Knjige

Riječ Božja u liturgiji Crkve – C

11,28

Komentar nedjeljnih čitanja


Na početku euharistije najavljujem temu čitanja dotične nedjelje, zatim prije prvog i drugog čitanja kratko uvedem u povijesni kontekst i liturgijski smisao dotičnog odlomka , a homiliju temeljim na evanđelju. Znajući iz iskustva da su religiozni ljudi koji putuju, ili su privremeno izvan svoje obitelji i domovine, otvoreni dubljem poniranju u Božu riječ, uveo sam običaj da pri kraju homilije formuliram dva pitanja o temi dotičnog evanđelja te zamolim sudionike liturgije da u kratkoj šutnji potraže osobni odgovor. Mnogi su mi od njih u osobnim kontaktima izrazili zadovoljstvo nad mogučnošću da u sklopu liturgije tiho razmišljaju.
Nudim zainteresiranim čitateljima sve tri godine za osobno čitanje kao pripravu za blagdansku liturgiju župne zajednice u kojoj su uključeni. U godinu A uključeni su komentari čitanja koja su ista u svim trima liturgijskim godinama na velike blagdane (Božić, Uskrs...).
Mato Zovkić

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.

Zlatna zrnca

4,00

Ljubav i žrtva br. 17


U ovoj knjižici donosimo zlatna zrnca iz propovijedi sv. Ivana Marije Vianneya, koja je sakupio Leonz Niderberger. Na hrvatski jezik 1959. godine preveo je svećenik Janko Majerović. Umnožio ih je ciklostilom u 450 primjeraka za potrebe Nadbiskupijskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. Tako da se može reći da su "Zlatna zrnca" sada po prvi put dana na uporabu "široj javnosti". Molimo da donesu obilje duhovnih plodova Bogu na slavu, a na spas svem kršćanskom puku, koji se bude njima koristio. "Zlatna zrnca" nipošto nisu knjiga, koja kada se pročita ide na policu i u zaborav. To je priručnik za cijeli život.

Pobožnost Muci, Križu i presvetim Ranama Isusovim

4,00

Ljubav i žrtva br. 30


Među raširenijim pobožnostima u Katoličkoj Crkvi je svakako i pobožnost Muci, Ranama i Križu Kristovu. Ne radi se o jednoj pobožnosti među mnogima, nego je ta uzdignuta u Crkvi na posebno mjesto i nalazi se u središtu objave zbog bitne povezanosti Muke s događajem Uskrsnuća Isusova. Brojni su crkveni dokumenti koji o tome pišu a među njima i Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kojeg je izdala Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata 2000. godine u Rimu. Pobožna i svetačka tradicija jednodušno daju prvorazrednu vrijednost razmatranjima i drugim različitim oblicima pobožnosti Muci Kristovoj jer je u njoj ljubav Božja dosegla vrhunac svog izražaja i ostvarenja. Pobožnost Muci Kristovoj je usko i bitno sjedinjenja sa spomen-činom svete euharistijske Isusove žrtve i proslave. Sveci jednodušno uče, pobožnost Muci Kristovoj je učinkovita za obraćenje i posvećenje, te postaje put suobličenju s Isusom Kristom sve do dostignuća savršenstva slobode djece Božje i vršenja volje Božje u ljubavi. Kao potvrdu tome donosimo jedno lijepo svjedočanstvo sv. Ivana Marije Vianneya: «U podnožju Križa Isusova učimo što je grijeh, kakva je cijena našoj duši i kolika je ljubav jedinoga Boga prema ljudima. Nađimo se stoga često u podnožju Križa i iznesimo svoje srce Isusu. Spoznati ćemo što je Bog učinio za nas i što mi moramo učiniti za njega. Pođimo često podno Križa i vidjeti ćemo ovdje ključ koji nam je otvorio Nebo i zatvorio Pakao».

