• 0 Items - 0,00
    • Nema proizvoda u košarici

Duhovnost

Moje ime je u tebi

6,50

Isusova molitva – O zazivanju Isusova imena


Isusova molitva - jednostavno ponavljanje svetog imena Isusova - za mnoge je kršćane postala polazna točka na putu prema nutarnjoj molitvi. U nastojanju i težnji za jednostavnošću, što je obilježje današnje duhovne obnove, Isusova molitva sve se više prakticira. Postala je molitva kojoj se vraćamo i iz koje crpimo obnavljajuću snagu.
Središnja tema knjige Moje ime je u tebi jest ime - Isus. Riječ je o molitvi i oživljavanju te molitve. U prvom dijelu, Isusova molitva, poučava nas karmelićanin Wilfrid Stinissen o njezinoj nutarnjoj jezgri i općemu značenju u svijetu molitve. U drugom dijelu knjige, O zazivanju Isusova imena, govori nam redovnik istočne Crkve kako se prakticira ova molitva.
Knjiga nas poziva na predanost Isusovu imenu i osobi, na odricanje od svega drugoga kako bismo napravili mjesto Njemu samome. Pokazuje nam urođenu snagu Isusova imena i potpunu ovisnost o Isusovoj milosrdnoj i samilosnoj ljubavi.

Molitva

9,95

Njezina ljepota i raskošnost


Molitva je duboka ljudska potreba. Sve što je ljudsko teži razvijanju i produbljivanju. Želimo dalje, dublje, tamo gdje je zrak čišći za disanje i pogled za naše oči ljepši.
Na uobičajeno jednostavan i ujedno dubok način, uvodi nas karmelićanin Wilfrid Stinissen dublje u svijet molitve koji je istovremeno hod s Bogom i putovanje k Njemu. Ovdje pronalazimo teološki temelj molitve. Predaje nam ono što je i sam naučio i što su mu drugi suputnici na tom putu govorili o putovanju dublje u ljepotu molitve.
Nismo li usmjereni prema Bogu, onda nam nedostaju prava srž bivstvovanja.
Molitva je više od mirnog sjedenja ili osobnog razgovora s Bogom. Molitva je životni stav, sveobuhvatno zajedništvo s Bogom.
Knjiga je za početnike u molitvi i za one koji su na tom putu poodmakli.

Molitva

3,32

Preobrazba čovjeka i svijeta


Naslov ove knjižice može začuditi. Svijet se kreće u jednoj zbrci problema koji se čine nerazrješivima. I što se više ide naprijed, to se oni sve više povećavaju. Iz dana u dan sve su prisutnije zastrašujuće stvarnosti kao što su: ratovi, nasilja, terorizam, bijeda, glad, tlačenja, rastave, abortusi, smrtnost djece, nemoral, pornografija, raspadanje obitelji, korupcije na svim razinama... Kako riješiti ove probleme? Jesu li zato potrebni političari, sindikalisti, sociolozi? U tzv. razvijenim zemljama imamo ih i previše. Rješenje koje predstavljam mnogima će izgledati naivno i smiješno. Ali ja ga predstavljam jer sam u to uvjeren. Potrebno je da se ljudi ponovno vrate svojoj bitnoj dimenziji, koja se sastoji u klanjanju; drugim riječima, potrebno je da ljudi ponovno počnu moliti.

Mukotrpni put svetosti Leonije Martin

9,03

sestre svete Terezije od Djeteta Isusa


Sestra Emanuela od Presvetoga Trojstva, bosonoga karmelićanka, od 2000. surađuje kao spisateljica u raznim izdavačkim kućama. Zahvaljuje Redu Pohoda Marijina u Moncalieri zbog fotografija i zbog Abrégé života sestre Franciske Terezije Martin.
Leonija, ne toliko obdarena kći Zelije Guerin i Luisa Martina, bila je „teška“ djevojčica. Kao adolescentkinja osjetila je, poput svojih sestara, kako je privlači redovnički život. Unatoč svojim slabostima i nestalnostima, u redovničkom je životu vidjela ostvarenje onoga što je htjela biti. Postala je učenica najmlađe sestre, Male Terezije od Djeteta Isusa, svoje ljubimice. I hodila je na putu duhovnoga djetinjstva s čvrstom odlukom da dopre do svetosti. Od njezina posljednjeg ulaska u Red Pohoda Marijina u Caenu sve do smrti živjela je u potpunoj jednostavnosti i predanju Bogu.

