ili ako bi trgovac čitave dane htio provoditi u crkvi."
Svatko od nas, uči Franjo Saleški, treba živjeti cjelovito svoju vjeru tamo gdje se nalazi. "Moj se duh drži naputka da ne sijemo na polju svog susjeda, ma kako ono bilo lijepo, ako trebamo sijati na svojem. Opasno je imati srce na jednom mjestu, a svoju zadaću na drugom."
U svojoj "Filotei" obraća se Saleški prije svega onima koji žive u svijetu, u obiteljima, u jurnjavi poslova i života i zato misle da im je svetost nedostupna. Ali Svetac piše: "I kad bi se nalazio usred ljudske vreve, opet bih mogao biti sam sa svojim Bogom." Pobožnost u svijetu zaslužnija je nego bijeg od svijeta, ali treba je prilagoditi snazi, prilikama i dužnostima svakog pojedinca.

U Tvojoj prisutnosti – za njega

14,60

Uživaj mir u Njegovoj prisutnosti


Knjiga nas uvodi u iskustvo prisnoga, osobnoga poznavanja Boga. Iz toga iskustva proistječe život koji možemo zvati životom u izobilju. Taj život ne ovisi ni o kakvim životnim okolnostima nego isključivo o našemu osobnom odnosu s Bogom. Najveća je vrijednost ovog djela to što čitatelja uvodi u svijet razmatranja na vrlo jednostavan način – u molitvu koja je nužna da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obraćenje srca i ojača volja da se slijedi Krista (v. KKC 2705-2708; KKC 2655, 2688). On je neprestano prisutan a mi smo kada to svjesno želimo biti. Ova je knjiga tu želju probudila u milijunima ljudi.

Povijest jedne duše

13,80

Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa


Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«

Hodočašće – Putovanje prema Svetome

13,27

Teologija i pastoral svetog putovanja


U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti, te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća.
Prof. dr. sc. Josip Šimunović

P.S. Ljubav ili ništa

13,27

Duhovne misli vjere i ljubavi


Knjiga nadahnutih misli vjere i ljubavi vjeroučitelja Miljenka Grubeše "P. S. Ljubav ili ništa" objavljena je u izdanju "Glasa Koncila". Nastala je kao plod autorovih osobnih duhovnih iskustava, a progovara o iskonskim životnim i vjerskim temama koje zaokupljaju svakog kršćanina: Bog, čovjek, ljubav, zakon, grijeh i ljubav, vjera, istina, lažna vjera i nevjera, duh, ljudski osjećaji, zlo i zloduh, religija, egoizam, žrtva, Isus.
Poticajne misli, pisane u kratkoj formi, kao natuknice, jednostavna stila i rječnika, prava su "duhovna hrana" za suvremenog čitatelja koji nerijetko nema dovoljno vremena za čitanje. Sažete, ali sadržajne, pružit će nadahnuće za svakodnevno razmatranje, meditaciju, ali i življenje djelatne ljubavi.

Želim da živiš

13,27

(možda bi ti Isus baš ovako govorio)


Knjiga je idealan poklon za nekoga tko se nalazi pred opasnošću neposredne smrti zbog teške bolesti ili starosti, no jednako tako može biti korisna i drugima koji žele produbiti svoj odnos s Bogom.
Bog se sigurno ‘želi aktivno uključiti’ – želi utješiti, ohrabriti, oprostiti; želi dati smisao ljudskoj patnji i, konačno, želi ozdraviti mnoge od onih kojima medicina više ne može pomoći.
Knjiga je koncipirana tako da čitatelja kroz čitanje, slušanje i razmatranje privoli da dopusti Bogu da mu mijenja srce, srce koje tako često zbog zatvorenosti uzrokovane osobnim nepoznavanjem Boga i strahom od smrti ne može primiti ono što mu Bog hoće i može dati.

Grešnicima ulaz dopušten

13,27

Ili: kako do savršenog zdravlja u samo nekoliko stotina koraka!!!


Pred vama je još jedna knjiga našega najpoznatijeg abbe provincijal(c)a (čitaj engelski, bosanski, diplomatski i kako god hoćeš). Kad mi je predložio izdavanje knjige s ovakvim naslovom, pomislio sam: „Ovo će biti totalni izdavački neuspjeh. To će kupiti samo oni koji po dobru poznaju našega karizmatskog barda”. Znao je i on da neće ići lako pa mi je odmah predložio molitvenu, i svaku drugu dobro nadošlu pomoć. Naime, danas je u Hrvatskoj teško pronaći čovjeka koji se smatra grešnikom, i kojeg bi ovakav naslov privukao. Istina, ima ih nekolicina među nama, terenskim navjestiteljima evanđelja i nekoliko među onima koji su iznenada dobili neku neizlječivu boleštinu pa su shvatili da im nije pametno i dalje glumiti pravednike. Pater Marko je majstor navlačenja pravednikā na tanak led, pa ako se ti, čitatelju, smatraš pravednikom i ovu si knjigu uzeo u ruke slučajno, pazi dobro da ne potoneš, jer ako padneš na dno, mogao bi se veoma iznenaditi kad ondje pronađeš neke poznate navjestiteljske face koje na križ Isusa Krista gledaju iz perspektive grešnika. Bilo kako bilo, zahvalan sam Bogu na pateru Marku, jer je silno obogatio ovo naše navjestiteljsko književnovanje i prilično sam siguran da će se njegove knjige čitati dokle god na ovome svijetu bude grešnika i pravednika. Šalu na stranu, ovo je vrlo korisna knjiga. Nasmijat će vas te vam koristiti još višestruko. Zasigurno će mnogima spasiti život – nekima čak i onaj vječni. Amen!

