• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Škola molitve 2.

3,98

Razmatranja otajstva krunice


Svi smo mnogo puta moleći krunicu izgovorili: “U ovoj ćemo desetici razmatrati kako…” Većina molitelja ostaje na tim izgovorenim riječima i nikad stvarno ne razmatra ono o čemu govori. Ova knjižica predlaže jedan od uhodanih načina na koji možemo ući u svijet razmatranja otajstava Isusova i Marijina života. Razmatranje je molitva za one koji žele više od Boga primiti i više Bogu dati. To je molitveni proces koji ostavlja vidljive promjene u duši onih koji zajedno s Marijom svaki dan uzimaju svoj križ i polaze za Isusom.

Priprema za prikazanje misne žrtve – Svezak II.

3,98

Obraćenje vlastite djece


Pred vama je svojevrsni molitvenik namijenjen osobnoj pripremi za Svetu Misu.
Ovaj, drugi svezak sadrži pripreme za prikazanje misne žrtve na nakanu obraćenja djece.
Djeca su nam od Boga dana, povjerena kao dar. Ne pripadaju nama; došla su nam od Boga i pripadaju njemu. Bog nam je dao povjerenje da ih mi postavimo na noge i pripremimo ih za život – ovaj sadašnji, ali i, još daleko više, onaj vječni. U tome zasigurno nećemo uspjeti bez Boga. Ta on je sam rekao da bez njega ne možemo učiniti ništa dobroga.
Svaki čovjek treba obraćenje: ono prvo, u kojem će se srcem odlučiti za Boga, i ono drugo, trajno, u kojem će milošću Božjom nastojati postati sve boljim i boljim čovjekom. (…)
Misu za prvo obraćenje prikazivat ćemo tako dugo dok ne iskusimo da smo uslišani. Plodovi će ponekad doći odmah, ponekad u određenom vremenskom razmaku, a ponekad će se to prvo, temeljno obraćenje dogoditi tek pred smrt našeg djeteta. Da smo uslišani iskusit ćemo kad spoznamo da smo svoje dijete zaista, svim srcem, predali Bogu. Od tada trebamo samo nastaviti zahvaljivati. A Bog u svojoj providnosti, u svojoj ljubavi zna najbolje vrijeme i najbolji način na koji će se to dogoditi.
Kad vidimo da se je dogodilo to prvo, temeljno obraćenje, nastavimo moliti, prikazivati misnu žrtvu i vlastite žrtve za drugo, trajno obraćenje, već prema tome kako nas Duh vodi.

Čovjek koji je pušio Bibliju

13,27

Potresna životna ispovijest bivšeg robijaša


Život Wilhelma Buntza bio je jedan veliki test izdržljivosti: kao dojenče rođena ga je majka napustila, a otac ga je otpremio u dom. Kao mladić skrivio je smrt jednog čovjeka. Maloljetnički zatvor, sudnica, uvjetna kazna – to je bio uobičajeni životni ritam.
Buntz u samici poseže za Biblijom. Nakon što bi pročitao jednu stranicu, istrgnuo bi je iz korica i smotao si cigaretu. To je radio sve dok nije došao do Novog Zavjeta, kada ga je ono što je pročitao pogodilo ravno u srce. Bog nam kaže: Vjeran sam poput ljubećeg Oca. Pitajući se je li to moguće, Wilhelm se odvažio na prvi korak u sasvim novom smjeru…
Obično priželjkujemo da nam se Božja Riječ spusti iz glave u srce. Ovom se čovjeku spustila iz pluća u srce – doslovno!
Wilhelm je do mirovine u listopadu 2017. radio u Domu za slijepe u Freiburgu kao socijalni radnik. Oženjen je i otac je dvojice sinova. Ovaj bivši robijaš danas živi prema motu: „Hajdemo opustošiti Pakao i naseliti Nebo!“
Predgovor za hrvatsko izdanje napisao je fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu.

Ovo je dan što ga učini Gospodin

15,26

Misli za svaki dan u godini


U ovoj knjizi autor nastoji jednostavnim i shvatljivim riječima progovoriti o Bogu. Izbor tekstova - meditacija promiče unutrašnju sabranost i pomaže čitatelju u potrazi za istinom i mudrošću. Razmatranja, njih 365, prate iz dana u dan crkvenu godinu uključujući i "jaka" vremena Došašća, Božića, Korizme i Vazma. Namjera je ovih tekstova - meditacija da uvedu čitatelja u svijet molitve u kojem će susresti Onoga koji je veći od svih riječi.