Neopterećen prtljagom

11,28

Anthony de Mello – Duhovna oporuka


Kada sam u travnju 1987. čuo za smrt Anthonya de Mella, upravo je prošlo mjesec i pol dana od našeg susreta na njegovom posljednjem seminaru. Duboko potresen tom viješću ili možda upravo stoga, sjeo sam za svoj pisaći stroj, prikupio sve svoje bilješke s tog seminara i zapisao ono što bi bila duhovna oporuka Anthonya de Mella. Ostvarenje te nakane zbog njegove je prerane smrti uistinu postalo duhovnom oporukom osobe koja je svojim knjigama, prevedena na mnoge jezike, izvršila veliki utjecaj na mnoge ljude diljem svijeta i pomogla im na njihovom duhovnom putu. Iznimno iskustvo Tonyeva posljednjeg seminara sabrano je u ovoj knjizi koja čitatelju pruža ne samo uvid u ono što je radio nego i u dubinu i bogatstvo njegove osobnosti, kao i neke pojedinosti iz njegova života.
Carlos G. Valles

Novo vino

11,28

O plodovima Duha


Plodove Duha trebamo razlikovati od sedam darova Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Ovi darovi čine čovjeka voljnim i sklonim da sluša pozive Duha svetoga. Svi su kršćani dobili darove Duha Svetoga, ali samo kod onih koji spremno slušaju poticaje Duha sazrijevaju plodovi.
U ovoj knjizi, koja je potpuno izvađena i iscijeđena iz kršćanske mistike, susrećemo nama upućen govor koji oslobađa.

O sreći

11,95

Pronaći mjesta srca


Kako biti istinski sretan?
Htjeti nekoga poučiti kako biti sretan, to je pokušaj koji je već na početku osuđen na neuspjeh. Sreća se ne može naučiti kao nekakva znanstvena disciplina. Vlastita sreća ne ovisi toliko o izvanjskim čimbenicima ili posebnim tehnikama, koliko o našem srcu. Dobri korijeni našega djetinjstva osposobljavaju nas da budemo sretni. Težnja za srećom snažan je životni pokretač. Pokazuje da nismo izgubili povjerenje u sebe i sebi slične te da u našoj duši nada nije ugašena. Sreća je u središtu naših čežnji. Za čovjeka je ona temeljno pitanje.
Ova knjiga traga za srećom!

Obiteljska molitva

3,50

Nezamjenjivo jamstvo za sretnu budućnost


Većina bi ljudi rado znala moliti. Ali s njima je kao s ljudima koji stoje na obali i ne mogu prijeći na drugu stranu, jer nikada nisu naučili plivati. Oni znaju doduše voziti auto, jer su položili ispit u auto-školi; naučili su rukovati kompliciranim elektronskim računalom; ali nitko ih nije naučio kako se moli. Tako odlaze u crkvu, promatraju slike, hodaju uokolo, prolaze mimo oltara, zatim opet izlaze. Oni ne znaju moliti!
Kako se uči moliti? Gdje postoji tečaj moljenja i nalaženja Boga? Mora li uistinu svatko čekati da mu dođe voda do grla, kako bi tada sam od sebe zavapio Bogu: Pomozi mi, Gospodine, propast ću!
Većina ljudi koji doista mole, ima krunicu. Ona je pučka molitva, škola molitve za mlade i stare, za osamljene i združene, za izmorene i gladne, za one koji traže Boga i za one koji su oduševljeni Bogom. Puk stoljećima moli krunicu. Ona je zapravo Evanđelje u skraćenom obliku. Tu čitav Isusov život prolazi pored tvoje duše. I svaka ti slika iz njegova života ostaje dugo pred očima. Jer krunica čini ono što u školi čini dobar učitelj: ona ponavlja stvari toliko dugo dok se one utisnu u tvoju dušu. Tako to lakše naučiš.

Od duha do uha

13,27

Napravi korak prema radosti svoje duše


Otac Pelanowski ni u jednoj svojoj knjizi ne govori toliko o milosrđu kao u ovoj. On nam pomaže da ovladamo tim kršćanskim umijećem – znati biti istinski milosrdan prema drugima i prema sebi.
Pozvani smo činiti milosrđe. A milosrđe je vještina. I Isus je, učeći ljude, govorio prije svega o nečemu takvu, ali govorio je također i o tome da od ljubavi Božje nema važnije ljubavi. Milosrđe nije tako jednostavna stvar; nekada biti milosrdan znači napraviti komu što loše, a nekada gajiti ljubav prema komu i otvoriti mu srce znači isto što i raniti tu osobu. Događaju se i takve situacije. Milosrđe je vještina. Gospodin očekuje od nas otvorenost za sve ljude koji ga žele susresti u nama samima. Ne znači to da se čovjek u svakoj situaciji mora ponašati isto, jer nijedan čovjek nije isti, kao što nijedna situacija nije ista. Fasciniran sam neponovljivošću svakog trenutka, kao i neprekidnim promjenama koje se u nama događaju. Nemoj bježati u tu noć, ne skrivaj se u svojoj tami. Stani na trenutak i osjeti da je Božje srce blizu tvojeg obraza. Dovoljan je samo jedan pokret glave da osjetiš kako ono tuče – i da tuče iz ljubavi prema tebi. Neka se tako dogodi svakomu od nas. Amen.
1 4 5 6 10