Duhovnost

Sveti Josemaria Escriva de Balaguer

12,61

Bilješke o životu utemeljitelja Opus Deia


Čitatelju u ruke stavljam skicu, dojmove koji odgovaraju povijesnoj istini i temelje se na činjenicama koje nisu strogo kronološki poredane. Događaji i spisi iz raznih godina slobodno su povezani kako bi ocrtali osobu Utemeljitelja Opusa Dei i obradili ono što je osobito važno. Možda će ovi navodi poslužiti nekomu da nanovo razmišlja o pročitanim događajima te posegne za spisima Utemeljitelja Opusa Dei i razmatra ih. U tom bi slučaju svrha ove knjige bila postignuta, tj. osoba svetog Josemarije bila bi bolje upoznata.
Salvador Bernal

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

Hvalospjev Duha

12,00

Razmišljanja o himnu O dođi Stvorče


Otac Raniero Cantalamessa je franjevac-kapucin, rodom iz provincije Ascoli Piceno, u Italiji. Doktorirao je iz teologije i klasične književnosti. Predaje kao redoviti profesor povijesti starokršćanske književnosti na Katoličkom sveučilištu u Milanu i član je Međunarodne teološke komisije. Godine 1980. napušta profesorsku katedru da bi se mogao posve posvetiti propovijedanju Evanđelja u Italiji i širom katoličkog svijeta, s posebnom ekumenskom osjetljivošću. Od 1980. ujedno vodi program religiozne kulture "Settimo Giorno" (Sedmi dan, tj. Dan Gospodnji).
Poznat je u katoličkom svijetu po brojnim teološko-duhovnim knjigama, od kojih su neke prevedene i na hrvatski. Od njih spominjemo slijedeće prijevode: Duh Sveti u Isusovu životu (Jelsa 1984), Euharistija naše posvećenje (Jelsa 1988), Kliči, Kćeri Sionska (Jelsa 1991), Otajstvo Isusova propovijedanja (Jelsa 1994), Vazmeno otajstvo (Jelsa 1994), Otajstvo Duhova (Jelsa 1994). Od djela na talijanskom navodimo: Uspon na brdo Sinaj (Citta Nuova 1996), Marija ogledalo Crkve (Ancora 1990), Isus Krist Svetac Božji (Ediz. Paoline 1990), Pasha u prvotnoj Crkvi (SEI1978), Pasha našega spasenja (Marietti 1997), Mi propovijedamo Krista raspetoga (Ancora 1995), Život u Kristu (Ancora 1997), i dr.
Ova razmišljanja o Duhu Svetomu očituju nam žar Duha koji Pisca nosi i plamen kojim njegovo srce "gori" kada govori o Spasitelju i Duhu koji nam otkriva otajstva spasenja. Jer - "Duh će vas uvesti u svu istinu", reče Spasitelj (usp. Iv 16,13).

Razmatranje

11,95

Svezak prvi


Autor ove knjige čitatelju pruža priliku da doživi jedno duboko duhovno iskustvo mističnog karaktera, proživljenog kroz boli i teškoće prouzročene osvetom nekadašnjeg poslovnog partnera iz Kolumbije koja se temelji na događajima iz njegova prijašnjeg života, i koja je rezultirala njegovim strahotnim iskustvom boravka u zatvoru u Kaliforniji, u SAD-u, u trajanju od sedam mjeseci.
Unatoč agresivnom životinjskom bijesu čovjeka koji odlučuje poravnati račune sa svojim bližnjim, u toj se epizodi autorova života Gospodin Isus proslavlja na izvanredan način i preobražava tu bolnu kušnju u riznicu pouka koje izlaze na vidjelo objavljivanjem ovoga prvog sveska Meditacija. Ovo djelo ide mnogo dalje od pukog opisa boravka u zatvoru, ono duboko uranja u neistraživ i neizreciv Božji ocean. Jednostavnim jezikom poziva nas da poslušamo glas Božanskog Učitelja dok se obraća svomu sluzi u trenutku kušnje i patnje. Poziva nas da razmatramo, razmišljamo i opraštamo. Nadahnjuje nas i uči da sačuvamo nadu u ovome vremenu tmine.

