• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Pravo lice padre Pija

17,92

Život i spomen


Pred zatvorenim crkvenim vratima stoji zbijena i pozorna gomila. Oni koji su bliže izvješćuju ostale: „Čujem zveket ključeva!“ U isti mah mnoštvo je pohrlilo prema crkvi. Vrata su se otvorila… Kao da je brana popustila. Zaprepaštena, izgurana, izgažena… zgnječena, zaostala sam daleko otraga dok je gomila vikala, vrištala, žestoko se probijala… Svatko je na sve moguće načine nastojao biti prvi. Zavladao je takav metež da se sakristana jedva čulo: „Pogani! Bitange! Nitkovi! Bijednici! Pričekajte! Za ime Božje! Jeste li kršćani ili zvijeri?“
Što drugo očekivati? Jadnik se morao služiti oštrim riječima, ali mu to i nije pomoglo! Molim svoje čitatelje da se ne sablažnjavaju prebrzo. U Apuliji smo, ali odite na Siciliju pa ćete vidjeti! Napokon ulazim. Bole me noge i ruke. Gdje su sada one furije od maloprije? Oko oltara svetoga Franje… vidim samo skrušena lica, usne u molitvi, ponizan i sabran narod. Cilj je postignut. Nema više potrebe za nasilnim strategijama… Nitko se ne može pomaknuti. Stisnuti kao sardine… stojimo tako dva sata, potpuno nepokretni… S užasom pitam što rade ljudi kojima pozli? A ne, kažu, nikome ne pozli. Mislim da je već to divno čudo!
To i tišina. Vjerujete li da se tijekom cijele svete Mise padre Pija, koja traje… sat i četrdeset pet minuta… moglo čuti muhu? Onaj tko poznaje ponašanje Talijana… ne može se načuditi toj savršenoj tišini. Ona im služi na čast – mlađi i gorljivi ljudi imaju fine antene za hvatanje nadnaravnog. I, ako im ponekad i nedostaje primjereno izražavanje, katolički osjećaj obično ih ne vara pa oni koje oni za života proglase svecima zavrjeđuju našu pozornost. U tome se trenutku više pouzdajem u svoje pobožne i razuzdane furije negoli u osobe duboke pobožnosti, pa ću na njihovu licu, kao na zrcalu… pratiti učinke svete Mise padre Pija.
A on je još u sakristiji. Dolazi njegova predstraža sastavljena od njegovih „duhovnih sinova“ koji prave tunel u zbijenoj živoj masi oko oltara. Tek sam tada uspjela uočiti krajnji cilj prijašnjeg stampeda. Svi su željeli stati što bliže… ne bi li mu dotaknuli habit, poljubili ruku ili „izmamili“ blagoslov.

Euharistijsko klanjanje 1

4,65

Pomagalo za osobnu i zajedničku molitvu klanjanja


Zgodno pomagalo, u prikladnom obliku, korisno za osobnu molitvu i zajednička slavlja, te se slobodno može prilagođavati. Klanjanje se odvija u četiri dijela:
1. Ti nas pozivaš i prihvaćaš 2. Slušamo tvoju Riječ 3. Hvalimo te i zahvaljujemo ti 4. Svjedoci tvoga milosrđa. To je prijedlog kako susret s Kristom u euharistiji postaje snaga koja oblikuje naš život.

Grešnicima ulaz dopušten

13,27

Ili: kako do savršenog zdravlja u samo nekoliko stotina koraka!!!


Pred vama je još jedna knjiga našega najpoznatijeg abbe provincijal(c)a (čitaj engelski, bosanski, diplomatski i kako god hoćeš). Kad mi je predložio izdavanje knjige s ovakvim naslovom, pomislio sam: „Ovo će biti totalni izdavački neuspjeh. To će kupiti samo oni koji po dobru poznaju našega karizmatskog barda”. Znao je i on da neće ići lako pa mi je odmah predložio molitvenu, i svaku drugu dobro nadošlu pomoć. Naime, danas je u Hrvatskoj teško pronaći čovjeka koji se smatra grešnikom, i kojeg bi ovakav naslov privukao. Istina, ima ih nekolicina među nama, terenskim navjestiteljima evanđelja i nekoliko među onima koji su iznenada dobili neku neizlječivu boleštinu pa su shvatili da im nije pametno i dalje glumiti pravednike. Pater Marko je majstor navlačenja pravednikā na tanak led, pa ako se ti, čitatelju, smatraš pravednikom i ovu si knjigu uzeo u ruke slučajno, pazi dobro da ne potoneš, jer ako padneš na dno, mogao bi se veoma iznenaditi kad ondje pronađeš neke poznate navjestiteljske face koje na križ Isusa Krista gledaju iz perspektive grešnika. Bilo kako bilo, zahvalan sam Bogu na pateru Marku, jer je silno obogatio ovo naše navjestiteljsko književnovanje i prilično sam siguran da će se njegove knjige čitati dokle god na ovome svijetu bude grešnika i pravednika. Šalu na stranu, ovo je vrlo korisna knjiga. Nasmijat će vas te vam koristiti još višestruko. Zasigurno će mnogima spasiti život – nekima čak i onaj vječni. Amen!

Čovjek koji je pušio Bibliju

13,27

Potresna životna ispovijest bivšeg robijaša


Život Wilhelma Buntza bio je jedan veliki test izdržljivosti: kao dojenče rođena ga je majka napustila, a otac ga je otpremio u dom. Kao mladić skrivio je smrt jednog čovjeka. Maloljetnički zatvor, sudnica, uvjetna kazna – to je bio uobičajeni životni ritam.
Buntz u samici poseže za Biblijom. Nakon što bi pročitao jednu stranicu, istrgnuo bi je iz korica i smotao si cigaretu. To je radio sve dok nije došao do Novog Zavjeta, kada ga je ono što je pročitao pogodilo ravno u srce. Bog nam kaže: Vjeran sam poput ljubećeg Oca. Pitajući se je li to moguće, Wilhelm se odvažio na prvi korak u sasvim novom smjeru…
Obično priželjkujemo da nam se Božja Riječ spusti iz glave u srce. Ovom se čovjeku spustila iz pluća u srce – doslovno!
Wilhelm je do mirovine u listopadu 2017. radio u Domu za slijepe u Freiburgu kao socijalni radnik. Oženjen je i otac je dvojice sinova. Ovaj bivši robijaš danas živi prema motu: „Hajdemo opustošiti Pakao i naseliti Nebo!“
Predgovor za hrvatsko izdanje napisao je fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

“…da vjerujući život imaju u imenu Njegovu…”

6,64

Vjera u uskrsnuće kao svjetlo u tami patnje…


Promatrajući biblijske odlomke koji govore o Uskrsnuću, stojimo pred tajnom koja je nedokučiva. Ova nas knjiga stoga, dok tumači susrete s Uskrslim, želi uvesti u tajnu ovog Otajstva, bez kojega bi naša vjera bila, kako kaže sveti Pavao, uzaluna. No Uskrs nije samo događaj ili tajna, Uskrs je, na što ova knjiga želi potaknuti, i svojevrsni putokaz, koji nam uvijek iznova želi pokazati put i izlaz iz vlastite patnje.
1 2 3 4 10