• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Online trgovina

Izlazak – društvena igra

20,00

Društvena igra za osobe od 14 do 114 godina


Provedite ugodne trenutke i opustite se zajedno s vašim društvom.
Ova igre, utemeljena na jednom od najpoznatijih i najomiljenijih biblijskih događaja – Izlasku – pomoći će vam da provjerite koliko poznajete epizode Staroga zavjeta -Deset zapovjedi, egipatska zla, Pashu i mnoge druge.
Igra ne nudi samo razonodu i opuštanje nego pitanjima i zadatcima potiče da pokažete i izrazite kreativnost, inspiraciju i entuzijazam.
Vrlo je prikladno i poželjno da se tijekom igre koristite Biblijom. Za to će izvrsno poslužiti Jeruzalemska ili Zagrebačka Biblija, pa svakako pripremite ili nabavite vaš omiljeni primjerak Svetog pisma.
U ovoj ćete igri uživati uz obilje zabave, smijeha i pjesme, bilo da želite u punom sjaju pokazati poznavanje Biblije ili ste tek znatiželjni koliko ste u tome bolji od susjeda.
Igra je namijenjena osobama od 14 do 114 godina. Za igru su potreba 2 do 6 igrača.
Sadržaj kutije:
6 figurica, 1 kocka, 49 kartica iznenađenja, 71 kartica pitanja, List s uputama za igru, List s odgovorima, Podloga za igru.

Povijest protestantske reforme u Engleskoj i Irskoj

19,91

(napisano od 1824. do 1827.)


...Pravedno i pošteno istraživanje naučit će nas da je „reformacija“ bila velika promjena nagore, da je… začeta u požudi, rođena u licemjerju i podlosti, a njegovana i hranjena pljačkom, razaranjem i rijekama nevine engleske i irske krvi… U pljački je počela i u njoj nastavila sve dok više nije bilo ničega što se moglo opljačkati. Sve koji su odbili… postati otpadnici od katoličke vjere držalo se i tretiralo kao izdajnike i osuđivalo na smrt… Građanske su slobode potpuno nestale… Magna Carta bila je pogažena onoga trenutka kada je papino vrhovništvo napadnuto. Suđenja su dugo bila pravo ruglo i na kraju se od njih u mnogim slučajevima potpuno odustalo, a optužene se osuđivalo na smrt… Prostori oko suda toga „prvorođenoga sina reformacije“ [Henrika VIII.] bili su velika klaonica ljudi…Prvo bi čovjeka objesili. Zatim bi presjekli uže da padne živ na zemlju. Potom bi mu rasporili trbuh i sasjekli mu tijelo na četiri dijela… Biti na misi, dati utočište svećeniku, priznati vrhovništvo pape… značilo je završiti na vješalama ili razrezana trbuha… To su bile mjere za koje Burnet kaže da su bile potrebne kako bi se uvelo protestantsku religiju u Engleskoj! Kolike li razlike od načina na koji su papa Grgur i sveti Augustin uveli katoličku vjeru u Englesku!.. Cromwellovi su razbojnici… rušili oltare i uzimali zlato i srebro, prekapali komode i ladice redovnika i redovnica, otkidali korice knjiga koje su bile ukrašene dragocjenim metalima… Cijele biblioteke, koje su prikupljane i opremane stoljećima… ti su prokleti razbojnici posvuda razbacali nakon što su s korica pokidali vrijedne ukrase… Becketov je grob bio od drva, savršeno izrezbaren, bogato optočen dragocjenim metalima i gusto načičkan dragocjenim kamenjem svih vrsta. Eto pravog cilja u koji je „reformacijska“ pobožnost uprla svoj božanski pogled. Zlatom, srebrom i draguljima napunili su dva kovčega, a za svaki je trebalo šest ili osam ljudi toga vremena… da ga iznesu na vrata katedrale. Kako li su oči [Henrika VIII.] morale zasjati kada su otvorili te kovčege!… Bila je to prava „reformacijska vladavina“… vladavina pljačke i licemjerja s kojima se ništa ni u jednoj zemlji i ni u kojem vremenu ne može usporediti. Dvolična sebičnost, potkrijepljena svim vrstama nasilja, tiranije i okrutnosti, stoljećima je bila upregnuta kako bi obmanula engleski narod. Naravno, oni koji su se tovili na blagu opljačkanom Crkvi i siromašnima… zdušno su se trudili uvjeriti narod da su opljačkani bili bezvrijedni ljudi, da su te institucije, koje su narodu davale toliko imovine, bile u najmanju ruku beskorisne, da su vlasnici te imovine bili lijenčine, neznalice i prizemna bića… Englezi općenito misle da su u Engleskoj oduvijek postojali sirotinja i zakoni o pomoći siromašnima. Trebaju zapamtiti da devetsto godina, dok je Engleska bila katolička zemlja, nije bilo ni sirotinje ni takvih zakona…