Svaka je duša poseban svijet

11,95

O Faustini, faustinkama, vlč. Sopoćku i rasipnoj djeci


„Svaka je duša poseban svijet. Bog prebiva u dušama na različite načine, za nas ponekad nerazumljive i neshvatljive.“ (Dnevnik sv. Faustine Kowalske, 568)
Na stranicama ovog djela otkrivamo pravo lice sv. Faustine i mnoge druge i drugačije verzije dimenzija njezine osobnosti i duha. Tko još uvijek ne zna za ovu „tajnicu Božjeg milosrđa“ – kako ju je sâm Isus nazivao – trebao bi zapravo početi s ovom knjigom. U Poljskoj je godinama bila jedna od najčitanijih knjiga i zaista mi je neopisivo drago da je konačno došlo vrijeme da je i naš narod može čitati na svojem jeziku.
Dopustimo da nas ova tako divna knjiga podigne u našim malaksalostima, izvuče iz naših tjeskoba, razveseli Božjom ljubavlju! Vidjet ćete, ovo će vam posebno štivo vratiti vjeru, vratiti osmjeh na lice i obnoviti pouzdanje u Gospodina i povjerenje u njegove, često čudnovate, putove! Isuse, uzdam se u Tebe!
Fr. Marko K. Glogović, OSPPE

Putokaz za nebo

11,95

Za prave muškarce katolike


Kada krenemo na put, važno je znati kamo idemo i koji je najbolji put da onamo stignemo. Današnji svijet nimalo ne pomaže muškarcima da ostanu na tome uskom putu koji vodi u nebo. Randy Hain katoličkim muškarcima nudi izvrsne poticaje kako da se kroz izazove suvremene kulture probiju do svojega konačnog cilja. Riječ je o iskrenim i konkretnim savjetima koji se odnose na primjenu kršćanskih načela u obiteljskome i poslovnom okruženju. Autor je uspio na besprijekoran način mudrost Crkve pretočiti u praktične savjete koji osvjetljuju stazu kojom katolički muškarci kroče na svojem hodočašću u nebo. Svaki katolik zauzet oko svetosti ne bi trebao kretati na put bez ovakva putokaza. – Samuel J. Aquila, denverski nadbiskup
Putokaz za nebo nadahnut će i obogatiti zdravorazumskim promišljanjem svakog čitatelja. Naime ovu bi knjigu trebao pročitati svaki suprug, otac, brat i sin. Potaknut će vas na raspravu, na razmišljanje, te će mnoge muškarce koji žive u ovoj našoj modernoj divljini usmjeriti prema dubljem molitvenom životu. Izazov je pred vama, budite spremni mijenjati svoj život. Randy Hain nam je ovom knjigom dao velik dar.
– Greg Kandra, đakon Biskupije Brooklyn, novinar, pisac, producent i urednik Catholic Near East Welfare Associationa

Apokalipsa

11,81

Upozorenje, ufanje i utjeha


Ova je knjiga poziv na buđenje. Neizmjerno je aktualna za naše vrijeme. Čitav niz gledišta, koja odjekuju riječima Krista, Svetoga Pisma, Crkvenih otaca, kao i suvremenih pisaca poput Lewisa, Chestertona, Tolkiena, Ratzingera, Ivana Pavla II., Majke Terezije, Christophera Dawsona, Josefa Piepera, kardinala Newmana te Katekizma Katoličke Crkve, združen je u skladni zbor koji nam poručuje kako sjedimo na rubu ponora koji uopće ne vidimo, ili smo ga zamaskirali.
dr. Peter Kreeft

