Duhovnost

Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se

7,00

Montfortska duhovnost br. 4


Krunica zauzima jako važno mjesto u duhovnom iskustvu, apostolatu i spisima sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfort-skoga. Svetac u Raspravi govori o Krunici kao o jednoj pobožnoj praksi koja ima veliku važnost u duhovnom životu. U izvornim pravilima koja je svetac napisao za svoju družbu misionara, Ružarij je opisan kao najpogodnije sredstvo za obnovu kršćanskog duha medu samim kršćanima (RM 56).
Dirljivo je svjedočanstvo samoga sveca: “Što se tiče mene koji ovo pišem, osobno sam vidio djelotvornost ove molitve za obraćanje najtvrdokornijih srdaca. Tijekom jednih misija susreo sam ljude koji nisu bili nimalo dirnuti propovijedima o najstrašnijim istinama, ali su prihvatili moj savjet da svakog dana mole Krunicu te su se potom obratili i potpuno se predali Bogu. Čak sam uočio i ogromnu razliku u ponašanju medu stanovništvom župa u kojima sam propovijedao misije: jedni su, napustivši molitvu Krunice ponovno zapali u grijeh; drugi su, ustrajući u njenoj molitvi, sačuvali Božju milost i iz dana u dan rastu u kreposti”.
Da bi potakao širenje pobožnosti medu kršćanima pred kraj svoga života Montfort je napisao djelo Čudesna tajna svete Krunice za obratit se i spasiti se. Montfort je svjestan da je ovo njegov spis u kojem se najviše poslužio drugim autorima, na poseban način spisom dominikanca A. Thomasa, Mistični ružičnjak.
Ono što je bitno u ovom djelu jesu nutarnji elementi i dinamike molitve svete Krunice koje svetac kao veliki molitelj Ružarija potanko i fino opisuje. Krunica je za Montforta vrsna molitva koja, ako se moli po uputama koje on daje, dovodi dušu sigurnim putem do visokog stupnja molitve i kontemplacije s velikim zaslugama i plodovima. Na posebno dubok način sv. Ljudevit duhovno tumači Oče naš i Zdravo Mariju, te u petoj desetici vodi dušu vjernu molitvi svete Krunice kroz sve kušnje i prepreke koje se mogu javiti kod njenog moljenja.

Vratit ću se Ocu

12,00

ČUDESNI ŽIVOTNI PUT od “izgubljenog sina” do “svetca naših dana”


Autobiografija čovjeka koji je bio partizan i ateist, milicajac u socijalizmu, suprug i otac te nakon toga postao svećenik Katoličke crkve.
France Špelič rođen je u Sloveniji 24. rujna 1927. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao četrnaestogodišnjak je otišao u partizane, gdje je bio odgajan kao ateist i komunist. Nakon rata radio je kao oficir u tadašnjoj miliciji te bio djelatni član Komunističke partije. Oženio se 1946. i imao troje djece. Nekoliko godina kasnije, napustio je milicijsku službu i postao učiteljem. Godine 1954. u čudesnim je okolnostima počeo čitati Sveto Pismo i doživio obraćenje, što ga je potaknulo da napusti Komunističku partiju. Posljedice te odluke bile su teške: komunisti su ga često maltretirali i mučili, na različite načine otežavali život njemu i njegovoj obitelji. Unatoč svemu, nepokolebljivo je ostao na Kristovom putu. U dobi od 42 godine počeo je studirati teologiju. Uz to je radio kao noćni čuvar u tvornici. Kad je bio na petoj godini fakulteta, njegova supruga oboljela je od multiple skleroze, te je sljedećih 20 godina bila posve ovisna o njegovoj skrbi. Za teško bolesnu suprugu brinuo se sve do njezine smrti 1992. Još za njezina života, na Špeličevom tijelu pojavile su se stigme, a 1993. godine postao je katolički svećenik. Svoje prvo mistično iskustvo doživio je u Međugorju 1987. i od tada je posebno povezan s Majkom Božjom i Međugorjem. Vjerovao je da je tada počelo njegovo istinsko obraćenje. Gospu je često vidio, osjećao miris koji je ukazivao na njezinu prisutnost ili čuo njezine poruke. U jednom mu je viđenju rekla da će postati svećenik. U to vrijeme bio je obiteljski čovjek, imao je ženu i djecu, pa mu je to zvučalo nevjerojatno. Međutim, to se ostvarilo nakon smrti njegove supruge.
Kao svećenik, na neobjašnjive je načine privlačio ljude na ispovijed; neki svjedoče da nisu imali mira dok se ne bi kod njega ispovjedili. A tada bi nerijetko, poput jednog drugog posebnog ispovjednika, oca Pia iz Pietrelcine, već znao sve skrivene grijehe neke osobe, koje je i ona sama zaboravila. Pohodili su ga i brojni bolesnici, kojima je donosio Kristovu utjehu, a putem njegove zagovorne molitve događala su se (i danas se događaju) čudesna ozdravljenja od neizlječivih bolesti.
Oni koji su ga susretali, svjedoče o njegovoj jednostavnosti, otvorenosti i blagosti.
Život Franca Špeliča su na poseban način obilježila izvanredna duhovna iskustva na brdu Kureščeku u blizini Ljubljane, gdje je između ostalog, primio Marijinu poruku da treba obnoviti porušenu crkvu i molitveni život na tom mjestu. Ta iskustva odjeknula su u srcima brojnih vjernika, u Sloveniji i u svijetu, te potaknula obnovu ne samo porušenog svetišta Marije Kraljice mira, nego i komunizmom opustošenog i zamrlog duhovnog života u Sloveniji.
Drago otac France obavljao je svećeničku službu sve do 10. travnja 2012. godine, kada se rodio za vječnost i ugledao lice Onoga kojem se davno kao izgubljeni sin, raskajan i ushićen vratio.
Iz uvoda.