Viteštvo danas

19,24

Što je zbilja, što je fantazija?


Viteštvo je jedna od najekskluzivnijih institucija u povijesti ljudskog društva. Nastalo je još u srednjem vijeku i održalo se sve do danas. Autor tvrdi da su viteštvo i viteške titule upravo danas važnije i potrebnije nego ikad - te obrazlaže i zašto. U novije vrijeme pojavio se i niz privatnih udruga koje sebe, na vlastitu inicijativu, nazivaju "viteškim redovima". Neke od njih postoje i u Hrvatskoj. Zato treba naglasiti da su prave viteške titule samo one titule koje dodjeljuju suverene države ili vlade svojim i stranih zaslužnim građanima. U nekim zemljama zakoni zabranjuju javno nošenje titula i redova koji nisu pravi. Sveta Stolica u svojim službenim glasilima redovito ističe da ne priznaje nijednu privatnu udrugu kao viteški red.
Ova će knjiga već svojim naslovom, a pogotovo svojim tekstom, mnogima otkriti nešto novo, nerijetke iznenaditi, a poneke možda i šokirati. Možda će netko na knjigu reagirati tvrdeći da vlasti i zakoni ne moraju i ne mogu regulirati sve što privatne osobe čine. Danas je vrlo važno isticati da svatko ima pravo razmišljati slobodno, udruživati se slobodno te se slobodno krasiti nazivima i titulama kakvim god želi. Zato je još važnije naglasiti i to, da titule koje građani, jednostavno rečeno, dodjeljuju sami sebi, zapravo nisu isto što i same titule. Istina može ponekad biti gruba, ponekad teško prihvatljiva, ponekad i bolna. Ipak je svaka istina ljepša od najljepše neistine. Zato sam uvjeren da je svaki čitatelj ponajprije zainteresiran za istinu. Nakon što se smiri svako iznenađenje, svaka bolna reakcija, a i svaki šok, vjerujem da nema čitatelja koji u knjizi neće naći istinski užitak. Jer, istinski užitak može donijeti samo istina.
- Mons. Stjepan Biletić, vitez zapovjednik Sv. groba, kancelar Stockholmske biskupije

Gospa Kibeška

17,92

Marija govori svijetu iz srca Afrike


Trinaest godina prije krvavog genocida koji je poharao Ruandu i prouzročio smrt više od milijun ljudi, Djevica Marija i Isus ukazali su se osmeroma djece u zabačenome selu Kibehu. Glasnici iz Kibeha bili su predmet ismijavanja i sumnjičenja, a isto se dogodilo i vidiocima na ostalim mjestima ukazanja kao što su Fatima i Lurd. No, čuda u tome malenom selu događala su se jedno za drugim pa su desetci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima. Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.
Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u „rijeku krvi“, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Neki su poglavari slušali, ali ih je vrlo malo povjerovalo. Proročanska i apokaliptična upozorenja tragično su se obistinila tijekom sto strašnih dana okrutnog krvoprolića i masovnog ubijanja. Poslije genocida i dvadeset godina temeljitih istraživanja, Kibeho je postao prvo i jedino mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Svjetska seksualna revolucija