Čeznem za susretom u Tvojoj ljepoti

11,81

Komentar pjesme “Duhovni spjev” sv. Ivana od Križa


U ovom djelu Wilfrid Stinissen komentira Duhovni spjev sv. Ivana od Križa. Jednom je sv. Ivan od Križa pitao s. Francisku od Majke Božje - kako moli? Ona odgovori: "Moja molitva se sastoji od promatranja Božje ljepote. Tako sam radosna što je On tako lijep..." Ivana je odgovor toliko oduševio da je izrekao prekrasne misli o Božjoj ljepoti. Možemo li Bogu reći ono što dvoje zaljubljenih kažu jedno drugom: Ti si moje blago, Ti si moja radost, Ti si moje sve?
Postoji li žar u našoj ljubavi prema Bogu, postoji li ta ljubav kao strast? Ili smo zadovoljni time da nekako živimo prema deset Božjih zapovijedi, pri čemu zaboravljamo upravo prvu zapovijed koja nam kaže da Boga trebamo ljubiti svom svojom snagom? Mistici nas mogu naučiti što to znači uistinu ljubiti Boga.

Neopterećen prtljagom

11,28

Anthony de Mello – Duhovna oporuka


Kada sam u travnju 1987. čuo za smrt Anthonya de Mella, upravo je prošlo mjesec i pol dana od našeg susreta na njegovom posljednjem seminaru. Duboko potresen tom viješću ili možda upravo stoga, sjeo sam za svoj pisaći stroj, prikupio sve svoje bilješke s tog seminara i zapisao ono što bi bila duhovna oporuka Anthonya de Mella. Ostvarenje te nakane zbog njegove je prerane smrti uistinu postalo duhovnom oporukom osobe koja je svojim knjigama, prevedena na mnoge jezike, izvršila veliki utjecaj na mnoge ljude diljem svijeta i pomogla im na njihovom duhovnom putu. Iznimno iskustvo Tonyeva posljednjeg seminara sabrano je u ovoj knjizi koja čitatelju pruža ne samo uvid u ono što je radio nego i u dubinu i bogatstvo njegove osobnosti, kao i neke pojedinosti iz njegova života.
Carlos G. Valles

Novo vino

11,28

O plodovima Duha


Plodove Duha trebamo razlikovati od sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Ovi darovi čine čovjeka voljnim i sklonim da sluša pozive Duha svetoga. Svi su kršćani dobili darove Duha Svetoga, ali samo kod onih koji spremno slušaju poticaje Duha sazrijevaju plodovi.
U ovoj knjizi, koja je potpuno izvađena i iscijeđena iz kršćanske mistike, susrećemo nama upućen govor koji oslobađa.

Čudom živ

10,62

577 dana u rukama isilovaca


Don Tom Uzhunnalil zaista je čudom živ. Isilovci su u napadu na hospicij u Jemenu gdje je don Tom služio kao misionar ubili šesnaestero ljudi. Jedino su indijskoga salezijanca odlučili ostaviti na životu. Ovo je njegova priča o 557 dana provedenih u zatočeništvu i konačnom oslobođenju. Događaj koji su pratili mediji diljem svijeta. Nevjerojatno svjedočanstvo o odnosu Boga i čovjeka koje nam pokazuje ljudsku malenost i Božju veličinu i snagu. Priča koja donosi potpuno drugačiju stvarnost od naše uobičajene svakodnevice. Iskustvo koje će svakoga obogatiti vjerom u živoga Boga i zahvalnošću za darovani život.

Jao, jao Babilon je pao

10,62

(a ti ne moraš ako nećeš!)


Danas su svi prepuni pitanja, ne mogu svima osobno odgovoriti. Zato se u knjigama trudim dotaknuti životne teme koje zanimaju i (ne)vjernike i mene. „Babilon” je moj najbolji i najosobniji i najkontroverzniji uradak dosad! Ovom knjigom dajem slavu Isusu Kristu koji me spasio od pakla i koji me neizrecivo ljubi. Njome podržavam sve borce u rovovima života, blagoslivljajući one koji se ne boje biti ranjeni, da bi ih Liječnik s nebesa uistinu i ultimativno izliječio. Obraćenje je užasna bol, grozna, ali je ujedno i jedini pravi lijek.

