• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Meditacije o pripravi na posvetu Isusu Kristu po Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 8


Sveti Ljudevit bi htio da vjernik koji se posveti bude spreman na ustrajni i svakodnevni rad i napor u življenju posvete, koja postaje škola duhovnosti, koja vodi do svetosti. Svetac govoreći duši o posveti kaže: I u onoj mjeri, kojom se budeš njome služila u običnim poslovima svoga života, upoznat ćeš njezinu vrijednost i izvrsnost.
Vježbe priprave na posvetu, kako ih je zamislio sv. Ljudevit, su sklad meditacija i molitve koje za cilj imaju isprazniti dušu od duha svijeta i same sebe kako bi se po Mariji ispunila Isusom. Koliko vjernik više i predanije u nutrini pristaje na posvetu, nastoji oko priprave i življenja posvete, toliko će se više i duhovno obogatiti.
Svetac predlaže da vjernik nakon obavljanja čina posvete svakodnevno je obnavlja kratkim obrascem: Sav sam tvoj, i sve moje pripada tebi, moj Ijubezni Isuse, po Mariji, tvojoj Presvetoj Majci, te da svake godine ponovi put priprave na posvetu. To znači da je Montfort bio svjestan da su priprava i čin posvete sjeme bačeno u zemlju, koje da izraste treba vrijeme i njegu. O tome govori i sam sv.Ljudevit na kraju Marijine tajne, gdje uspoređuje posvetu sa stablom života koje će u svoje vrijeme donijeti plod, a to je sam Isus Krist.

Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji

7,00

Montfortska duhovnost br. 2


Poznato je da je sveti otac Papa Ivan Pavao II. kao mladić čitao Raspravu i da se u svom papinskom geslu “Totus Tuus – Sav tvoj” nadahnuo na Raspravi (br.216 i 233). S Papom Ivanom Pavlom II. i marijanskom enciklikom Redemptoris Mater – Otkupiteljeva Majka, Montfort je zadobio najviše crkveno priznanje u današnje vrijeme. “ U tom smislu među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam na lik sv. Ljudevita Mariju Grigniona de Mnotforta koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete. Ističem sa zadovoljstvom kako i u našim danima ima dosta novih očitovanja ove duhovnosti i pobožnosti” (Redemptoris Mater br.48).
Raspravu je napisao jedan svetac, a ona je formirala druge svece. Mnogi danas u traženju smisla, okreću se prosvijetljenim učiteljima dalekog Istoka, magima, prosvijetljenim karizmatičarima, djelatnicima okultnog svijeta, ili slijede posljednju modu vremena. Montfort nam nudi jednostavni čisto evanđeoski put Isusu po Mariji. Vodi nas putem posvete i nasljedovanja Isusa i Marije. Ovaj spis govori o Mariji Majci Isusovoj ali samo zato da nas ona vodi svome Sinu Isusu Kristu i po Kristu k Ocu u Duhu Svetome. Onome koji uđe u duh posvete ona donosi mir, radost i poticaj da svjedoči za kraljevstvo Isusa Krista.

Mjesec dana s dušama u Čistilištu

8,00

Razmatranja, objave, svjedočanstva


Dragi čitatelju!
Ne postoji neka pobožnost draža Bogu, a nama korisnija od one za duše u Čistilištu. Na žalost, o tome brinemo vrlo malo! Sveti Franjo Saleški s bolom je govorio: “Ne mislimo dovoljno na naše pokojne!” Jadni naši pokojnici, mi smo ih napustili! Dakle, više pobožnosti i smilovanja za jadne duše u Čistilištu!
Na nesreću, kako malo moderni svijet misli na smrt! Oni znaju jako dobro da je život kratak, pa ipak žive kao da nikad neće morati umrijeti. Znaju da svakim dahom kojim dišemo, da se približavamo korak po korak smrti, pa ipak se podaju dražima, poslovima, zgrtanju bogatstva, trče kao ludi za častima polažući u to svu svoju sreću, i dok tako iz svjetske taštine ne štede novac, putovanja, preporuke, i sve vrste napora, za dušu što čine? Ništa! Nemaju vremena, govore, kao da je njihovo spasenje nevažna stvar, dok nam je Gospodin uputio ove svečane riječi: Što ti vrijedi, o čovječe, dobiti sav svijet ako izgubiš dušu? Braćo, vratite se samima sebi i razmišljajte da ćete ubrzo morati ostaviti svoje dužnosti i časti, koje ste tako žarko željeli, te da ćete drugima morati ostaviti sve te kuće, posjede, ona bogatstva kojima ste posvetili vaša srca. Mislite na to kršćani: jednoga dana i za vas će sve biti gotovo, i za vas će doći smrt, i naći ćete se bez dobrih djela, puni grižnje savjesti. Tada ćete osjetiti potrebu da uredite stvari s Bogom, ali fizičke boli, pogotovo one duhovne usadit će u vama strašni nemir, te će se tako vrlo lako dogoditi, da nećete ništa popraviti. Jer vrijeme stvoreno za zadovoljštinu radi nereda savjesti, nije u vrijeme smrti već za vrijeme života.
Možda se uvjeravate da imate još mnogo godina provesti tu na zemlji, te da imate vremena misliti na vječnost, i na vaše vječno spasenje? Na taj način, o vi kršćani, padate u najgore đavolske zamke, i možda ćete s vremenom završit tako da odete u Pakao! Naprotiv, mislite kako sutra nije u vašoj moći, i da će vam smrt doći kada se najmanje nadate. Ja dolazim, govori nam ona, dolazim brzo, dolazim samo jedan puta, dolazim kada se najmanje nadate!
Pa i sam Isus reče nam: Budite spremni, jer ja ću doći kao noćni tat. A Duh Sveti: Sjeti se četiriju posljednjih stvari: smrt, sud, Raj i Pakao!
Razmatrajte o tim riječima i odlučite da ćete početi od ovoga časa činiti sve što je potrebno da si osigurate dobru smrt.
Ova je knjiga sažetak drugih većih knjiga i sadrži primjere, svjedočanstva, ukazanja i objave svetaca, kako bi se lakše čitala, razmatrala i prakticirala ova pobožnost. Dao Bog da to sve bude na što veću slavu Božju i za olakšanje i oslobođenje duša iz strašnih muka Čistilišta.
Preporuka: Ovu knjižicu čitajte kroz mjesec dana. Svaki dan zasebno pratite litanijama ili nekom drugom molitvom za duše u Čistilištu.
Autor