Biti sretan

3,99

Psihoterapija za sve


Sreća prema piscu ove knjige poistovjećuje se sa svođenjem na minimum neuroze i razvija se spoznavanjem samih sebe. Takvo spoznavanje uspostavlja ravnotežu i zauzdava traženje vanjskih znakova kao što su novac, seks, uspjeh i vlast, koji uključuju zabrinutost i takmičenje. Spoznati same sebe znači staviti se na kušnju, živeći intenzivno svaki tren, svjesni da smo svoji gospodari i da se ne moramo oslanjati na nekoga. Samoća, sablast koju mnogi nastoje izbjeći, u tom je smislu prihvaćena kao uvjet života, štoviše, kao njegova istinska bit objavljena smrću, konačnim usmjerenjem naše opstojnosti i katalizatorom postupka pronalaženje sebe.
Smrt ograničava vrijeme života i potiče na djelovanje, unatoč svim zaprekama. Ona objavljuje i samoću: svi su sami sa sobom u svojim odlukama i djelovanjima, i to su posebno sučeljeni sa smrću. Smrt, s druge strane, prisiljava nas na onaj dualizam između znati i nehtjeti znati o umiranju koje je sam uvjet ljudskog postojanja.
Evo ukratko temeljne teme ove knjige koja dotiče tolike slučajeve koji karakteriziraju svakodnevni život: obitelj, rad, novac, tijelo, ljubav, san, sadašnjost, prošlost.

Pod zrakama ljubavi

1,50

Poticaji za tiho klanjanje


Postoji čežnja za Isusom koja te vodi euhari-stijskom klanjanju. Ti bi ga želio susresti, zahvaliti mu, pred njim očitovati svoje želje... Možda imaš brige, sumnje, strahove koji te pritišću. Ili bi želio krivnju i nepravdu svijeta zaroniti u ocean njegove ljubavi. Posljednjih se godina može zapaziti ponovno oživljavanje klanjanja u mnogim župama i zajednicama. To je dar Duha Svetoga da se tako mnogi - i to stalno sve više - ponovo otvaraju euharistijskom klanjanju. Nek ova knjižica pripomogne tome kako da se dragocijeno vrijeme sprovede pred Isusom u presvetom Sakramentu. Misli svetaca i iskustva ljudi našeg vremena, sabrani zajedno, jesu blago i pozadina za kojom posežemo. Nek oni prodube našu ljubav prema presvetom Sakramentu, tako da možemo reći s uvjerenjem: "Ni jedno vrijeme ne škodi da susretnem Isusa u presvetom Sakramentu!" Autor u Uvodu

Oženi ju i umri za nju

12,61

Pravi muškarci za žene bez straha


U toj knjizi s podnaslovom »Pravi muškarci za žene bez straha« autorica na jednostavan i duhovit način progovara o muško-ženskim razlikama s naglaskom na ulogu muškarca u suvremenoj obitelji.
Kroz jedanaest poglavlja poziva muškarce da ponovo otkriju svoje specifično poslanje u odnosu prema obitelji, ženi i djeci, kao one koji daju sigurnost, ukazuju put te nesebično stavljaju sebe na drugo mjesto. U tom svakodnevnom »umiranju« i sebedarju skriva se tajna radosti, ispunjenosti i zadovoljstva svakog muškarca.
Na dvjestotinjak stranica knjige »Oženi je i umri za nju« Costanza Miriano piše o ljubavi između supružnika, a posebice se osvrće na ulogu otca i njegovu odgovornost u obitelji te pojašnjava što podrazumijeva pod pojmom istinske muževnosti. Autorica je inspirirana životnim situacijama iz vlastitog života i života prijateljica, pa tako razmišlja o seksualnosti, odgoju te iznosi savjete koji mogu pomoći u zajedničkom životu.

Hodočašće – Putovanje prema Svetome

13,27

Teologija i pastoral svetog putovanja


U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti, te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća.
Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Križni put

3,98

Preveo s francuskoga Ivan Merz


Križni put iz pera Paula Claudela, velikog francuskog pjesnika, dramatičara i esejista, izdan u prijevodu našeg blaženika Ivana Merza, koji ga je na hrvatski preveo još 1921. godine.
Pisan u rimovanim biblijskim versetima, Križni put prepun je slika što ih ovaj lirski pjesnik zahvaća iz obilja cjelokupne liturgije. U pjesničkom razmatranju Isusove muke Claudel, držeći se evanđeoskih izvještaja i tradicionalne korizmene pobožnosti, te smještajući ih u surječje svoga vremena, naglašuje njezinu punu svrhu: Kristov čin muke i žrtve djelo je spasenja i otkupljenja svakog čovjeka, svega svijeta i svih stvorenja.
1 10 11 12 33