Hodočašće – Putovanje prema Svetome

13,27

Teologija i pastoral svetog putovanja


U ovoj knjizi promišlja se o važnom segmentu vjerničkog očitovanja, a s njime i o nezaobilaznom pastoralnom djelovanju Crkve. Riječ je o hodočašću kao jednom od najstarijih, najočuvanijih i najupečatljivijih oblika pučke pobožnosti, te osmišljenom pastoralu hodočašća. Mnogi vjernici tijekom svoga života hodočaste u razna hodočasnička mjesta, bilo u vlastitoj zemlji, bilo u inozemstvo. Sa sobom nose svoje nakane, molitve, zavjete, očekivanja, životne situacije, doživljaje, vjernička iskustva, susrete... Knjiga doc. dr. sc. Nikole Vranješa može itekako dobro pomoći čovjeku hodočasniku da se što bolje pripremi za odlučeno određeno hodočašće, da hodočašće doživi u svoj svojoj punini i bitnim dimenzijama te da se nakon hodočašća vrati u vlastitu vjersku i općeljudsku svakodnevicu, obogaćujući je plodovima hodočašća.
Prof. dr. sc. Josip Šimunović

Euharistijsko klanjanje 1

4,65

Pomagalo za osobnu i zajedničku molitvu klanjanja


Zgodno pomagalo, u prikladnom obliku, korisno za osobnu molitvu i zajednička slavlja, te se slobodno može prilagođavati. Klanjanje se odvija u četiri dijela:
1. Ti nas pozivaš i prihvaćaš 2. Slušamo tvoju Riječ 3. Hvalimo te i zahvaljujemo ti 4. Svjedoci tvoga milosrđa. To je prijedlog kako susret s Kristom u euharistiji postaje snaga koja oblikuje naš život.

Grešnicima ulaz dopušten

13,27

Ili: kako do savršenog zdravlja u samo nekoliko stotina koraka!!!


Pred vama je još jedna knjiga našega najpoznatijeg abbe provincijal(c)a (čitaj engelski, bosanski, diplomatski i kako god hoćeš). Kad mi je predložio izdavanje knjige s ovakvim naslovom, pomislio sam: „Ovo će biti totalni izdavački neuspjeh. To će kupiti samo oni koji po dobru poznaju našega karizmatskog barda”. Znao je i on da neće ići lako pa mi je odmah predložio molitvenu, i svaku drugu dobro nadošlu pomoć. Naime, danas je u Hrvatskoj teško pronaći čovjeka koji se smatra grešnikom, i kojeg bi ovakav naslov privukao. Istina, ima ih nekolicina među nama, terenskim navjestiteljima evanđelja i nekoliko među onima koji su iznenada dobili neku neizlječivu boleštinu pa su shvatili da im nije pametno i dalje glumiti pravednike. Pater Marko je majstor navlačenja pravednikā na tanak led, pa ako se ti, čitatelju, smatraš pravednikom i ovu si knjigu uzeo u ruke slučajno, pazi dobro da ne potoneš, jer ako padneš na dno, mogao bi se veoma iznenaditi kad ondje pronađeš neke poznate navjestiteljske face koje na križ Isusa Krista gledaju iz perspektive grešnika. Bilo kako bilo, zahvalan sam Bogu na pateru Marku, jer je silno obogatio ovo naše navjestiteljsko književnovanje i prilično sam siguran da će se njegove knjige čitati dokle god na ovome svijetu bude grešnika i pravednika. Šalu na stranu, ovo je vrlo korisna knjiga. Nasmijat će vas te vam koristiti još višestruko. Zasigurno će mnogima spasiti život – nekima čak i onaj vječni. Amen!