Čovjek koji je pušio Bibliju

13,27

Potresna životna ispovijest bivšeg robijaša


Život Wilhelma Buntza bio je jedan veliki test izdržljivosti: kao dojenče rođena ga je majka napustila, a otac ga je otpremio u dom. Kao mladić skrivio je smrt jednog čovjeka. Maloljetnički zatvor, sudnica, uvjetna kazna – to je bio uobičajeni životni ritam.
Buntz u samici poseže za Biblijom. Nakon što bi pročitao jednu stranicu, istrgnuo bi je iz korica i smotao si cigaretu. To je radio sve dok nije došao do Novog Zavjeta, kada ga je ono što je pročitao pogodilo ravno u srce. Bog nam kaže: Vjeran sam poput ljubećeg Oca. Pitajući se je li to moguće, Wilhelm se odvažio na prvi korak u sasvim novom smjeru…
Obično priželjkujemo da nam se Božja Riječ spusti iz glave u srce. Ovom se čovjeku spustila iz pluća u srce – doslovno!
Wilhelm je do mirovine u listopadu 2017. radio u Domu za slijepe u Freiburgu kao socijalni radnik. Oženjen je i otac je dvojice sinova. Ovaj bivši robijaš danas živi prema motu: „Hajdemo opustošiti Pakao i naseliti Nebo!“
Predgovor za hrvatsko izdanje napisao je fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Sveti Šarbel

13,01

Svetac vjere, nade i mira


Sveti Šarbel postaje sve više svetac cijeloga svijeta. Ovaj redovnik pustinjak libanonskog maronitskog reda veliki je čudotvorac, zagovornik u bolesti i svim životnim potrebama. Uzor je herojske vjere, ljubavi i poslušnosti, svetac nade i mira.
„Oče, ovdje sam s Tobom na Kalvariji. Ja, samo siromašan redovnik, plijen sam iskušenja, poput svih ljudi. No, Gospodine, kada se oslonim na Tebe, čak i ako drhtim, osjećam se manje osamljen i mnogo jači. Obnavljam svoje obećanje da ću izgarati u Tebi svakoga dana. Ovdje, na Kalvariji, gdje si me Ti pozvao. Želim ostati krepak i živ s Tobom i po Tebi, i živjeti Tvoje otajstvo otkupljenja po kojemu nastavljaš spašavati ovaj svijet.”… …„Ako želiš naći puninu, moraš sve ostaviti za sobom”. „Bog govori duhu u tišini”.
Visine je moguće dosegnuti samo u tišini, u jasnoći nutarnje vizije i u diskretnom pomaku skrivenih pobjeda, kada ljubav dođe i dotakne srce. Istinski snažne sile jesu tihe sile.

Zaljubljeni kapelan

13,00

Pripovijesti za vele i male


Pater Tonči Trstenjak već jedno desetljeće piše kratke priče za mjesečnik Glasnik Srca Isusova i Marijina. U biblioteci „Zrno“ Kršćanske sadašnjosti 2013. godine objavljena mu je zbirka „Božićna pomoranča – priče jednog svećenika“. Njegove su priče satkane od onoga što je doživio i proživio čovjek bogat pastoralnim iskustvom i svakovrsnim događajima u tijeku 75-godišnjeg života i rada.
Nakana autora nije bila napisati priče za zabavu, nego nastojati da se u njima osjeti odsjaj življenja evanđelja u svakidašnjim životnim prilikama naših suvremenika. One nam također omogućuju da kroz odškrinuta vrata uđemo u svijet i živote ljudi očima i srcem svećenika koji već pola stoljeća obavlja zahtjevnu zadaću propovijedanja evanđelja. Literarnim oblikom priče autor evanđeosku poruku prilagođuje suvremenom čitatelju, budi u njemu osjećaje i potiče ga na razmišljanje.

Sveti Josemaria Escriva de Balaguer

12,61

Bilješke o životu utemeljitelja Opus Deia


Čitatelju u ruke stavljam skicu, dojmove koji odgovaraju povijesnoj istini i temelje se na činjenicama koje nisu strogo kronološki poredane. Događaji i spisi iz raznih godina slobodno su povezani kako bi ocrtali osobu Utemeljitelja Opusa Dei i obradili ono što je osobito važno. Možda će ovi navodi poslužiti nekomu da nanovo razmišlja o pročitanim događajima te posegne za spisima Utemeljitelja Opusa Dei i razmatra ih. U tom bi slučaju svrha ove knjige bila postignuta, tj. osoba svetog Josemarije bila bi bolje upoznata.
Salvador Bernal

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.
1 3 4 5 10