17,25

Uništenje slobode u ime slobode


Nova knjiga Gabriele Kuby velika je pomoć u obrani razuma i čovjeka. Autorica, njemačka sociologinja i katolkinja, ukazuje nam ovom knjigom na činjenicu da siloviti napad s kojim se danas suočavamo nije ni slučajnost ni moda nego dio globalnog plana, svjetske strategije kojoj je svrha promijeniti čovjeka i društvo pomoću temeljne promjene na području poimanja ljudske spolnosti. Ona otkriva istinu o rodnoj ideologiji, baš kao što su Kołakowski i Solženjicin otkrili istinu o komunizmu, i poziva na obrat.
Dr. Dariusz Oko, Filozofski fakultet Papinskog sveučilišta Ivana Pavla II.

Liturgija 2 (Priručnik)

15,93

Drugo godište ministrantske skupine


Priručnik za katehete, s CD-om, za drugo godište ministrantske skupine, priređen je za rad s ministrantima, ali se materijali mogu koristiti i u župnoj katehezi djece viših razreda osnovne škole.
Priručnik "Liturgija", s pripadnim radnim listovima, nastavak je četverogodišnjega pastoralno-katehetskog projekta Đakovačko-osječke nadbiskupije za djecu viših razreda osnovne škole, započeta 2009. godine izdanjem priručnika i radnih listova "Zajednica 1", za prvo godište ministrantske skupine. Priručnik je podijeljeni u četiri katehetske cjeline: "Liturgijski prostor", "Liturgijske knjige, posuđe i odjeća", "Liturgijska slavlja" i "Pobožnosti". Za organiziran, sustavan i cjelovit rad sa skupinama ministranata ili pak kojom drugom liturgijskom katehetskom zajednicom priručnik u dvadeset kateheza donosi cjelovitu katehetsku građu, s naznačenim ciljevima, popisom materijala za rad te predloženim tijekovima susreta. Uz priručnik dolazi i CD, na kojemu se mogu pronaći sve fotografije iz priručnika i radnih listova, kao i dodatne fotografije za obogaćenje postojećih materijala i katehetskih susreta te molitveni tekstovi za molitveno-meditativne dijelove i nekoliko meditativnih instrumentalnih skladbi, koje se mogu koristiti kao glazbena pozadina.

Teotim

15,93

Rasprava o Božjoj ljubavi


U ovoj knjizi sv. Franjo Saleški analizira naše intelektualne sposobnosti i prikazuje ljubav kao savršenstvo duha, a ljubav kojoj je cilj Bog kao savršenstvo ljubavi. Proučavajući potom sastavne djelove toga jedinstva između Boga i duše, on govori o tome kako nastaje nebesko rađanje božanske ljubavi i prati je sve do njezina vrhovna rascvjeta u rajskoj slavi i blaženstvu. Iza toga, svetac niže opasnosti koje prijete toj ljubavi u nama, kao i uzroke radi kojih ona propada, te im suprotstavlja vježbe koje su kadre da je sačuvaju i povećaju. U daljnjem toku rasprave on luči različite vrste ljubavi koje mi možemo imati prema Bogu i pokazuje, kakve posljedice prema Bogu i prema bližnjemu povlači za sobom zapovijed ljubavi koja je zapisana u evanđelju. Svoje izlaganje svetac zaključuje tvrdnjom, da je ljubav prema Bogu uzvišenija od svih savršenstava i kreposti. Na kraju on podaje nekoliko savjeta, kako treba u duši poticati tu svetu ljubav da ona napreduje i postaje sve veća i veća.
Ova je knjiga namijenjena kako redovnicima i redovnicama, tako i svima koji žive u dužnostima obitelji ili koji su vezani nekim drugim svagdašnjim društvenim dužnostima. Sveti Franjo Saleški je svakako htio da ova knjiga postane pristupačna svima i radi toga je oblik njegove Rasprave još značajniji negoli njezin sadržaj.
1 2 3 33