Čovjek koji je pušio Bibliju

13,27

Potresna životna ispovijest bivšeg robijaša


Život Wilhelma Buntza bio je jedan veliki test izdržljivosti: kao dojenče rođena ga je majka napustila, a otac ga je otpremio u dom. Kao mladić skrivio je smrt jednog čovjeka. Maloljetnički zatvor, sudnica, uvjetna kazna – to je bio uobičajeni životni ritam.
Buntz u samici poseže za Biblijom. Nakon što bi pročitao jednu stranicu, istrgnuo bi je iz korica i smotao si cigaretu. To je radio sve dok nije došao do Novog Zavjeta, kada ga je ono što je pročitao pogodilo ravno u srce. Bog nam kaže: Vjeran sam poput ljubećeg Oca. Pitajući se je li to moguće, Wilhelm se odvažio na prvi korak u sasvim novom smjeru…
Obično priželjkujemo da nam se Božja Riječ spusti iz glave u srce. Ovom se čovjeku spustila iz pluća u srce – doslovno!
Wilhelm je do mirovine u listopadu 2017. radio u Domu za slijepe u Freiburgu kao socijalni radnik. Oženjen je i otac je dvojice sinova. Ovaj bivši robijaš danas živi prema motu: „Hajdemo opustošiti Pakao i naseliti Nebo!“
Predgovor za hrvatsko izdanje napisao je fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Sveti Josemaria Escriva de Balaguer

12,61

Bilješke o životu utemeljitelja Opus Deia


Čitatelju u ruke stavljam skicu, dojmove koji odgovaraju povijesnoj istini i temelje se na činjenicama koje nisu strogo kronološki poredane. Događaji i spisi iz raznih godina slobodno su povezani kako bi ocrtali osobu Utemeljitelja Opusa Dei i obradili ono što je osobito važno. Možda će ovi navodi poslužiti nekomu da nanovo razmišlja o pročitanim događajima te posegne za spisima Utemeljitelja Opusa Dei i razmatra ih. U tom bi slučaju svrha ove knjige bila postignuta, tj. osoba svetog Josemarije bila bi bolje upoznata.
Salvador Bernal

Gospodine nauči nas moliti

9,90

Škola molitve – Očenaš i hvalospjevi


Druga godina priprave ususret Jubileju 2025. jest Godina molitve. Papa Franjo pozvao je vjernike da intenziviraju molitve kako bi se dobro pripremili za proslavu tog milosnog događaja i iskusili snagu Božje nade. Predloženo je da se na biskupijskoj razini organizira „hodočašće molitve“ u smislu tečajeva ili „škole molitve“ za cijeli Božji narod. Cilj je da vjernici svoje molitve dožive kao osobni dijalog s Bogom i da promišljaju o vjeri i zauzetosti u današnjem svijetu. Molitva sažima: radost, zahvaljivanje i hvalu. Čovjek je ujedno molitelj, tražitelj i onaj koji kuca.
Isus je molitelj i na putu, dok javno djeluje i putuje prema Jeruzalemu, poučava i učenike kako treba moliti. Nije to mnogo riječi, nego obraćanje Ocu jednostavnom pohvalom, zahvalom i molbom: Očenaš. To je temeljna molitva koja kao nijedan drugi novozavjetni tekst nije toliko poznat kao Očenaš.
No Isusova je povijest usko vezana s hvalospjevima. Ovdje su razmišljanja na temu hvalospjeva kao dubokoga izričaja molitve, kao što su: Veliča (Magnificat), Blagoslovljen (Benedictus), Šimunov hvalospjev: Sad otpuštaš (Nunc dimittis). Znakoviti su svakako i neki psalmi kao izričaj duboke molitve. Sve to čini „školu molitve“.
1 3 4 5 10