Iznad tebe zora sviće

10,62

(spasi dušu svoju, dok još možeš)


Autora knjige (oh, koje li sreće!) poznajem od malih nogu, rado se prisjećam kako je već s dvije godine zajedno s majkom ljupko pjevušio: »Da sam ptica i da imam krila, ja bi cijelu Bosnu preletila«, blaženo mašući tananim ručicama i gledajući u nebo iznad Zagreba, praveći se da nije u Zagrebu. Neobično sam počašćen mogućnošću da iskažem svoju najdublju zanesenost ovim sub-literarnim književnim uratkom, bez obzira na poneke minorne dvojbe koje su gotovo kolonoskopskom preciznošću penetrirale u moje biće dok sam u pustim insomnijama meditirao nad emocijama teksta, otkrivajući jednu za drugom sivu nijansu te tankoćutne duše što se prelijeva duhovnim prostorom u svojoj kadšto bolnoj, kadšto euforičnoj melankoliji. Taj šarmantan, bezbolan sarkazam i biorazgradiv cinizam, taj veleistančan humor, ta tek fragmentarno naznačena sjeta, pa opet energično izražena kritika postegzistencijalne Istine u troznačnim argumentima humanoidnosti, što ostade još u naznakama nekim u ovo praskozorje Ništavila… Nevjerojatno! Toliko iznutra poetski turbulentno, koliko benigno neurotično izvana. Čudesno animirajući nimalo kolokvijalno opisuje mikrosvijet u svijetu, emocionalni kolorizam i duhovnu dualnost patnje u samoj jezgri patnji, neizrecivi smisao u varijablama besmislenosti, suspektnu oazu u pustinji i sve to vice versa. Toliko srčano, eruptivno, abdominalno temperaturno, da djeluje nestvarno. Koja šteta da će sasvim sigurno tek posthumno biti počašćen nazivom nekoga perifernog trga, prekrivena mnogom nekošenom travom za nuždu doga, terijera, labradora, negdje tamo u negdašnjoj Federaciji. Sit transit gloria mundi! Ali dragi nam autor ne posustaje, dok u njemu hipertenzija bije. Čitajmo, dok nam oči mogu izdržati svjetlost velebne slike nedostižnih krajolika duha. Razmatrajmo, dok nam srce smjelo ne obavi naporan put do peta i natrag. Djelujmo, dok još nismo čipirani u zdrav mozak. Dok ne podlegnemo pansvjetskoj urtikarniji uzrokovanoj klerikalnim modernizmom. Dijelimo se stečenom mudrošću toga premilog pisca, nepopravljiva barda revolucije milosrdne ljubavi prema svima, pa i nadasve prema onima koji ne dostižu tu misao tako svježu, a tako antičku u svojoj bîti. Djelo pročitah u jednom dahu, zamrznutu u iskrenu divljenju tijekom tri tjedna. Uistinu, pater Normabelije smiruje vulkane rastresenosti i burne konzekvencije literarnog promiskuiteta, prakticirana s ovosvjetskom beletristikom apsurda. Korim ga ipak zbog baršunaste nedorečenosti, kroz koje se, predmnijevam, probija trun straha i brvno nesigurnosti, jer »naša stvar« nije cosa nostra. No ipak znadem s kolikom indignacijom odbacuje osudu bilo koga, osim sebe, mizerije. U ofanzivu, gospodine! Zbori! Pjevaj! Sviraj violončelo zubima čak, ako znadeš i hoćeš, o junače neafirmiranih tendencija u ovome blasfemičnom univerzumu jadne kvazireplike rokoko baštine u umjetnostima što to više nisu i ne mogu biti! Uz tebe sam makar ja, ako ne i još nas dvoje-troje sličnih osobnosti nedoraslih malicioznostima svijeta, neistraženih ambisa duhovnosti, nevelikih, nerezerviranih i nekonvencionalnih empatika! Uči nas. Prekoravaj nas. Uzdiži nas na mjesece gdje nećemo sresti Maloga, već Velikog Princa. Jedinog poštovatelja naših neobilježenih grobnica, u kojima želi razvaliti mramore i izići u eksploziji uskrsnuća.
o. Marko Glogović
1 4 5 6 10