Povijest jedne duše

13,80

Autobiografski rukopisi sv. Terezije od Djeteta Isusa


Deseto izdanje ove knjige na hrvatskom jeziku svjedoči o popularnosti knjige koja se u svijetu smatra najčitanijom knjigom nakon Biblije. Prvi puta knjiga je objavljena 1898. godine, samo godinu dana poslije Terezijine smrti, nakon čega je Sveta Terezija od Djeteta Isusa postala jedna od najpoznatijih i najvoljenijih svetica. Autobiografski rukopisi sastoje se od tri dijela koji se razlikuju vremenom postanka i namjenom: svaki je zamišljen na drugi način i upućen je drugoj osobi. Prvi dio rukopisa (A) u kojem Terezija od 1895. do 1896. opisuje uspomene iz ranog djetinjstva i života u obitelji nastao je na zamolbu priorice Majke Agneze. Drugi dio rukopisa (B) nastao je 1896. na poticaj njezine sestre i krsne kume, s. Marije od Presvetog Srca, koja je željela upoznati njezin duhovni život, njezin »mali put predanja i ljubavi«. Posljednji rukopis (C) iz 1897. namijenjen je Majci Mariji od sv. Alojzija Gonzage, koja je bila priorica u vrijeme njenog ulaska u samostan kao i u vrijeme njene smrti. Ona je željela imati Terezijine uspomene iz redovničkog života kojih u prvim rukopisima nema. Obzirom na zauzeto proučavanje Terezijine duhovnosti, a posebno njenih autobiografskih rukopisa, knjiga je popraćena oznakama Terezijinih izvornih listova odnosno stranica, što je vidljivo na rubovima stranica. IZ GOVORA PAPE BENEDIKTA XVI. O SV. TEREZIJI OD DJETETA ISUSA Papa Benedikt XVI. u govoru na općoj audijenciji u srijedu 6. travnja 2011. uputio je na proučavanje Terezijina najvrjednijeg i najvažnijeg djela: »Taj nauk koji uči da u ljubavi blista sva istina vjere, Terezija izražava prije svega u opisu svojega života, objavljenog godinu dana poslije njezine smrti pod naslovom »Povijest jedne duše«. Ta je knjiga odmah doživjela silan uspjeh, prevedena je na mnoge jezike i proširila se čitavim svijetom. Želim vas pozvati da ponovno otkrijete to veliko-malo blago, to sjajno tumačenje evanđelja življenog u punini! »Povijest jedne duše« je naime divna povijest ljubavi, ispripovijedane s takvom vjerodostojnošću, jednostavnošću i svježinom da čitatelja ostavlja bez daha! Ali koja je to ljubav ispunila cio Terezijin život, od djetinjstva do smrti? Dragi prijatelji, ta ljubav ima lice, ona ima ime, to je Isus! Svetica neprestano govori o Isusu. Želimo dakle ponovno prijeći velike etape njezina života, da bismo prodrli u srž njezina nauka.«

P.S. Ljubav ili ništa

13,27

Duhovne misli vjere i ljubavi


Knjiga nadahnutih misli vjere i ljubavi vjeroučitelja Miljenka Grubeše "P. S. Ljubav ili ništa" objavljena je u izdanju "Glasa Koncila". Nastala je kao plod autorovih osobnih duhovnih iskustava, a progovara o iskonskim životnim i vjerskim temama koje zaokupljaju svakog kršćanina: Bog, čovjek, ljubav, zakon, grijeh i ljubav, vjera, istina, lažna vjera i nevjera, duh, ljudski osjećaji, zlo i zloduh, religija, egoizam, žrtva, Isus.
Poticajne misli, pisane u kratkoj formi, kao natuknice, jednostavna stila i rječnika, prava su "duhovna hrana" za suvremenog čitatelja koji nerijetko nema dovoljno vremena za čitanje. Sažete, ali sadržajne, pružit će nadahnuće za svakodnevno razmatranje, meditaciju, ali i življenje djelatne ljubavi.

Gospa Velike subote

2,65

Svjedočanstvo vjere i promišljanje o vjeri


Ovaj pogled na Veliku subotu želi vjernicima pomoći da odgovore na dvostruko pitanje koje se nameće u mnogima od nas na početku novog milenija: Gdje smo? Kamo idemo? Za mislioce koji nisu vjernici, ali su zaokupljeni istim pitanjima, ovo bi mogla biti prilika da poslušaju svjedočanstva vjere o smislu našeg vremena, o smislu povijesti, ne kao ideološkom obrascu, nego kao plodu patničkog promišljanja, pa prema tome kao osvježujućem dahu, kao poticaju na traganje i nadu, na osluškivanje Glasa koji poštenom tragaču zbori u tišini.

Lectio divina

6,64

Susret s Bogom u njegovoj riječi


"Susret s Bogom u njegovoj riječi" ideja je vodilja za lectio divina. Stoga je taj izraz ujedno i okvirni tekst ove knjige. Knjiga je napisana za onoga koji želi započeti težak i oduševljavajući put Božje riječi koji vodi k Bogu. Knjiga je panoramska i kompletna sinteza misli koje predlažu bibličari, egzegete i duhovni učitelji o temi lectio. Kao polazište služe neke sigurne postavke. U pristupu Bibliji, "lectio divina je najbolji put, zato što je to put koji Crkva prakticira već vjekovima. To je savršeni način za - skupni i osobni - susret s Božjom riječju... Dobro prakticiranje lectio divina nije nešto što se događa samo po sebi. Valja se odgajati za lectio, budući da je važno ostvariti je u njezinom izvornom smislu". (Cesare Bissoli)

Don Bosco

1,99

Svetac mladenačke radosti


Sveti Ivan Bosco rodio se 16. kolovoza 1815. u selu Becchiju u sjeverozapadnoj Italiji. Za svećenika je zaređen 5. lipnja 1841. Sav je svoj život posvetio siromašnim i napuštenim mladićima. U tu je svrhu osnovao i Salezijansku obitelj s tri ogranka: Salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice i Salezijanske suradnike, koji i danas nastavljaju njegovo djelo u brojnim odgojnim ustanovama. Sagradio je tri velike crkve, utemeljio časopis "Salezijanski vjesnik", napisao stotinjak knjiga i knjižica, organizirao skupine misionara, radio za opći boljitak i život ljudi, napose mladih, u suvremenom svijetu. Papa Ivan Pavao II naziva ga "ocem i učiteljem mladeži", a općenito ga smatraju jednim od najvećih odgojitelja devetnaestoga stoljeća. Umro je 31. siječnja 1888. Salezijanska obitelj dobila je zagovornika na nebu, Crkva sveca, mladi duhovnog oca i učitelja.
1 3 4 5 10