• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Istinski čovjek

10,49

Knjiga o stvaranju i svetosti


Postoji li suštinska razlika između ljudi i životinja? Nismo li i ti i ja ništa drugo nego malo razvijenije i profinjenije, ili čak, izopačene životinje? Kako kao čovjek mogu živjeti ispravno ako ne znani tko sam ja? Znamo li što o točci polaska životnoga putovanja i o zadnjoj stanici putovanja, tada znamo i puno toga o samome putu. Početak je stvaranje, a cilj je svetost. Želimo li shvatiti što je istinski čovjek, moramo se zagledati i vidjeti njegovo porijeklo i znati njegov cilj. Odakle dolazi i koji je cilj njegova putovanja? Čovjek je proizišao iz Božje stvaralačke ruke, a očekuje ga nebo koje može započeti već ovdje na zemlji.

Ovo je dan što ga učini Gospodin

18,95

Misli za svaki dan u godini


U ovoj knjizi autor nastoji jednostavnim i shvatljivim riječima progovoriti o Bogu. Izbor tekstova - meditacija promiče unutrašnju sabranost i pomaže čitatelju u potrazi za istinom i mudrošću. Razmatranja, njih 365, prate iz dana u dan crkvenu godinu uključujući i "jaka" vremena Došašća, Božića, Korizme i Vazma. Namjera je ovih tekstova - meditacija da uvedu čitatelja u svijet molitve u kojem će susresti Onoga koji je veći od svih riječi.

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

P.S. Ljubav ili ništa

13,27

Duhovne misli vjere i ljubavi


Knjiga nadahnutih misli vjere i ljubavi vjeroučitelja Miljenka Grubeše "P. S. Ljubav ili ništa" objavljena je u izdanju "Glasa Koncila". Nastala je kao plod autorovih osobnih duhovnih iskustava, a progovara o iskonskim životnim i vjerskim temama koje zaokupljaju svakog kršćanina: Bog, čovjek, ljubav, zakon, grijeh i ljubav, vjera, istina, lažna vjera i nevjera, duh, ljudski osjećaji, zlo i zloduh, religija, egoizam, žrtva, Isus.
Poticajne misli, pisane u kratkoj formi, kao natuknice, jednostavna stila i rječnika, prava su "duhovna hrana" za suvremenog čitatelja koji nerijetko nema dovoljno vremena za čitanje. Sažete, ali sadržajne, pružit će nadahnuće za svakodnevno razmatranje, meditaciju, ali i življenje djelatne ljubavi.

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.

Molitva

3,32

Preobrazba čovjeka i svijeta


Naslov ove knjižice može začuditi. Svijet se kreće u jednoj zbrci problema koji se čine nerazrješivima. I što se više ide naprijed, to se oni sve više povećavaju. Iz dana u dan sve su prisutnije zastrašujuće stvarnosti kao što su: ratovi, nasilja, terorizam, bijeda, glad, tlačenja, rastave, abortusi, smrtnost djece, nemoral, pornografija, raspadanje obitelji, korupcije na svim razinama... Kako riješiti ove probleme? Jesu li zato potrebni političari, sindikalisti, sociolozi? U tzv. razvijenim zemljama imamo ih i previše. Rješenje koje predstavljam mnogima će izgledati naivno i smiješno. Ali ja ga predstavljam jer sam u to uvjeren. Potrebno je da se ljudi ponovno vrate svojoj bitnoj dimenziji, koja se sastoji u klanjanju; drugim riječima, potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti.

Gospa Velike subote

2,65

Svjedočanstvo vjere i promišljanje o vjeri


Ovaj pogled na Veliku subotu želi vjernicima pomoći da odgovore na dvostruko pitanje koje se nameće u mnogima od nas na početku novog milenija: Gdje smo? Kamo idemo? Za mislioce koji nisu vjernici, ali su zaokupljeni istim pitanjima, ovo bi mogla biti prilika da poslušaju svjedočanstva vjere o smislu našeg vremena, o smislu povijesti, ne kao ideološkom obrascu, nego kao plodu patničkog promišljanja, pa prema tome kao osvježujućem dahu, kao poticaju na traganje i nadu, na osluškivanje Glasa koji poštenom tragaču zbori u tišini.

Lectio divina

6,64

Susret s Bogom u njegovoj riječi


"Susret s Bogom u njegovoj riječi" ideja je vodilja za lectio divina. Stoga je taj izraz ujedno i okvirni tekst ove knjige. Knjiga je napisana za onoga koji želi započeti težak i oduševljavajući put Božje riječi koji vodi k Bogu. Knjiga je panoramska i kompletna sinteza misli koje predlažu bibličari, egzegete i duhovni učitelji o temi lectio. Kao polazište služe neke sigurne postavke. U pristupu Bibliji, "lectio divina je najbolji put, zato što je to put koji Crkva prakticira već vjekovima. To je savršeni način za - skupni i osobni - susret s Božjom riječju... Dobro prakticiranje lectio divina nije nešto što se događa samo po sebi. Valja se odgajati za lectio, budući da je važno ostvariti je u njezinom izvornom smislu". (Cesare Bissoli)

Ukrali ste mi srce

19,91

Novi životopis sv. Ivana Bosca


Svaki je čovjek dijete svoga vremena. Sredina u kojoj živi uvjetuje ga i utječe na stvaranje njegove osobnosti. Većina redovito slijedi već uhodane putove svakidašnjice. Rijetki su pojedinci koji pokušavaju i uspijevaju nadrasti i prerasti te okvire i snagom svojih proročkih zamisli i ponašanja unijeti u život doista nešto novo. Takvi ne podliježu zakonu prolaznosti i zaborava. Njihov život i poruka ostaju svevremenska vrijednost. Sveci su upravo takvi. "Nikad ne zastarijevaju", kako u jednoj prilici reče papa Ivan Pavao II. "Oni ostaju uvijek svjedoci mladosti Crkve. Nikad ne postaju ličnosti prošlosti, muževi i žene od jučer. Naprotiv, oni su uvijek muževi i žene sutrašnjice, ljudi evanđeoske budućnosti čovjeka i Crkve, svjedoci budućeg svijeta."
1 5 6 7 10