Povijest jedne duše

13,80

Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa


Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Dječak koji je susreo Isusa

18,32

Segatashya iz Kibeha


Ovo je najveća priča koja do sada nije bila ispričana, priča o dječaku kojemu se ukazivao Isus i koji se usuđivao postavljati Isusu razna pitanja koja zaokupljaju čovječanstvo već više od dvije tisuće godina.
Dječak se zvao Segatashya. Bio je nepismen pastir, rođen u siromašnoj poganskoj obitelji u jednom od najzabačenijih dijelova Ruande. Nikada nije išao u školu, nikada nije ni vidio Bibliju niti je ikada kročio nogom u crkvu. Jednog ljetnog dana 1982., dok se odmarao pod jednim drvetom, čuo je snažan i divan glas, koji mu je rekao da je on Isus i upitao ga bi li krenuo u misiju u kojoj bi govorio čovječanstvu o tome kako može doći u Raj. Segatashya je bio iznenađen i istodobno ushićen. Rekao je Isusu da hoće, ali pod uvjetom da mu Isus odgovori na sva njegova pitanja – o vjeri, vjeroispovijesti, smislu života, Raju i Paklu. Isus je pristao pa je dječak Segatashya krenuo na jedno od najčudesnijih putovanja u modernoj ljudskoj povijesti. Često su ga optuživali da je šarlatan, a ponekad bi ga i pretukli, ali su njegovo nevino srce i moćna duhovna mudrost osvojili i najciničnije kritičare. Ubrzo je taj dječak, koji nije znao ni čitati ni pisati, počeo raspravljati o teologiji sa znanstvenicima te davati savjete svećenicima, veleposlanicima, biskupima i predsjednicima država. Postao je toliko popularan u Ruandi da je Katolička crkva odlučila istražiti njegovu priču. Svi liječnici i psihijatri koji su ga pregledavali i ispitivali potvrdili su da svjedoče čudu. Zahvaljujući riječima i jednostavnim istinama koje je taj nepismeni dječak prenosio ljudima, gdje god bi došao i govorio, tisuće se ljudi obraćalo.
Prije njegove smrti u genocidu u Ruandi 1994.g., Osam je godina putovao po više afričkih zemalja, razgovarao s Isusom i pitao ga ono što svi mi želimo znati: Zašto smo stvoreni? Zašto moramo patiti? Zašto se nesreće događaju dobrim ljudima? Kada će biti kraj svijeta? Postoji li život poslije smrti? Kako možemo doći u Raj? Odgovori na ova i mnoga druga životno važna pitanja nalaze se upravo u ovoj knjizi, koja donosi neobičnu životnu priču dječaka Segatashye.

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva

15,26

Svagdanji vodič kroz došašće


Knjiga dr. Ilije Čabraje Isklijat će mladica iz panja Jišajeva (Iz 11,1) zamišljena je, kako sam podnaslov govori, kao svagdanji vodič u došašću. Ovo je djelo plod autorovih dugogodišnjih promišljanja nad misnim čitanjima u liturgijskim slavljima u došašću. Želi ih ponuditi svećenicima kao podlogu njihovih misnih slavlja, napose na zornicama. Djelo je u tom smislu i strukturirano od: uvoda, misnih dnevnih čitanja i molitve vjernika. Naglasak je stavljen na čitanja, tako da je svako pojedino protumačeno s biblijsko-teološkog motrišta. Biblijski su tekstovi rasvijetljeni u kontekstu njihova nastanka, poruke i aktualizacije vremena u kojem živimo. Takav pristup pridonosi teološkom produljivanju i duhovnom obogaćenju pripreme za Božić. Knjiga na kraju sadrži dodatak s običajima u došašću, kao što su adventski vijenac, mise zornice, Sv. Barbara, Sv. Nikola, Sv. Lucija. Prvotno je namijenjena svećenicima ali je prikladna i svakom vjerniku laiku.

Hodočašće – Putovanje prema Svetome

13,27

Teologija i pastoral svetog putovanja


U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti, te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća.
Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Euharistijsko klanjanje 1

4,65

Pomagalo za osobnu i zajedničku molitvu klanjanja


Zgodno pomagalo, u prikladnom obliku, korisno za osobnu molitvu i zajednička slavlja, te se slobodno može prilagođavati. Klanjanje se odvija u četiri dijela:
1. Ti nas pozivaš i prihvaćaš 2. Slušamo tvoju Riječ 3. Hvalimo te i zahvaljujemo ti 4. Svjedoci tvoga milosrđa. To je prijedlog kako susret s Kristom u euharistiji postaje snaga koja oblikuje naš život.
1 2 3 4 10